Da sve nije tako crno i da mladi imaju prespektivu u Hrvatskoj svjedoči Jelena Slavić Miljenović. Ova mlada apsolventica prava iz Zagreba predsjednica je udruge Svjetski savez mladih Hrvatska (SSMH) koja djeluje kao podružnica World Youth Alliance (WYA), neprofitne i nevladine udruge osnovane 1999. godine pri Ujedinjenim narodima u New Yorku. Cilj im je okupljati mlade u svrhu aktivnoga sudjelovanja u stvaranju javnih politika koja se temelje na dostojanstvu osobe.
Nezaposlenost i iseljavanje mladih jedni su do ključnih problema kojima se bave, stoga smo Jelenu upitali imaju li mladi perspektivu u Hrvatskoj, koje sve projekte za mlade provode, što najviše muči mlade danas, je li i sama razmišljala o odlasku iz Hrvatske i kako vidi udrugu i sebe u budućnosti.
Koliko dugo ste aktivni u Svjetskom savezu mladih i zašto ste se odlučili za rad s mladima kroz ovu udrugu?
Moja WYA priča je službeno započela 2014. godine kada sam krenula na temeljnu edukaciju udruge ‘Track A’, no moj prvotni motiv je bila želja za djelovanjem. Postojale su stvari u društvu koje su mi smetale ili me mučile, a nisam željela biti pasivni promatrač. Ono što me zadržalo i potaknulo na angažman su bili mladi koji su tada djelovali u organizaciji, njihov međusobni odnos te kako su promišljali i djelovali u iskrenoj nakani da donesu neko dobro društvu u kojem žive.
Neka od načela djelovanja WYA i naše hrvatske podružnice su solidarnost, osobni pristup, profesionalnost, afirmativnost. Takav način djelovanja koji se bazira na prijateljstvu i dijeljenju zajedničkih vrijednosti, a istovremeno te potiče da se izgrađuješ u osobnom i profesionalnom smislu jest ono što me “zadržalo” u SSMH.
Jedan od ključnih problema kojim se bavite jest nezaposlenost mladih. Što sve radite po ovom pitanju i koje projekte provodite?
Naša priča s problemom iseljavanja mladih iz Hrvatske je krenula još 2016. kada smo proveli istraživanje o mladim obiteljima u Hrvatskoj, odnosno o stavovima mladih glede osnivanja obitelji. Zatim smo 2017. godine proveli projekt ‘Suprotiva’, kojim smo mlade željeli potaknuti da se aktivno počnu zalagati za politike i mjere koje će omogućiti njihov ostanak u Hrvatskoj. Tijekom tog projekta smo također proveli istraživanje o potrebama i problemima mladih.
Što ste otkrili ovim istraživanjima? Što sve muči mlade danas?
U oba istraživanja se pokazalo da su ključni problemi za mlade neusklađenost obrazovnog sustava s tržištem rada i manjak praktičnog znanja koje se stječe formalnim obrazovanjem, problem nezaposlenosti i nesigurnosti radnih mjesta. Također, za žene je problem i odnos poslodavca prema pitanju majčinstva i teško usklađivanje obiteljskog života i karijere.
Jedan od Vaših prepoznatljivih projekata je ‘Kompas’. O kakvom je projektu riječ?
Nastavak našeg rada u smjeru poticanja pozitivnih promjena u društvu koje se odnose na pitanje zaposlenosti mladih upravo je projekt “Kompas-usmjeri budućnost u svojoj zajednici” koji je financiran sredstvima programa Erasmus+. Cilj projekta je suradnja mladih u sedam hrvatskih županija na izradi prijedloga Nacionalne strategije za zapošljavanje i samozapošljavanje mladih u Hrvatskoj.
Također, projektom želimo potaknuti i osnažiti mlade na aktivno djelovanje u njihovim lokalnim zajednicama te im kroz edukacije i primjere dobre prakse pružiti znanje i ideje kako da razviju svoju vlastitu poslovnu ideju.
Surađujete i s poznatim demografom Stjepanom Štercom. Koliko Vam je značila njegova pomoć i znanje?
