Dan nakon Božića  katolici obilježavaju blagdan svetog Stjepana, prvog kršćanskog mučenika, jednog od sedmorice đakona u crkvenim početcima.

Sveti Stjepan ostao je zapamćen po hrabrom navještaju vjere. Iako je bio posebno zadužen za brigu o siromašnima i nemoćnima, Stjepan se isticao i snažnim propovijedanjem Evanđelja, svjedočeći Krista raspetoga i uskrsloga kao središte života i povijesti. Njegova vjera bila je proživljena u čistoći duha, darežljivosti i nesebičnom služenju, zbog čega je uživao velik ugled među prvim kršćanima, ali je istodobno izazvao neprijateljstvo dijela židovskih vjerskih vođa.

Zbog otvorenog i smionog svjedočenja vjere Stjepan je uhićen i izveden pred sud, gdje je održao snažan govor podsjećajući na povijest spasenja i na Isusa Krista, kojega su odbacili. To je dovelo do njegove osude i mučeničke smrti – izvan jeruzalemskih zidina bio je kamenovan. U trenutku smrti, nalik Kristu, oprostio je svojim mučiteljima moleći: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh”. Njegovo mučeništvo ostalo je trajno svjedočanstvo vjere, a uz njega se veže i lik Savla, kasnijeg svetog Pavla, koji je tada odobravao pogubljenje, a kasnije postao jedan od najvećih propovjednika kršćanstva.

Odlazi se u posjete

Prema hrvatskim običajima, na Štefanje započinje blagoslov obitelji po kućama, a mnogi vjernici toga dana slave i imendan, poput Stjepana, Stipe, Štefa, Štefice ili Štefanije. Za razliku od Božića, koji se tradicionalno provodi u krugu uže obitelji, Štefanje je dan kada se odlazi u posjete rodbini i prijateljima te se nastavlja božićno druženje, prenosi Direktno.hr.

Blagdan svetog Stjepana u Hrvatskoj povezan je s narodnim vjerovanjima koja su se temeljila na promatranju prirode i vremenskih prilika. U pučkoj tradiciji smatralo se da vrijeme na Štefanje može nagovijestiti kakva će biti sljedeća poljoprivredna godina. Posebno se držalo da kišno vrijeme toga dana donosi loš znak za urod, što je sažeto u narodnoj izreci: “Kiša na Štefanje obećaje sljedećeg ljeta žita manje.” 

mšm

Foto: Wikipedia/Screenshot