“Uspjesi na PH Croatia Open i mitingu u Sarajevu svake godine dokazuju mi da sav moj trud nije uzaludan i da postoje osobe koje se jednako kao i ja vesele svakom mom novom rezultatu, ali i one koji su tu kada ti rezultati nisu kao očekivani. Svaka medalja s tog natjecanja ima svoju priču i svoj put do nje”, rekla nam je Karla Pavlović, mlada plivačka nada iz Zagreba koja svjedoči da je unatoč teškoćama moguće živjeti svoje sportske snove.
Ova perspektivna sportašica živi u Ključu Brdovečkom, članica je Plivačkog kluba Natator iz Zagreba te ostvaruje zapažene rezultate u paraplivanju. Najdraža disciplina joj je delfin, a osim što se natječe kao paraplivačica, nastupa i u regularnim plivačkim natjecanjima. Iako je mlada, iza sebe već ima vrhunske rezultate na domaćim i inozemnim natjecanjima. Na Europskim para igrama mladih 2025. u Istanbulu osvojila je 4. mjesto u juniorskoj kategoriji u disciplinama 200 m mješovito i 100 m leptir. Na PH Croatia Open 2025. postala je višestruka državna prvakinja u klasi S10, dok je na međunarodnom mitingu u Sarajevu osvojila čak četiri zlatne medalje. Njezine su uspjehe prepoznali i drugi. Karla je tako proglašena perspektivnom plivačicom za 2025. godinu od strane Zagrebačkog parasportskog saveza.
Ova se mlada djevojka od najranijih dana suočava s izazovima dijagnoze distonije mišića. Od malih nogu uključena je u terapijske plivačke aktivnosti kako bi smanjila posljedice svoje dijagnoze, no s vremenom se terapija pretvorila u ozbiljnu sportsku aktivnost. Uz redovite treninge šest puta tjedno u bazenu, Karla trenira i u teretani te aktivno radi na svom fizičkom razvoju i sportskim uspjesima. Već s 10 godina postala je članica juniorske paraplivačke reprezentacije Hrvatske, a 2022. osvojila je naslov državne prvakinje u disciplini 200 m mješovito u svojoj klasi. Godinu kasnije ponovno je briljirala kao državna apsolutna i juniorska prvakinja u disciplinama 50 m leđno i 50 m leptir. Tijekom 2024. nastavila je nizati uspjehe, osvajajući državna prvenstva u disciplinama 50 m leđno, 100 m slobodno, 400 m slobodno i 200 m mješovito.
Ostvarila je značajne rezultate i na natjecanjima poput „Sarajevo Open“, gdje je redovito osvajala zlatne medalje u disciplinama 200 m mješovito, 50 i 100 m leptir te 50 m slobodno. Nastupala je i u Sloveniji na prestižnim paraplivačkim natjecanjima, gdje je ostvarila vrhunske rezultate. U intervjuu za Generaciju upitali smo je o dojmovima s velikih natjecanja i nastupima, dosadašnjim uspjesima i medaljama, predrasudama i prevladavanju prepreka, počecima bavljenja plivanjem, kao i željama za budućnost.
Foto: privatna arhiva
Kada i zašto si se odlučila baviti ovim sportom? Kako su izgledali tvoji počeci u paraplivanju i koja disciplina ti je najdraža?
Roditelji su me upisali na terapijsko plivanje sa samo dvije godine. Moji počeci nisu izgledali kao klasični trening ostalih sportaša. U paraplivanju postoji svaka sitnica na koju se mora obratiti pažnja jer ne može svako dijete isto, no u početku to je bila samo igra u vodi, puhanje balončića s prijateljima ili hvatanje patkica koje pokušavaju pobjeći. Na svakom satu plivanja tu su bili i moji roditelji koji, kao i danas, čekaju da završim svoj trening samo što su tada bili sa mnom u vodi. Moja najdraža disciplina je delfin. To mi je i dominantna disciplina uz 200 mješovito.
Na Europskim para igrama mladih 2025. u Istanbulu, osvojila si 4. mjesto u juniorskoj kategoriji u disciplinama 200 m mješovito i 100 m leptir. Koliko ti znači ovaj plasman? Također, na PH Croatia Open 2025. postaješ višestruka državna prvakinja u klasi S10, dok si na međunarodnom mitingu u Sarajevu osvojila čak 4 zlatne medalje. Kakvi su ti dojmovi s ovih natjecanja i koliko ti znače ovi uspjesi?