Profesor Šterc je bio velika potpora i izvor znanja za naše djelovanje. Iznimno ga cijenimo i nadamo se da ćemo imati priliku sudjelovati s njim i u budućnosti. Struka je u Hrvatskoj često zanemarena, a osobito je bila zanemarena u pitanju demografije.
Kao mladi ljudi cijenimo napore profesora Šterca i drugih demografa koji su posvetili svoj rad osvješćivanju i zalaganju javnosti i donositelja odluka o potrebi donošenja sveobuhvatnih mjera za demografsku revitalizaciju i promjene koje će omogućiti nama i našoj djeci dostojanstven život u Hrvatskoj.
Koliko su vas iznenadili negativni trendovi poput masovnog iseljavanja mladih iz Hrvatske?
Negativni trendovi nisu nas iznenadili. Većina mladih s kojima sam se susrela u posljednje tri godine kroz razne projekte, aktivnosti ili istraživanja, kao razloge iseljavanja ili potencijalne mogućnosti iseljavanja ne navode svoju financijsku situaciju već osjećaj apatije, osjećaj da se nikada neće ništa promijeniti, da je mišljenje “običnog” čovjeka nebitno i da se ovdje nema smisla niti truditi nešto popraviti jer nam je opcija – loše ili lošije. Godine korupcije, nepotizma, nekažnjavanja kriminala, nebavljenja infrastrukturom, krađa i svih drugih oblika društvene truleži u ovoj fazi daje svoje rezultate.
Kada tome pribrojimo ulazak u EU i otvaranje granica i radnih mjesta u EU, ne treba nikoga šokirati iseljavanje ljudi. S obzirom na to da društvo nije neki apstraktni pojam, već skup svih pojedinaca koji ga čine, ako želimo nešto mijenjati, osobito glede stavova mladih po pitanju iseljavanja, moramo pojedinačno mijenjati svoje stavove i preuzimati odgovornost za društvene promjene. Zato je najvažnije mlade educirati, razgovarati s njima, poticati ih i uzimati njihove prijedloge u obzir kada se razgovara o bilo kojem pitanju donošenja zakona, mjera, strategija i slično.
Jedna od mjera koju ste još davno predlagali su subvencionirani stambeni krediti za mlade. Uskoro kreću nove prijave. Jeste li zadovoljni ovom mjerom i njezinom provedbom?
Mjera subvencionirah stambenih kredita kao mjera kojom država subvencionira na pet godina otplatu kredita za kupnju stana, kuće ili izgradnju kuću je svakako jedan od primjera pozitivnih mjera. Osobito uzevši u obzir da se rok subvencije produžuje za dvije godine za svako novorođeno dijete za vrijeme trajanja subvencije.
Ove godine izglasane su i izmjene Zakona o subvencioniranju stambenih kredita kojima se subvencija produljuje za dodatnu godinu po svakom djetetu koje osoba ima u vrijeme prijave za kredit. U praksi to znači da će za obitelj koja već ima dvoje djece pri prijavi, subvencija umjesto pet trajati sedam godina, a ako dobiju još jedno dijete subvencija će trajati ukupno devet godina.
što biste poručili mladima koje zanima ova mjera. Je li ona sama po sebi dovoljna za dostojanstven život?
Ova mjera je dobar “start” za mlade, ali ako uzmemo u obzir da trajanje otplate kredita traje oko tridesetak godina, važno je stvoriti preduvjete u kojima će mladi moći težiti ostvarenju obitelji i osamostaljenju. Tu prvenstveno mislim da mladi moraju biti u financijskoj mogućnosti otplaćivati kredite, najmove i financirati svakodnevni život. Zato je važno raditi na obrazovnom sustavu, njegovom usklađivanju s tržištem i radnom zakonodavstvu koje će omogućiti sigurnost radnih mjesta.
Imaju li mladi danas perspektivu u Hrvatskoj?
Mladi imaju perspektivu. Mislim da kada danas govorimo o problemima, moramo biti svjesni da su postojala i puno gora vremena. Danas imamo priliku mijenjati stvari. Postoje prilike za mlade i načini kako da se njihov životni standard promijeni. Prvenstveno, izaći iz svoje sigurne zone, gurati sebe naprijed i ne pristajati na nešto što je ispod standarda. Ne trebamo čekati da nas netko “spasi” ili nam nešto pokloni.
