“Uznemiravajuće je bilo slušati jednu profesoricu koja u svojim osamdesetima živi sama u stanu bez grijanja i tople vode. Morala je sama grijati vodu, a zbog artritisa ne može nositi niti litru vode”, rekao nam je Robert Prugovečki iz građanske inicijative “Srce ZGrada”. Kao stanovnik centra grada na vlastitoj je koži osjetio posljedice razornog potresa u Zagrebu u kojem mu je stradao i automobil. Mjesec dana nakon potresa iz inicijative koja okuplja građane i brojne stručnjake, najavili su osnivanje udruge građana koja bi se aktivno uključila u proces obnove. Nezadovoljni načinom na koji Grad, a i država, pristupa ovome problemu, odlučili su reagirati. Dva su temeljna principa od kojih neće odustati, a to su vodeća uloga struke u svim fazama saniranja štete i obnove s jedne strane i monitoring građana s druge strane.

Roberta smo upitali o počecima i ciljevima inicijative, tko je sve uključen, koje mjere predlažu, što sve muči građane i koje sudbine su posebno teške, kako ocjenjuju prvotne reakcije vladajućih nakon samog potresa i koji su im planovi.

Kada i kako je došlo do pokretanja inicijative?

Sila ne pita. Prvo vas pogodi Covid-19 pa zatim razorni potres, a na kraju, možda se pokaže i najrazorniji, Milan Bandić i potpuno nespremne gradske službe. Zar to nije dovoljno da se građani prvo izbezume, a onda i povežu u zajedničkoj muci? Dakle, strah od gradonačelnika i njegovog načina upravljanja gradom kod nekih ljudi budi opravdani revolt. Kad vas gradonačelnik Bandić optuži za razorne posljedice potresa, onda znate da mu niste važni.

Kaos koji je nastao u gradu nakon potresa zorno je pokazao sposobnost famoznog Ureda za upravljanje hitnim situacijama na čelu s Pavlom Kalinićem, kao i ostalih gradskih službi. Svima njima upravlja jedan čovjek i taj nema ništa ozbiljno za reći nego pokazati vlastitu nemoć i bahatost. To je svakako prvi znak za uzbunu, a onda i sve što se potom događalo na relaciji država – Grad Zagreb.

Tko su uključeni? Je li inicijativa isključivo za one pogođene potresom?

Uglavnom je riječ o stanovnicima pogođenih dijelova grada. Posebno nas raduje što su nam svoju pomoć i suradnju ponudile sugrađanke i sugrađani koji nisu direktno pogođeni potresom. Među nama se nalaze i stručnjaci različitih profila – od inženjera građevinarstva i arhitekata, preko pravnika i odvjetnika pa do ekonomista i specijalista za EU fondove.

Ključno je da okupljamo i sve one koji samo vole Zagreb i žele na svoj način doprinijeti obnovi i razvoju našeg grada. Inicijativa je nestranačka i djeluje na načelu uključivosti te okuplja građane svih dijelova Zagreba i okolice, neovisno o tome u kojoj mjeri su pogođeni potresom.

Koji su vam ciljevi i na čemu ćete inzistirati prilikom obnove Grada?

Zagovaranje učinkovitog i dugoročno isplativog modela protupotresne obnove, a koja se temelji na pravilima struke i dijalogu svih zainteresiranih strana. Zagovaranje pojačanog povlačenja sredstava iz EU fondova i konačno – usklađivanje hrvatskih zakona s protupotresnom strategijom Europske unije. Zagovaranje osnivanja posebnih fondova za obnovu u koje će se preusmjeriti sredstva brojnih nameta, porez na promet nekretninama, spomenička renta, komunalna naknada, boravišna pristojba.

Građanski nadzor nad trošenjem fondova namijenjenih za obnovu, zagovaranje sveobuhvatnih, a ne parcijalnih rješenja koja će omogućiti da se obnova provede u razumnim rokovima i uz razmjerne troškove. Samoorganiziranje i pomoć građanima te javna rasprava o svim pitanjima s kojima se građani susreću.

Kakve mjere predlažete i na koji način bi se trebala provesti obnova Zagreba?

Prije svega smo se zalagali za transparentnost svih procesa vezanih uz obnovu grada, a osobito za uključenje struke od samog početka. Povedeni smo primjerom koji je sličan i uspješan, a riječ je o obnovi Dubrovnika nakon potresa 1979. Zavod koji je tada u Dubrovniku osnovan, a postoji i danas, temeljen je na snažnoj ulozi struke. Govorimo o onom bivšem sistemu koji je to bio u stanju učiniti bez supremacije politike.

Uključeni su tada građevinari, statičari, urbanisti, arhitekti, povjesničari, povjesničari umjetnosti, sociolozi, psiholozi, čitav niz profesija, jer taj posao, a osobito kad je značajna baština u pitanju, ministarstvo i gradska uprava nisu u stanju voditi adekvatno taj proces.

Kako ocjenjujete prvotne reakcije vladajućih nakon samog potresa?

