“Kao mala, voljela sam slušati mamu dok bi ona vježbala, a htjela sam i sama probati svirati. Fascinirala me harfa, njezin izgled i zvuk, stoga me mama počela kod kuće učiti, što sam ja doživljavala kao zabavu i igru” rekla nam je mlada i uspješna harfstica Veronika Ćiković (27).

Njezin glazbeni put počeo je u rodnom gradu Rijeci. Harfu je počela učiti kod kuće kada je imala šest godina, a zatim se upisala u Glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova kod prof. Jasne Štiglić. Muzičku akademiju u Zagrebu studirala je u klasi prof.art. Diane Grubišić Ćiković, njezine majke i renomirane harfistice. Školovanje je potom nastavila u Milanu uz profesoricu dr. Irinu Zingg nakon čega se vratila na Muzičku akademiju u Zagrebu gdje trenutno završava poslijediplomski specijalistički studij u klasi doc. art. Mirjam Lučev Debanić. Školovanje, kako kaže, traje jako dugo, a put učenja zapravo nikada ne prestaje.

Nastupa solistički, u raznim komornim sastavima – harfistički duo i trio Ćiković te duo Eolian s flautisticom Lucijom Stilinović. Kao solistica nastupila je uz Zagrebačku filharmoniju, Dubrovački simfonijski orkestar, Zadarski komorni orkestar, Riječki komorni orkestar i Gudački komorni orkestar Muzičke akademije. U dosadašnjoj karijeri osvojila je brojne nagrade, među kojima su Dekanova nagrada i prva nagrada na 11. međunarodnom natjecanju “Suoni d’Arpa” u Saluzzu u Italiji. Redovita je vanjska suradnica Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, HNK u Zagrebu, HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci te Cantus Ansambla. Predaje harfu u Varaždinu i Zagrebu, u Glazbenoj školi Blagoja Berse.

Ovu smo mladu glazbenicu upitali o počecima u klasičnoj glazbi, odabiru harfe, usavršavanju i mogućnostima za mlade glazbenike, karijeri, nastupima i profesionalnom životu, novim projektima i planovima za budućnost te što bi poručila mladima koji tek započinju karijeru u glazbi.

Foto: Marko Pletikosa

Glazbom okružena cijeli život

Dolazite iz glazbene obitelji. Kada se rodila ljubav prema klasičnoj glazbi? Kako su izgledali vaši počeci i koliko je na vaš odabir ovog instrumenta utjecala vaša majka, renomirana harfistica? 

Glazbom sam okružena cijeli svoj život. Mislim da je ljubav prema klasičnoj glazbi, ali ne samo klasičnoj, oduvijek bila dio mene. Kao mala, voljela sam slušati mamu dok bi ona vježbala, a htjela sam i sama probati svirati. Fascinirala me harfa, njezin izgled i zvuk, stoga me mama počela kod kuće učiti, što sam ja doživljavala kao zabavu i igru. Poticala me da razmislim i o drugim instrumentima, posebice kada je došlo vrijeme upisa u glazbenu školu, ali ja sam znala da želim svirati baš harfu.

Koliko koncerata imate iza sebe i koji biste posebno izdvojili?

Koncerata je do sada bilo jako puno – solističkih, komornih, u orkestru… Svaki od njih zasigurno je imao važnu ulogu na mom umjetničkom i profesionalnom putu. Svakako bih izdvojila koncert na kojem sam kao solistica nastupila uz Zagrebačku filharmoniju. Bila sam još studentica i za taj nastup nagrađena sam Dekanovom nagradom. Od audicije za nastup pa do samog koncerta to je za mene bilo veliko i važno iskustvo.

Rodom ste iz Rijeke. Kako vam je bilo studirati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, posebice uz majku profesoricu. Kako ste se slagale i je li vam bio problem uskladiti profesionalni i obiteljski odnos?

Studirati na Muzičkoj akademiji u Zagrebu bilo je odlično i smatram da sam tamo stekla vrlo široko i kvalitetno glazbeno obrazovanje. Bila sam jedna od prvih generacija koja je započela studij u novoj zgradi Akademije. Koncerata, događanja i raznoraznih iskustava bilo je pregršt. Studij uz majku harfisticu za mene je bio potpuno normalan, budući da sam od nje oduvijek učila i s njom uvijek radila. Ona mi je i dalje velika pomoć i podrška kao i ‘joker zovi’ za sva harfistička pitanja i nedoumice.

Foto: Dražen Šokčević

‘Ne nudi mnogo škola mogućnost učenja harfe’

Kakav je interes za harfu među mladima u Hrvatskoj? Po čemu je harfa posebna kao instrument i zašto je toliko skupa? Kako se kreću cijene harfe i je li ponekad to  prepreka za djecu koja upisuju glazbenu školu i zanima ih ovaj instrument?

