“Nikada nije prekasno. Kada se život smiri, kada djeci više ne treba svakodnevna podrška, dobiješ priliku da sa zrelošću slijediš svoje srce. Pjevanje je moja dugogodišnja ljubav, a sada sam joj dala profesionalni oblik”, rekla nam je slovenska pjevačica Lili Pance iz Ljubljane, umjetnički poznata kao LILI.
U šezdesetoj godini života ova se supruga i majka odlučila vratiti svojoj prvoj ljubavi – pjevanju. Tako je postala najstarija izvođačica pop-opere u regiji. Dosad je snimila tri autorske pjesme, ali i nekoliko opernih arija. Njezine pjesme ‘I noć i dan’ i ‘Di god ljubav ubije’ već osvajaju publiku u Sloveniji i Hrvatskoj, ali i širom regije.
Skladbe koje pjeva nisu tek melodije, nego iskrene i poučne ispovijesti o ljubavi, snazi žene i vjeri da nikada nije kasno ostvariti snove. Lilina životna priča svjedoči o hrabrosti i uvjerenju da glazba ne poznaje granice. Glazbu za njezine pjesme potpisuje Bojan Šeruga, dok su emotivne stihove napisala Antonija Šola.
U intervjuu za Generaciju LILI nam je otkrila od kuda ljubav prema glazbi, kako je došlo do suradnje s Antonijom Šolom, koje su glavne poruke njezinih pjesama, kakve su dosadašnje reakcije publike, kako to da se tek sa 60 godina odlučila profesionalno posvetiti glazbi, na kojem jeziku više voli pjevati, kako obitelj gleda na njezinu glazbu i novu posvećenost ovoj ljubavi, s kojim glazbenicima bi voljela surađivati te zašto više od 30 godina posjećuje otok Mali Lošinj koji joj je inspiracija.
‘Kod kuće sam slušala klasiku’
Odakle ljubav prema klasičnoj i pop glazbi? Je li pop-opera danas popularna i kako biste je opisali?
Ljubav prema klasičnoj glazbi kod mene je počela vrlo rano: kod kuće sam slušala klasiku – opere (jer sam željela postati operna pjevačica), a istovremeno sam obožavala i dobru zabavnu glazbu. Zato mi je spoj oboje uvijek bio prirodan – disciplinu i širinu klasične tehnike povezujem s toplinom i neposrednošću popa. Pop-opera je danas itekako prisutna: to je spoj belcanto tehnike, orkestralne glazbe i suvremenih pop aranžmana. Zvuči filmski, emotivno, a istovremeno je dostupna širokoj publici.
Kako je došlo do vaše suradnje s Antonijom Šolom?
Suradnja s Antonijom Šolom započela je bez našeg izravnog kontakta – autor glazbe zamolio ju je da napiše tekstove za dvije skladbe. Kada je Antonija Šola prvi put čula kako interpretiram i pjevam njezine stihove, bila je iznimno oduševljena emocijom, snagom i iskrenošću izvedbe, istaknuvši da je tekst dobio novu dimenziju upravo kroz moju interpretaciju.
Možete li nam predstaviti svoje pjesme i njihovu poruku? Kakve su reakcije publike?
Skladba ‘I noć i dan’ pjeva o vječnoj ljubavi i sjaji poput zrake sunca noću i danju, ne mareći za skupe stvari, jer zna da ima Njega za kojim čezne. Cijeli tekst možemo razumijeti kao ljubav između partnera ili kao Božju ljubav koja svijetli u naša srca. Druga skladba zove se ‘Di god ljubav ubije’. Ona govori o pogreškama koje činimo kroz život. Zbog ljubavi, koja može biti slijepa, razorna, bolna, ljudi griješe kada previše vole… Zato je važno da ljubav znamo dijeliti u mudrosti uma, u pravoj mjeri – malo dati, ali i malo uzeti…Ljubav koja može voljeti ili ubiti.
Reakcije publike za mene su najveća potvrda- ljudi mi često kažu da su pjesme inspirativne, da su u njima pronašli snagu ili mir – upravo to želim postići.