Moje prvo veliko natjecanje bile su Europske para igre mladih 2025. godine gdje sam ostvarila odličan rezultat u svojim disciplinama. Rezultati na tom natjecanju mi jako znače jer sam se dugo pripremala za njih i znam koliko je truda uloženo, ne samo od strane mene već i mog trenera i mojih roditelja.
Uspjesi na PH Croatia Open i mitingu u Sarajevu svake godine dokazuju meni da sav moj trud nije uzaludan i da postoje osobe koje se jednako kao i ja vesele svakom mom novom rezultatu, ali i one koji su tu kada ti rezultati nisu kao očekivani. Svaka medalja s tog natjecanja ima svoju priču i svoj put do nje. Uvijek se veselim i drago mi je doći na ta natjecanja baš zbog svih prijatelja koje ne viđam često i da se zajedno veselimo uspjesima i zajedno se ohrabrujemo kada dođe i poneki neuspjeh.
Foto: privatna arhiva
Iza sebe imaš izvanredne nastupe na međunarodnoj i domaćoj sceni. Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje si dosadašnje uspjehe posebno ponosna?
Za vrhunske rezultate potrebno je mnogo rada od strane trenera, roditelja i, naravno, najviše od mene jer nitko neće doći baš taj dan kada mi se ne da na bazen i odraditi umjesto mene. U mom odrastanju svako ima posebnu ulogu i svako od njih doprinosi mojim rezultatima. Za odlične rezultate treba imati čvrstu glavu, disciplinu i biti dobro organiziran. No, najviše treba imati dobru ekipu na treningu kao što je moja. Ekipu koja će iz tebe izvući zadnji kick nogom ili zaveslaj kada ni sam ne znaš gdje si. Oni koji će ti reći “Ajde, još samo jedan!” i najglasnije navijati na tribinama. Najviše sam ponosna na svoje uspjehe s Europskih para igara mladih 2025. godine gdje sam plivala 200 mješovito čak 5 sekundi brže od svog osobnog i 100 kraul. Zauzela sam mjesta na koja nisam mislila da ću stići.
Zna se da plivanje, kao i paraaplivanje, nije sport od kojeg je lako živjeti. S kojim poteškoćama si se susretala kao sportašica s invaliditetom? Jesu li treninzi i sve ostalo u dovoljnoj mjeri prilagođeni osobama poput tebe? Što je sa sponzorima i državnim potporama?
Ne toliko. Nalazim se u okruženju u kojem smo većina takvi i jedni drugima smo potpora. Nekima je teško za objasniti da paraplivanje ima jednaki značaj kao i plivanje. Kod mene u klubu svaki trener se prilagođava mogućnostima djeteta. Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji puno trenera koji bi htjeli raditi s takvom djecom zbog mnogih izazova. Razvoj parasporta se u zadnjih godina dosta poboljšao pa je i tako broj sponzora narastao, ali i dalje to nije u tolikoj mjeri. Teže ga je dobiti nego u klasičnom sportu definitivno.
Kako ti je trenirati u tvom klubu PK Natator? Koliko ti znači potpora kluba i trenera?
U mom klubu ne radi se samo o treniranju, već su tamo moji prijatelji i treneri kojima u svakom trenu mogu reći lijepe vijesti ili nešto što me muči. Imamo odličnog glavnog trenera koji se zaista brine o nama i na treningu i izvan njega. Ostali treneri su također tu i velika potpora. Njihova potpora mi zaista znači jer bez nje teško je napraviti vrhunskog sportaša.
Foto: privatna arhiva
Koliko često treniraš i kolika je važnost sporta u tvom životu? Koliko je fizički naporno baviti se ovim sportom? Tko ti je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?
Treniram šest puta tjedno s teretanom i suhim treninzima svakodnevno. Sport je jako važan u mom životu jer kada imamo nekoliko dana ili ljetne praznike bez treninga već nakon tri dana bi se vratila nazad. Plivanje je zaista težak sport. Mnogi ne razumiju koliko tu ima odricanja, preplivanih kilometara i loših ili dobrih treninga. Uz školu i ostale obaveze plivanje zna biti jako naporno i fizički i psihički. Najveća podrška su mi roditelji, naravno. Uz njih, tu je i sestra te ostala obitelj i prijatelji. Moj tim na plivanju je uvijek tu i oni daju posebnu potporu.