Interes za harfu među djecom je velik. Nažalost, ne nudi mnogo škola mogućnost učenja harfe, stoga me posebno veseli da je od od ove godine harfu moguće učiti i u Varaždinu, gdje predajem. Osim u Varaždinu, predajem i u Zagrebu, u Glazbenoj školi Blagoja Berse.

Rekla bih da je svaki instrument poseban na svoj način. Izrada harfe zahtjeva zanatsko umijeće na najvišoj razini, upotrebu iznimno kvalitetnog drva i cijeli proces izrade je dugotrajan. Naravno, sigurna sam da je jednako umijeće potrebno i za izradu drugih instrumenata, ne samo za izradu harfe, međutim kod drugih instrumenata spektar cijena vrlo je širok (moguće je nabaviti i jeftiniji, ali i iznimno skup instrument), a kada je harfa u pitanju i oni ‘jeftiniji’ modeli prilično su skupi. Mislim da to nije i ne bi trebala biti prepreka za upis djece u glazbenu školu, zato što svaka škola pruža i mogućnost vježbanja u školi, postoji mogućnost najma instrumenta i ne očekuje se da će roditelji odmah nabaviti instrument. Također, cijene školskih instrumenata ipak su znatno niže od visokih cijena profesionalnih koncertnih instrumenata. 

Gdje ste se sve usavršavali u inozemstvu? Koje su mogućnosti za mlade glazbenike u Hrvatskoj, a koje u drugim zemljama, naročite za one koji sviraju harfu? Kakva je potražnja za harfistima danas?

Nakon diplome na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, završila sam i dvogodišnje usavršavanje na Civica Scuola di Musica Claudio Abbado u klasi profesorice dr. Irine Zingg. Ona je jedna od trenutno najtraženijih pedagoga u svijetu te mi je bila velika čast što me primila u svoju klasu. Profesoricu Zingg upoznala sam kada sam 2016. pohađala ljetnu akademiju HarpMasters Academy u Švicarskoj, što je bilo jedno od mojih prvih važnih iskustava u inozemstvu. Potražnja za harfistima nije velika, kako i u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Mogućnosti postoje, ali ih je puno manje nego za neke druge instrumente, zbog čega treba biti strpljiv te prepoznati i iskoristiti svaku dobru priliku za učenje i rad.

Foto: Domagoj Kolonić (Duo Eolian)

‘Sviranje u orkestru me posebno ispunjava’

Kada i kako je nastao duo Eolian s flautisticom Lucijom Stilinović? Kakav repertoar najčešće izvodite i koje skladbe preferirate? Kako se slažu suvremena glazba i harfa?

Duo Eolian nastao je dok smo Lucija i ja studirale u Zagrebu. Izvodimo vrlo raznoliki repertoar, od baroka pa sve do suvremene glazbe i praizvedbi mladih skladatelja. Ako bih trebala neko djelo izdvojiti, to bi svakako bio Preludij za poslijepodne jednog fauna Claudea Debussyja, djelo originalno pisano za orkestar. Obrada ovog djela za flautu i harfu izvodi se jako rijetko jer je iznimno tehnički zahtjevna. To je bila jedna od skladbi na programu kada smo dobile prvu nagradu u Italiji, ali i ranije, na jednom od naših prvih koncerata na Festivalu sv. Marka u Hrvatskom glazbenom zavodu, čiji završetak obnove jedva čekamo…

Suvremena glazba i harfa slažu se odlično. U vrijeme studija bila sam članica Ansambla za suvremenu glazbu Muzičke akademije – ASMANGU, a kasnije sam počela surađivati i s Cantus ansamblom. Nastupi s oba ansambla pružili su mi vrijedna iskustva koja su mi otvorila prozor u svijet suvremene glazbe.

U kojim još sastavima trenutno svirate i kako vam je nastupati s orkestrom?

Osim dua Eolian, nastupam kao članica harfističkog dua Ćiković, a povremeno i tria Ćiković – moja sestra studira harfu te često nastupamo zajedno mama, sestra i ja. Sviranje u orkestru me posebno ispunjava i to jako volim. Ako bih trebala odabrati svoj najdraži instrument, ja bih rekla da je to za mene orkestar. Opere, baleti, simfonijski programi, sve mi to  predstavlja veliki užitak – kako za slušanje tako i za sviranje.

Kako izgleda jedan dan profesionalne harfistice? Koliko je truda, sati vježbanja i odricanja potrebno za uspjeh? Koliko ste često na putu i gdje vas je sve glazba dosad odvela?