‘Nikada nije prekasno’
Kako to da ste se u 60. godini odlučili profesionalno posvetiti glazbi? Pjevate li radije na slovenskom ili hrvatskom jeziku?
Nikada nije prekasno. Kada se život smiri, kada djeci više ne treba svakodnevna podrška, dobiješ priliku da sa zrelošću slijediš svoje srce. Pjevanje je moja dugogodišnja ljubav, a sada sam joj dala profesionalni oblik. Lijepo mi je pjevati na oba jezika, ali radije pjevam na hrvatskom jer osjećam dublju povezanost s harmonijom glazbe u sebi. Kad pjevam na hrvatskom, pjevam srcem.
Kako vaša obitelj gleda na vašu glazbu i novu posvećenost toj ljubavi?
S velikom podrškom. Moji najbliži dali su mi hrabrost da vjerujem u sebe. Oni su moji prvi kritičari i najveći navijači u isto vrijeme – pomažu mi ostati iskrena i predana sebi.
Jeste li se obrazovali za glazbenicu? Kako su izgledali vaši glazbeni počeci?
Završila sam srednju glazbenu školu – smjer solo pjevanje. Kasnije se nisam upisala na akademiju, već sam imala privatne sate kod vokalnih pedagoga i dugi niz godina pjevala u zborovima (crkvenim, svjetovnim, sudjelovala i u opernom zboru te manjim sastavima). Sve to dalo mi je temelje u vokalnoj tehnici, slušanju, muzikalnosti i nastupanju. Počeci su bili skromni, ali uporni, a takvi su često najiskreniji.
‘Dragi su mi i tamburaši, a posebno klape‘
Pohađate li sate pjevanja i kako svakodnevno brinete o svom glasu?
Redovito pohađam sate pjevanja, gdje gradimo i vježbamo vokalnu tehniku. Kod kuće imam svoj ritual: zagrijavanje, artikulacija, vježbe istezanja, briga o hidrataciji i odmor za glas. Glas je instrument koji zahtijeva nježnu, ali dosljednu njegu i cjelovit pristup tijelu.
S kojim biste glazbenicima željeli surađivati i zašto?
Veselila bih se suradnji s glazbenicima koji u svojoj glazbi grade most između žanrova, koji spajaju klasičnu i suvremenu glazbu. Dragi su mi i tamburaši, a posebno klape. Željela bih surađivati s vašim vrhunskim glazbenicima poput Marka Škugora, Miroslava Škore, Marka Perkovića Thompsona ili neke dalmatinske klape. U suradnjama me najviše vode kvaliteta, iskrenost i zajednička vizija.
Više od 30 godina posjećujete otok Mali Lošinj. Kako to, i predstavlja li vam taj otok inspiraciju za stvaranje? Volite li dalmatinske šansone?
Mali Lošinj je moj svijet mira – more, miris borova, svjetlost i vjetar koji me uvijek “uglas e”. Tamo nastaju ideje, melodije i riječi. Dalmatinske skladbe jako volim zbog jednostavnosti, melodioznosti i bezvremenosti. Često mi se čini da nose istu zrelost emocija kakvu tražim u svojim pjesmama. Moram spomenuti i srdačnost domaćina te njihovu otvorenost za lijepa druženja.
‘Želim graditi glazbeni put, ali na svoj način’
Za kraj, kakvi su vam planovi za dalje? Je li vam cilj graditi glazbenu karijeru?
Moji su planovi jednostavni, ali vrlo iskreni – želim stvarati glazbu koja će dotaknuti ljude. Ne pokreće me slava, već želja da kroz pjesmu prenesem emociju, priču i toplinu. U budućnosti želim snimiti još više skladbi, surađivati s glazbenicima koji me inspiriraju te nastupati ondje gdje mogu s publikom stvoriti iskrenu povezanost.
Da, želim graditi glazbeni put, ali na svoj način. Sa zrelošću koju donosi život, s unutarnjim mirom koji sam pronašla i s ljubavlju prema glazbi koja me prati od mladosti. Moj cilj nije natjecati se, već rasti, učiti i ostati vjerna sebi. Ako moja glazba pronađe put do ljudi, to će biti najveća nagrada.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Jan Pance
