“Mnoga djeca dolaze iz siromašnih obitelji poput mene i ne mogu si priuštiti sve materijale za školu. Jako mi se sviđa Hrvatska, no voljela bih raditi i živjeti s djecom koja su siročad, da im pomognem kao što je meni Zdenac pomogao”, rekla nam je Anna Ngawe.

Ova mlada diplomirana učiteljica dolazi iz regije Mbeya, a za svoju zajednicu kaže da je jako dobra, s vrlo vrijednim ljudima koji su uvijek sretni bez obzira na životnu situaciju. Anna trenutno boravi u Zagrebu kako bi naučila hrvatski jezik i upoznala rad Udruge Zdenac u Hrvatskoj. Ona je svoj san ostvarila, i to uz Udrugu Zdenac i njihov program Kumstva. Povodom Međunarodnog dana obrazovanja već smo pisali o ovoj skromnoj, inteligentnoj, ambicioznoj, lijepoj i vedroj djevojci.

Anna nam je za portal Generacija.hr otkrila zašto je željela postati učiteljica, kada se susrela s udrugom Zdenac i koliko joj se život promijenio od tada, kakva je situacija u Tanzaniji po pitanju školovanja, kako to da je došla u Zagreb i sviđa li joj se Hrvatska, je li joj hrvatski jezik težak i što planira dalje.

Od kuda želja da postanete učiteljica? Koliko vam znači ova diploma?

Moja želja da postanem učiteljica počela je kad sam razmišljala kako da vratim Udruzi Zdenac za sve što su učinili za mene. Tada mi je sinulo da je jedini način da se odužim to da se bavim djecom koja trebaju moju pomoć, pogotovo djecom koja studiraju. Tada sam pomislila da kad budem učiteljica, mogu pomoći drugoj djeci da ostvare svoje snove.

Kada ste se susrela s Udrugom Zdenac i koliko vam se život od tada promijenio? Koliko vam vjera znači u životu?

Udrugu Zdenac upoznala sam prije 14 godina kada sam bila još jako mlada. Od tada se moja povijest potpuno promijenila. Postala sam nova Anna.

Vjerujem u Boga našeg Oca i također vjerujem u Božja čuda. Biti sa Zdencom jedno je od mnogih čuda koje mi je Bog učinio, hvala im puno na brizi. Bog blagoslovio sve naše podupiratelje i donatore, za koje uvijek molimo, jer oni su razlog zbog kojeg ostvarujemo svoje snove.

Kako izgleda sustav obrazovanja u Tanzaniji? Koliko je djeci teško školovati se?

Obrazovni sustav podijeljen je na dva dijela. Imamo privatne i državne škole. Privatne škole su one škole koje su najbolje u svemu, pružaju dobro obrazovanje, no školarina je vrlo skupa. Državnih škola sada ima sve više, tako da djeci više nije toliko teško steći osnovno obrazovanje, ali veliki problem su školski materijali, pribor i uniforme.

Mnoga djeca dolaze iz siromašnih obitelji poput mene i ne mogu si priuštiti sve materijale. Unatoč tome, zajednica u kojoj živim je dobra – dijelimo jedni s drugima, oni koji imaju malo dijele s onima koji nemaju ništa.

Kako to da ste došli živjeti u Hrvatsku? Kako vam se sviđa Zagreb? Kako vam je na Filozofskom fakultetu i do kada planirate ostati ovdje?

Sestra Ljilja Lončar iz Zdenca je sada kao moja duhovna majka. Uprava Zdenca je odlučila da me dovede ovdje da naučim hrvatski jezik i sve aktivnosti koje se rade u Zdencu ovdje u Hrvatskoj pa kad se vratim da pomažem drugoj djeci i prevodim jezik. Za sada sam ovdje šest mjeseci.

Jako mi se sviđa Hrvatska, ne mogu to ni objasniti. Uvijek kažem da je dom tamo gdje živi srce. Dobila sam ljubav koju nikad u životu nisam imala. Ukratko, jako mi se sviđa Hrvatska. Nadam se da ću se u srpnju vratiti u Tanzaniju. Na mom fakultetu sve je dobro, imamo jako dobre profesore, a kad se vratim kući vježbam jezik, to mi pomaže u razumijevanju, bez toga je jako teško.

Je li vam težak hrvatski jezik i kako se dosad snalazite u tom jeziku?

Da, vrlo ga je teško naučiti, ali ako puno vježbate ipak nije tako strašno. Svahili je lakši jezik (smijeh).

Gdje se vidite u budućnosti? Što biste voljeli još ostvariti?

Voljela bih raditi i živjeti s djecom koja su siročad, da im pomognem kao što je meni Zdenac pomogao. I uvijek biti u mojoj lijepoj obitelji koja je Udruga Zdenac, koja prihvaća sve ljude koji nemaju roditelje i žive u teškoj situaciji.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Udruga Zdenac