Posljednje tri godine primjećujem da se mladi “bude”, preuzimaju odgovornost za svoju budućnost, sve se više angažiraju i čine promjene. Možda te promjene nisu toliko još vidljive, ali vjerujem da smo na dobrom putu.
Pojedini Vaši članovi dobili su posao izvan Hrvatske. Jeste li i sami pomišljali na odlazak iz Hrvatske?
Ljudi iz Hrvatske su svugdje prepoznati kao kvalitetni ljudi koji doprinose razvoju pa tako su se i naši članovi rasipali po Europi. Lijepo je kada mladi ljudi steknu iskustvo negdje izvan Hrvatske pa ga zatim prenose onima koji su ostali živjeti ovdje. Nisam nikada ozbiljno razmišljala o preseljenju. Mislim da je moje mjesto ovdje.
S kojim projektima krećete na jesen i po čemu su oni važni za mlade?
Jesen i početak zime su kod nas uvijek aktivni. Početkom listopada krećemo s provedbom projekta ‘Kompas’, trodnevnom konferencijom u Otočcu. Nakon toga ‘Kompas’ ide po cijeloj Hrvatskoj – Dubrovnik, Sikirevci, Bjelovar, Otočac, Split, Karlovac i Zagreb. Također, u listopadu nas čeka program ‘Human Rights Slam’ koji provodimo četvrtu godinu, a koji se bavi edukacijom mladih o ljudskim pravima i sustavima zaštite ljudskih prava.
Kreće i naša temeljna edukacija CTP (Certified Training Program ) i certificiranje polaznika koji su sada na završetku edukacije pa se veselimo novim članovima. Ove godine smo revitalizirali i naše podružnice u Osijeku i Splitu. Trenutno u Osijeku zapošljavamo jednu osobu i krećemo s CTP edukacijom i tamo. Naša godišnja konferencija ‘Tjedan Svjetskog saveza mladih’, poznatiji kao ‘WYA Week’ održava se sedmu godinu u studenom.
Upravo završavate i s projektom ‘Aktivni građani resocijaliziraju isključene’ koji pomaže marginaliziranim skupinama. Koja je svrha, ali i rezultat projekta?
Da, to je projekt koji se bavio društveno korisnim učenjem za studente socijalnog rada. Rezultat ovog projekta je udruga Aktivni građani koja okuplja mlade posvećene radu s marginaliziranim skupinama. No radimo i na novim kulturnim i zagovaračkim projektima. Poprilično smo zaokupljeni aktivnostima, a nadamo se da će naši novi članovi svojim idejama doprinijeti razvoju Svjetskog saveza mladih.
Kakve su Vam želje za budućnost? Kako vidite sebe, ali i udrugu za desetak godina?
Udrugu za 10 godina vidim kao inkubator i centar u kojem će djeca i mladi imati priliku stjecati znanja, vještine i imati potrebnu infrastrukturu za razvoj ideja kojima će donositi dobro svojoj zajednici. Ono što je najvažnije jest nikada ne izgubiti iz vida misiju i viziju SSMH. Dopirati do mladih kroz cjelovit i osobni pristup, usmjeren prema čovjeku kao najvrednijem resursu. Zadržati načela djelovanja. Mislim da je najveći uspjeh naše zajednice prijateljstvo ljudi i susret. SSMH je mjesto gdje se ljudi različitih mišljenja, životnih pozadina i ideja okupljaju temeljem zajedničkih vrijednosti i načela djelovanja te stvaraju nešto novo. Nadam se da će tako biti i za 10 godina.
Sebe vidim kao majku i suprugu, a onda i kao nekoga tko se i dalje bori s vjetrenjačama i pokušava promijeniti nešto. Mislim da je za osobu najvažnije da radi ono u što vjeruje. Nadam se da će nakon SSMH moje sljedeće radno mjesto biti također ispunjeno nekim smislom i svrhom, a ne samo materijalnom dobiti.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Facebook (Jelena Miljenović)