Svaki je dan drugačiji, ali ono što je svakom danu zajedničko velik je broj sati posvećen vježbanju, poslu te glazbi općenito. Glazba me do sada odvela na mnoga putovanja. Upravo sam se vratila iz Kanade, gdje sam s Cantus ansamblom nastupila na dva koncerta u Vancouveru. U rujnu sam u duu s mamom nastupila na Rio Harp Festivalu – u Rio de Janeiru održale smo četiri koncerta. Takva putovanja najčešće ne pružaju puno vremena za razgledavanje i zabavu zato što prije svega treba biti fokusiran na kvalitetu nastupa, no ipak svaki slobodan trenutak nastojim iskoristiti za malo turističkih aktivnosti.

Foto: Pixabay

‘Nije se lako istaknuti i dokazati’

Koliko je teško mladim glazbenicama ‘probiti se’ i ostvariti zapaženu karijeru?

Rekla bih da je prilično teško. Odličnih glazbenika ima jako puno i mislim da se nije lako istaknuti, dokazati, pronaći neki svoj prostor…No vjerujem da rad i trud u tome imaju veliku ulogu te da se za svakog kvalitetnog glazbenika pronađe neki komadić prostora.

Predajete harfu u glazbenoj školi. Kako vam je raditi s djecom i mladima? Što vam je važno da im prenesete i je li riječ o zahtjevnom poslu?

Mislim da je rad u školi važan, zahtjevan i odgovoran, više nego što se to možda u prvi tren čini. Raditi s djecom jako je ispunjavajuće, ali i prilično iscrpljujuće. Važno mi je naučiti ih dobrim tehničkim vještinama, kao i u njima njegovati ljubav prema glazbi. Većina njih neće se profesionalno baviti glazbom, ali smatram da je važno odgojiti ih u ljude koji cijene umjetnost i u novu publiku koncerata klasične glazbe.

Osvojili ste brojne nagrade u svojoj karijeri, među kojima i prvu nagradu u Italiji u Saluzzu. Koje biste izdvojili? Na koje ste uspjehe u glazbi posebno ponosni? 

Prvu nagradu na 11. Međunarodnom natjecanju Suoni d’arpa u Saluzzu, u duu s flautisticom Lucijom Stilinović, svakako bih istaknula kao jednu od meni najvažnijih nagrada. Radi se o vrlo značajnom harfističkom natjecanju koje se održava u Italiji, u mjestu Saluzzo, koje se nalazi u blizini tvornice Salvi, jedne od najvećih tvornica harfi na svijetu. Tvornica Salvi sponzor je natjecanja te sam tada imala priliku svirati na uistinu posebnom instrumentu, kako zvukom, tako i izgledom.

Članovi stručnog žirija, renomirani harfisti, uputili su nam brojne riječi hvale i prekrasne komentare, koji su, uz dva koncerta u Italiji koja su uslijedila kao dio nagrade, bili veliki vjetar u leđa za dalje. Netom prije natjecanja, Lucija i ja nastupile smo na Dubrovačkim ljetnim igrama, što bih također izdvojila među uspjehe na koje sam posebno ponosna. Uz Dubrovački simfonijski orkestar i Maestra Dawida Runtza izvele smo Mozartov koncert za flautu, harfu i orkestar u C-duru.

‘Rezultati i uspjeh ne dolaze preko noći’

Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost?

Trenutno pripremam pismeni rad i završni recital poslijediplomskog specijalističkog studija koji pohađam na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Uz posao u školi i koncerte, moram priznati da je priprema za završne ispite prilično izazovna te zahtijeva mnogo odricanja.

Što biste poručili mladim glazbenicima koje tek započinju karijeru u svijetu umjetnosti i glazbe? Biste li harfu preporučili djeci i mladima?

Mislim da i ja još uvijek spadam u kategoriju mladih koji započinju svoju karijeru, no učenicima bih poručila da budu uvijek željni znanja, da teže ka boljemu, osluškuju, razmišljaju, puno rade…Naime, živimo u vrijeme kada se očekuje da je sve dostupno sada i odmah, mnoge vrijednosti izokrenute su, svaka informacija udaljena je samo par klikova, no u toj gomili informacija nije uvijek lako razlučiti što je vrijedno i točno, a što ne. Zbog toga mislim da je za učenike iznimno važno da se nauče kritički odnositi  prema sadržajima koji im se nude, kao i prema svojem radu. Također, mislim da je važno učiti ih strpljenju, jer rezultati i uspjeh ne dolaze preko noći.

Djeci i mladima preporučila bih da odaberu ono što se njima najviše sviđa i što oni najviše žele, nije važno je li to harfa ili neki drugi instrument. U sviranje bilo kojeg instrumenta potrebno je uložiti jako puno vremena, truda i rada i zbog toga je ljubav prema tome što radimo neizostavan faktor na putu do uspjeha.

Maja Šubarić Mahmuljin

Naslovna fotografija: Marko Pletikosa

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.