Pratnja na porodu može biti svatko, partner, prijateljica, doula, sestrična, majka, baka, stvarno svatko. No u čemu je štos? U tome da nije svatko za tu ulogu. U prošlim vremenima postojale su žene u selu i u gradu koje su pomagale u porođajima. I moja mama i tata rođeni su kod kuće.
Danas to više nije tako, smrtnost na porođaju se smanjila na minimalno, žene odrade dio poroda kod kuće, a drugi aktivni dio u rodilištu pod stručnim nadzorom. Neki partneri odmah znaju da će biti uz svoju partnericu tijekom cijelog poroda, neki se nećkaju i to im nije dobra ideja, neki ni ne pomišljaju na tako nešto, a neki su pod pritiskom nagovoreni, da ne kažem prisiljeni, piše Mamin kutak.
Meni je bilo normalno da moj suprug ide sa mnom na porod, to nije bilo uopće upitno u mojoj glavi no iz današnje perspektive mislim da sam ga natjerala na to. Alfa mužjak koji sve može i sve zna, kako će reći da ne želi ili ne može ili nešto treće i išao je, naravno da je išao. Nije mu bilo ugodno, ušao je kada je morao, bilo mu je predugo čekati, obilazio je i druge boxeve, dohvaćao vodu i drugim ženama i zvao primalje i doktore kada je trebalo. No bilo mu je beskrajno dosadno, nije znao kako mi pomoći, često je pogledavao na mobitel, a još češće na sat. Svako drugo pitanje je bilo kada će ovo biti gotovo? Iz današnje perspektive ne bi ga više vodila na porod. Nakon poroda otišao je kući, zatvorio se, spustio rolete, zagasio telefone i oporavljao se dva dana od stresa.
Ovaj vikend dva sam dana provela u rodilištu, nekoliko tata sjedilo je vani, u čekaonici ili su hodali simo – tamo. Čemu? Svaku svoju radionicu započnem s rečenicom da smatram da je tata najbolja pratnja na porodu, ako to želi i ako to može. Nismo svi za sve. Unazad 16 godina od kada sam prvo sa prijateljicama, a kasnije sa svojim trudnicama krenula na porode nagledala sam se svega. Znam da je financijska barijera nekad presudna, zašto angažirati nekoga kada je to naše dijete i još to dodatno platiti? Nagledala sam se tata koji su isprva davali na znanje da to nije za njih, no ignorirali smo ih, tate koji su osjetljivi na bolničke mirise, pločice, bijele kute, injekcije, infuzije, imaju traume iz mladosti, a i neke (rijetke!) koji su iskreno rekli da to nije za njih bez obzira što ćemo mi misliti o njima. Gledala sam tate na stolcima, ispod stola, naslonjene na zidove bolničkih soba ili ispružene na podu dok mi trčkaramo oko njih sa oblozima i vodom.
Foto: Pixabay, ilustracija
‘Najgore je kada mame uopće nemaju pratnju’
Moja djeca nisu bila često bolesna, no kada bi se ozlijedili ili kada nismo mogli sami riješiti situaciju doma išli smo na hitnu ili pedijatru ili obiteljskom liječniku. Ja sam se tresla, paničarila, hvatala me nesvjestica, panika… To jednostavno nije bilo za mene, dok danas sa svojim trudnicama normalno pohodim bolnice – svakodnevno. Za neke stvari jesmo, a za neke nismo. Jučer me moj najmlađi sin pita zašto ti mama stalno plačeš? Kažem ja da ne razumijem kakvo je to pitanje? Pa stalno plačeš kada gledaš filmove, vijesti, kada vidiš beskućnika na cesti, psa lutalicu, kada je netko bolestan… Da, to jednostavno nije za mene, slaba sam na takve situacije, stvaraju mi stres, veliku tugu, no u nekim drugim situacijama sam jaka i snažna i mogu sve. Nemojte se sramiti reći, pokazati svoje „slabosti“, različiti smo.
Najgore je kada mame uopće nemaju pratnju, kada su same, kada su nemoćne, tako da trudnice drage ja sam svakako za pratnju partnera u porodu samo opet ponavljam ne na silu već dobrovoljno, uvijek sa vama može ići netko drugi. Uvijek su nam tu i djelatnici bolnice, no nema ih puno i nemaju se vremena posvetiti jednoj osobi.
Prije nekoliko godina imala sam operaciju abdomena, nešto slično carskom rezu, ležala sam na hladnom krevetu u bolničkoj sali, sa paravanom ispred sebe i jedino što sam u tom trenutku poželjela je doula, koja će me podržati, samo sjediti tu kraj mene i pomoći mi kada sve prođe.
Foto: Pixabay, ilustracija
Doula je tu za cijelu obitelj
I za kraj što radi pratnja na porodu? Tu je za vas! Tu je za tebe i partnera. Tu je za cijelu obitelj. Može samo sjediti i čitati, može razgovarati, može vam dohvatiti vodu, može nas otpeljati na wc, u tuš da se osvježimo, može biti s nama kod kuće, može biti sa nama u bolnici, može se gibati s nama, disati s nama, može razgovarati u nedogled, može nas voditi kroz porod, može nam zamijeniti partnera ili partnericu, mamu, može nam objašnjavati korake da smo uvijek korak ispred, može nam spremiti nešto za jelo, može nas hraniti, masirati, može nas voziti u rodilište, može nas podržati kroz cijelu trudnoću, educirati o porodu i babinju, može dežurati za nas danima…Sve prema dogovoru.
I nemojte biti nezadovoljni uslugom ako je trajalo kratko, ako ste brzo rodili, ako ste puno spavali, a doula je samo sjedila uz vas. Ne diktira porod vaša pratnja, diktirate ga vi i vaše tijelo. Nekada će trajati 30 sati ili 17 sati kao nama ovaj vikend ili tri sata ili pola sata… Budite zahvalni što je vaša pratnja bila tu kada ste je trebali. Bez obzira bio to vaš partner, susjeda, prijateljica ili doula.
Sretno svima!
Doula Sanja Bukač Štritof
Naslovna fotografija: Freepik