Prvi tjedan nakon potresa u Zagrebu je izgledao kao da su Toni Cetinski i Dean Lovren preuzeli odgovornost umjesto Bandića i Kalinića. Država se također nije proslavila uz opravdanje bavljenja Covidom-19. Pogledajte samo kakav je kaos nastao u Zagrebu radi urušenih i ne urušenih dimnjaka! Zar to nije blasfemično? Nitko ne zna odjednom zašto navodno ispravni dimnjaci danas ne mogu dobiti dozvolu dimnjačara za uključenje plina.

Pojavila se famozna priča o poroznosti svih zidanih dimnjaka, odjednom svi moraju zamijeniti svoje bojlere za kondenzacijske jer je to u skladu s direktivom Europske unije. No riječ je o hitnim intervencijama i trenutnim rješenjima za ljude koji nemaju tople vode, a dimnjaci im nisu postradali i do jučer su se smatrali ispravnima. Oko 4000 ljudi ostalo je bez tople vode, a 1900 objekata dobilo je crvenu oznaku, neupotrebljivo, to jest, opasno po život.

Kakva je pomoć trenutno na raspolaganju građanima kojima su domovi stradali u potresu?

Ovih dana Vlada je donijela Odluku o osiguranju novčane pomoći koja će izazvati niz problema. Nejasni su kriteriji tko ima pravo na pomoć jer pravno ne postoji razlika između višestambenih zgrada i obiteljskih kuća, nejasno je i besmisleno zašto zgrade s do tri stana dobivaju manju naknadu od ostalih. Zatim, nije propisan postupak po kojem će priznavati pravo na pomoć. Odluku je trebalo uskladiti s Uredbom o održavanju zgrada kako bi se znalo koji su to hitni popravci za koje će se pomoć priznavati.

U više aspekata odluka je diskriminatorna i vjerojatno krši načela tržišnog natjecanja. Dobra je stvar što od prekjučer znamo i da će Vlada plaćati smještaj za sve crvene, odnosno one koji ne mogu boraviti u svojim kućama i stanovima.

Što kažu sami građani? Kako se nose s potresom, ali i svime što je uslijedilo nakon njega?

Građani su, a to smo zapravo velikim dijelom i svi mi okupljeni u Srcu ZGrada, izbezumljeni osjećajem da su prepušteni sami sebi. Razliku su tih prvih dana, treba to svakako reći, činili volonteri, statičari i alpinisti. Potres je pokazao nesposobnost sustava, jednako na gradskoj i državnoj razini. To je izuzetno uznemiravajuće. Stres je teško procijeniti i sve posljedice koje su vezane uz zdravlje ljudi.

Vrlo brzo je uslijedio potpuni kaos vezan uz ponašanje dimnjačara i odluka Dimnjačarsko obrtničke zadruge. Nejavljanje na pozive građana izazvalo je opravdani revolt kod ljudi. Komunikacija je u potpunosti zakazala na svim razinama. Javljale su nam se i starije osobe s brojim problemima.

Koje su priče i sudbine građana posebno teške?

Posebno uznemiravajuće bilo je slušati jednu profesoricu koja u svojim osamdesetima živi sama u stanu bez grijanja i tople vode. Morala je sama grijati vodu, a zbog artritisa ne može nositi niti litru vode. Nosila je u lončićima ugrijanu vodu čitav sat do svoje kupaonice ne bi li se okupala. Na kraju se voda ohladila.

Oni koji su pak iseljeni, odnosno preseljeni, našli su se u potpunoj neizvjesnosti i nitko im ne bi htio biti u koži. Primjera ima jako puno, a sve to zapravo ukazuje na nešto drugo, na ono što tek slijedi i vezano je uz nekretninsko mešetarenje. Mnoge građanke i građani neće podnijeti novonastale okolnosti i troškove participacije. Pohlepa i nestručnost nam ipak ne smije biti perspektiva u obnovi grada, ustanova, kuća i stanova.

Što biste poručili građanima koji strahuju za svoje domove, posebice u ovo teško vrijeme kada ih još opterećuje i pandemija?

Nezahvalno je ljudima slati poruke kada trebaju konkretnu pomoć. Mi ćemo sa svoje strane kao inicijativa i buduća udruga činiti sve što možemo. Nadamo se da ćemo pozitivno utjecati. Pozivamo sve koji žele da nam se priključe i na taj način pomognu sebi i nama.

Na čemu trenutno radite i koji su vam planovi za dalje?

Širimo krug ljudi vezanih uz inicijativu i prikupljamo sve informacije koje nam trebaju kako bismo mogli primjereno reagirati. Za sada smo orijentirani na priopćenja za javnost, ali to je tek početak. Nalazimo se u pripremama za osnivanje udruge kako bismo mogli dugoročno djelovati jer obnova će trajati godinama, a problema neće nedostajati.

Želimo u svakom slučaju biti na korist svim građanima koliko je to u našoj moći. Ništa manje važno jest i to da na svaki mogući način pružimo podršku struci jer se bojimo (kao što je to dobro primijetila dr. Marina Pavković, ekonomistica s doktoratom iz arhitekture) da će struka u ovom slučaju poslužiti samo kao smokvin list, a odluke će, naravno, donositi politika.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Janko Gredelj