Jesi li se susretala s predrasudama i je li ti invaliditet bio u životu prepreka? Kako si se nosila s time ranije, a kako danas?
Nisam se mnogo puta susretala s neugodnim situacijama zbog svojih teškoća. Na meni se moje teškoće ne vide toliko, ali zato postoje situacije gdje ljudi krenu osuđivati i upirati prstom na mene misleći da sam 100% zdrava, a ne znaju da zapravo postoje invaliditeti koji se ne vide na prvu. Postoje neke stvari koje znam da ne mogu ili su mi teške za izvedbu, no postoje tolike stvari koje mogu i bolje nego zdrava djeca.
Prije nisam bila toliko svjesna svojih poteškoća, ali sada od kada sam u parasportu razumijem više i znam da je moj životni put potpuno drugačiji od drugih. Shvatila sam da druga djeca nemaju toliko terapija i pregleda kao i ja, ali nosim se s time kao da je to sasvim normalno jer to i jest dio mog života i moja svakodnevica.
Foto: privatna arhiva
Za koje natjecanje se trenutno spremaš i što bi još voljela ostvariti u sportskoj karijeri? Gdje se vidiš nakon karijere u sportu?
Trenutačno imam ozljedu ramena i u laganijem treningu sam. Sljedeće natjecanje je u prosincu – Dubrava Open 2026. No, tamo neću plivati svoje uobičajene discipline baš zbog toga. Plivat ću nešto kraće discipline.
Sada sam prvi razred pa mi je teško reći što ću nakon karijere. Htjela bih raditi s djecom. Želja mi je pomagati drugima kao što su i meni. Sada razmišljam o logopediji, ali vidjet ćemo što ću htjeti u četvrtom razredu.
Igor Leković i ti ste proglašeni perspektivnim plivačima za 2025. godinu od strane Zagrebačkog parasportskog saveza. Koliko ti znači ovo priznanje?
Priznanje koje smo dobili Igor i ja jako mi znači. Dokazuje moj trud, rad i svega što sam se odrekla na tom putu. Zahvalna sam što sam baš ja dobila takvo priznanje. Svaka moja medalja ili pehar ili priznanje znače mi na drugačiji način. Obilježavaju razdoblje mojeg života kada sam dobila tu nagradu.
Foto: privatna arhiva
‘Njezini su uspjesi neprocjenjivi’
Razgovarali smo i s Karlinom mamom Teanom Pavlović koja nam je otkrila više o svakodnevnim izazovima i koliko se kao obitelj trude kako bi Karla mogla trenirati svaki dan i postizati vrhunske uspjehe. Osvrnula se i na predrasude okoline te koje su joj želje za Karlu u budućnosti.
Koliko vam znače Karlini uspjesi u paraplivanju?
Za mene kao roditelja Karlini uspjesi su neprocjenjivi. Svaki njen uspjeh vrlo me raduje jer znam da nju izgrađuje kao osobu, daje joj snage za daljnje izazove, pomaže joj prebroditi ostale teškoće, prvenstveno zdravstvene.
Putujete li s Karlom na natjecanja i na koje ste joj sve načine podrška?
Volimo ići na natjecanja, prvenstveno kada su u blizini našeg grada. Međutim, kada su negdje dalje (primjerice u Turskoj), tada su joj podrška treneri i ostali tim. Podrška sam joj tako što ju vozim na treninge i pazim da uskladimo terapije i ostalo što Karlino zdravstveno stanje zahtjeva. I mene je kao roditelja to dodatno izgradilo i ojačalo.
Jeste li se susretali s predrasudama okoline i kako ste Karli pomagali da se nosi s preprekama?
Da, ponekad sam se susretala s predrasudama okoline. Međutim, shvatite s vremenom da je to vaš život i život vašeg djeteta kojem morate pomoći da što bezbolnije odrasta i činiti sve ono što mislite da mu koristi. Ljudi olako sude, ali eto Karla je izrasla u divno, odgovorno dijete s timom trenera, prijatelja koji su za nju puno učinili i jedni drugima su velika podrška, čak i meni kao roditelju.
Za kraj, koje su vam želje za Karlu u budućnosti?
Moje želje za Karlinu budućnost su one koje se trenutačno ostvaruju – da usprkos svemu Karla uz sve uspijeva uskladiti školu, treninge, terapije, družiti se s prijateljima, da je sretno i ispunjeno dijete te da voli sve što radi.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Sport bez granica – priče koje inspiriraju“ kojeg financira Agencija za medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
