Kad su djeca mala, trudimo se neprestano da sve bude savršeno. Čini nam se da će samo tako djeca biti sretna, a i mi zadovoljni. No savršenstvo nije ono što djeca pamte i nose sa sobom.
Ono što nam stručnjaci – psiholozi i stručnjaci za roditeljstvo – neprestano govore jest to da to nije ono na što bismo trebali usmjeriti svoju energiju. Nije stvar u savršenstvu, nego u osjećaju koji priuštimo djeci, jer upravo je osjećaj ono što djeci ostaje i čega će se sjećati.
Evo čega se djeca sjećaju jednog dana kad više nisu mali. I nije savršenstvo, samo da naglasimo, piše miss7mama.24sata.
1. Jesmo li sretni i nasmijani kad ih vidimo
Kad dođemo po njih u vrtić i nasmijemo se od uha do uha, podignemo ih u naručje… To je ono što će pamtiti, a ne jesmo li rekli prave riječi i ispravno im odjenuli majicu. Djeca znaju čitati naše izraze lica i znaju kad su voljena, dobrodošla i kad se mogu osjećati ugodno – i to i prije nego što to znaju objasniti, ali i dugo nakon što trenutak prođe.
2. Pamte zvuk našeg smijeha
I to ne bilo kakvog smijeha, nego onog iskrenog, koji dolazi iz srca. Znaju i pamte kad radost vlada u domu, je li sreća nešto što je često prisutno. Djeca mogu prepoznati jesu li odrasli oko njih sposobni biti iskreno radosni. Zaboravi na posuđe i prašinu – zabavi se s djecom i nasmij se od srca.
Foto: Pixabay, ilustracija
3. Ostaviš li sve po strani kad razgovarate o nečem važnom
Ne mora to biti svaki put kad te dijete zazove ili zatreba, jer znamo da je takvih zivkanja nekad uistinu previše, nego samo u onim trenutcima kad osjetiš da je nešto važno u pitanju ili kad ti dijete kaže da ti mora nešto važno reći. Odloži mobitel i saslušaj dijete, gledaj ga u oči, zagrli ako to treba. Tri minute ovakvog razgovora vrijednije je od 333 minute s mobitelom u rukama.
4. Pamte svakodnevne zabavne trenutke, a ne velike prigode
Naravno, rođendan mora biti – wow! Odlazak na more je uvijek doživljaj. No ono što djetetu čini i stvara osjećaj doma, obitelji je jedan običan utorak navečer. Ili četvrtak. Obične večeri koje nisu posebne i nitko se ne trudi da budu. Veliki trenutci se pamte, ali mali čine djetinjstvo.
5. Pamte osjećaju li se sigurno ili napeto
Ne radi se o sigurnosti u smislu da su sigurni od opasnosti. Važno je jesu li sigurni u emocionalnom smislu. Djeca koja odrastaju u napetim kućanstvima razvijaju određenu vještinu – uvijek sve najprije provjere: je li soba sigurna prije nego uđu, je li atmosfera vesela prije nego se oni razvesele, je li krevet siguran, prije nego što legnu. Djeca u mirnijim kućanstvima to ne rade.
Foto: Pixabay, ilustracija
6. Sjećaju se načina na koji govorimo o sebi
Govoriš li o sebi s ljubavlju ili se često kritiziraš – svoj izgled, svoje ponašanje, svoje uspjehe – djeca će primijetiti i osjetiti svaku razliku i znati što osjećaš i kako razmišljaš o sebi. Djeca uče kako se odnositi prema sebi najviše promatrajući kako se odrasli oko njih odnose prema sebi.
Ako već djeca moraju biti na ekranima, roditelji ovim potezom mogu ‘popraviti stvar’
7. Sjećaju se jesu li ikada vidjeli da smo loše
Ljudski je napraviti grešku i priznati je, imati težak dan i to reći, ne imati uvijek odgovor na sve. Djeca koja uvijek vide samo smirenu, potpuno staloženu verziju svojih roditelja često zaključuju da odrasli moraju uvijek biti smireni, da nije u redu tražiti pomoć. Djeca koja vide svoje roditelje u situacijama kad nisu savršeni – i ponašaju se kao da je to u redu – uče nešto drugačije. Uče da i teške stvari prolaze.
mšm
Foto: Pixabay, ilustracija
