Možda mislite da dijete počinje učiti čitati i pisati tek kada krene u školu. No, zapravo – temelji pismenosti nastaju puno ranije, još u prvim godinama života.
Izranjajuća pismenost (eng. emergent literacy) odnosi se na rane oblike usvajanja vještina čitanja i pisanja koji se javljaju spontano, kroz igru i svakodnevne aktivnosti. Već u prvim godinama života dijete pokazuje interes za pisani sadržaj – promatra knjige, natpise ili znakove u okolini, sluša odrasle dok mu čitaju. Upravo ti prvi dodiri s pisanim jezikom predstavljaju važnu podlogu za kasniji uspjeh u školi, piše Mamin kutak.
Naravno, mališani u toj dobi još ne čitaju i ne pišu u tehničkom smislu. Ipak, oni aktivno razvijaju predvještine čitanja i pisanja tako što: prepoznaju poznate natpise i znakove (logotipe trgovina, prometne znakove), imitiraju odrasle dok čitaju – okreću stranice, prstom prate tekst, pretvaraju se da čitaju, primijete ako promijenimo dijelove poznate priče, shvaćaju da pisani tekst uvijek nosi isto značenje, kroz razgovore šire vokabular i uče oblikovati rečenice.
Ove male, ali važne aktivnosti pokazuju da dijete uči razumjeti da pisani jezik nosi značenje, da pisani jezik predstavlja govorni jezik i da je povezan s govorom – a to je temelj za kasnije, formalno čitanje i pisanje.
Foto: Pixabay, ilustracija
Čitanje s djecom – ne samo djeci
Jedan od najvažnijih načina za poticanje pismenosti u ranom djetinjstvu je “book sharing” – zajedničko čitanje i razgovor o pročitanom.
Čitanje nije jednosmjerna aktivnost u kojoj odrasla osoba čita, a dijete samo sluša. Dijete trebamo potaknuti da aktivno sudjeluje u procesu čitanja tako što postavljamo “otvorena” pitanja o tekstu, razgovaramo o pročitanom tekstu i ilustracijama koje prate tekst te na taj način djetetu pružamo priliku da bude aktivni sudionik dijaloga. Otvorena pitanja potiču dijete na razmišljanje, izražavanje mišljenja i povezivanje novih sadržaja s vlastitim iskustvima, a nemaju pogrešan odgovor.
Dijete možete pitati: “Što misliš, što će se dogoditi dalje?”; “Kako bi ti postupio da si na mjestu junaka?”;
“Sjećaš li se kada se tebi dogodilo nešto slično?” Također, potičite dijete da izmijeni kraj priče, opiše ilustracije ili smisli vlastite verzije događaja. Tako razvija maštu, vokabular i razumijevanje strukture priče.
Foto: Pixabay, ilustracija
Zašto je važno poticati pismenost prije škole?
Istraživanja pokazuju da su jezične vještine u snažnoj vezi s uspjehom u školi. Jezik nije važan samo za čitanje i pisanje – on je alat koji pomaže djetetu da usvaja sva druga znanja.
Primjerice: za rješavanje matematičkog zadatka potrebno je razumjeti pisane upute; za uspostavljenje kvalitetnog dijaloga s vršnjacima potrebne su nam dobro razvijene vještine jezičnog razumijevanja i izražavanja, a kvalitetan dijalog uvjet je dobro razvijenih socijalnih vještina; djeca s boljim jezičnim vještinama lakše napreduju u svim školskim predmetima.
Stiglo je novorođenče: Ovo je jedan od prvih zadataka s kojima se roditelji susreću
Djeca koja rano razviju bogat rječnik i dobru jezičnu osnovu kasnije imaju manje teškoća u učenju, dok razlike između djece s dobro i slabije razvijenim jezikom s godinama postaju sve izraženije. Pismenost ne počinje u školskoj klupi. Ona počinje puno ranije – u zajedničkim trenucima kada s djetetom pričate, pjevate, listate knjige i čitate priče. Svaka takva aktivnost gradi temelje za budući uspjeh u učenju.
Zato uzmite knjigu, sjednite s djetetom i čitajte zajedno – jer upravo u tim trenucima nastaju prvi, najvažniji koraci u svijet pismenosti.
Martina Starčević Perica, prof.logoped
Naslovna fotografija: Freepik
