/Kolumbijka spasila 280 djece: Kada žene promijene svoje srce, nestat će pobačaja!

Kolumbijka spasila 280 djece: Kada žene promijene svoje srce, nestat će pobačaja!

„U četiri godine od pobačaja smo spasili više od 280 djece, a naši aktivisti mole za nerođene u čak 40 gradova diljem Kolumbije. To je nevjerojatno!“, rekla je Pamela Delgado Carrasquilla (34), nacionalna voditeljica Inicijative ’40 dana za život’ u Kolumbiji. Ova mlada pro-life aktivistica iz Bogote gostovala je u svibnju u Zagrebu na 2. Međunarodnoj konferenciji “Život, dakle, biraj!” u organizaciji udruge Hrvatska za Život i Inicijative ’40 dana za život’. 

Iako je  rođena u katoličkoj obitelji, svoj istinski hod s Bogom započela je u 21. godini kada se uključila u katoličke misije u siromašnim gradovima. Pamela je nakon studija komunikacijskih znanosti i marketinga na Katoličkom sveučilištu radila u struci, no 2015. godine Bog ju je pozvao da po prvi put vodi kampanju Inicijative  ’40 dana za život’ u Kolumbiji. Na 24-satno bdjenje odazvalo se više od 5.000 molitelja, a čak 10 djece spašeno je od pobačaja. Kako bi se u potpunosti posvetila pro-life aktivizmu dala je otkaz u organizaciji ”United Way” i osnovala ”Koaliciju za život – Kolumbija” za pomoć majkama. Pamela je u intervjuu za Veritas otkrila više o Božjem pozivu da štiti nerođene, pobačajima u Kolumbiji, prvoj kampanji ’40 dana za život’, spašenoj djeci i majkama kojima i danas pomaže te kraju borbe s pobačajem u svijetu.

Kada i zašto ste se odlučili na pro-life angažman?

Nakon sedam godina rada u u međunarodnoj organizaciji ”United Way” shvatila sam da moram više služiti Gospodinu. Jednog dana mi je grupa prijatelja poslala letak pro-choice organizacije ‘Profamilia’ (Planned Parenthod) u kojem piše da će pomoći ženama koje žele pobaciti u njihovoj klinici. Tada sam pomislila kako to nije istina. Nikad nisam vidjela da su žene izašle iz klinike za pobačaj, a da im je pružena bilo kakva psihološka ili druga pomoć. Upravo suprotno, žene su nakon pobačaja ostavljene same. U tom sam trenutku znala da nešto moram poduzeti. Nešto se u mom srcu pokrenulo.

Shvatila sam da, baš kao i ostali katolici u Kolumbiji, nisam ništa učinila kako bih spriječila ovakve reklame za pobačaj. A one  su bile posvuda – u medijima, na autobusima, na ulici. Počela sam moliti Boga da mi da ključ i pokaže što mogu učiniti. Abortus je poput velikog čudovišta. Sveprisutan je i donosi veliku zaradu. Stoga sam pitala prijatelje da mi se pridruže kako bismo zajedno pronašli način da spriječimo promicanje kulture smrti u Bogoti i diljem zemlje.

Je li pobačaj u Kolumbiji legalan i pod kojim uvjetima?

U Kolumbiji se rade legalni i ilegalni pobačaji. Pobačaj je legalan, ali pod tri uvjeta: ako je žena silovana, ako nosi dijete s poteškoćama ili ako je u riziku – fizičkom ili mentalnom. Primjerice, žena može imati pravo na pobačaj zbog stresa, tuge ili depresije. U Bogoti imamo četvrt Teusaquillo koja je poznata po pobačajima. Tamo se nalaze dvije velike legalne klinike za pobačaje ‘Profamilia’ (Planned Parenthood) i ‘Oriéntame’ (Guide me), a diljem Bogote postoje još 34 klinike koje rade pobačaje bez da im žene moraju navesti ikakav razlog. Riječ je o velikom podzemlju koje ima svoje promotore. Primjerice, ako hodate tom zloglasnom četvrti dijele vam letke i vizitke i pitaju trebate li pobačaj. Naravno, on se plaća, a oni dobivaju proviziju ako vam ga prodaju.

Vaša prva kampanja ’40 dana za život’ bila je vrlo uspješna. Jeste li se u početku nadali velikom odazivu?

Nikako. U početku sam bila u velikom strahu i nisam znala hoće li nam se itko pridružiti. Razmišljala sam kako ću u najgorem slučaju moliti sama jer nitko neće doći. No vjerovala sam Bogu i došlo je čak 5.000 ljudi. Bilo je to pravi ‘boom’. Shvatila sam da mnogi u Kolumbiji mole za nerođene jer imamo brojne pro-life organizacije, ali ljudi dosad nisu izašli na ulice. To im je bila prilika da svi zajedno izađu iz svojih domova i ureda, obuku iste majice i kažu: „Ovdje smo i stalo nam je do života i protivimo se pobačaju.“ Pristizali su autobusi prepuni ljudi iz različitih župa.

Svih 5.000 ljudi molilo je u četvrti Teusaquillo ispred klinike za pobačaje ‘Oriéntame’ u kojoj se godišnje napravi oko 10.000 pobačaja. Odlučili smo se za ovu lokaciju zbog još jednog razloga – jer se ispred nje nalazi katolička crkva Sv. Ane.

‘VIOLETA JE PRVA SPAŠENA DJEVOJČICA’

Kako su žene reagirale na vašu prisutnost i koju ste djecu prvu spasili?

Dijelili smo im letke, molili i otišli do vrata klinike i davali im informacije. Majke su bile skeptične, ali su prihvatile naše informacije. Spasili smo 10 djece tijekom prve kampanje. Te su majke krenule na pobačaj i predomislile se. Došle su do nas i zahvalile nam. Rekle su da ne žele pobaciti, ali ih je bilo strah jer su same. Počele su plakati s nama, a mi smo ih tješili i govorili da će sve biti u redu i da ćemo im pomoći. Molili smo za njih. Napravili smo krug oko njih i molili: „Hvala ti Gospodine što smo dotakli srce ovih majki.“ Prva spašena djevojčica zove se Violeta i sada ima tri godine.

Koji su bili prvotni razlozi zbog kojih su žene željele pobačaj, da bi se potom predomislile?

U toj kampanji smo imali različite povode za pobačaj. Primjerice, majka malene Violete htjela je pobaciti jer je dečko s njom prekinuo i bojala se biti samohrana majka. Jedna je žena bila silovana pa je željela pobaciti, a druge dvije žene su nosile djecu s poteškoćama. Jedno je imalo sindrom Down, a drugo hidrocefalus. Govorili smo im da svako dijete ima pravo na život i da je sve u životu teško, ali da ne brinu jer one to mogu. Molile smo za njih i bilo je nevjerojatno!

Kako ste se osjećali na kraju kampanje i koji je bio vaš sljedeći korak?

Svi smo bili iscrpljeni, mršavi i hodali s podočnjacima jer smo svi dali sve od sebe – naše vrijeme i svu energiju. Radi molitve smo prestali čak i spavati. Na kraju smo nazvali prijatelje iz drugih katoličkih župa da nam se pridruže. Tako smo već u korizmenoj kampanji koja je uslijedila šest mjeseci kasnije imali 10 drugih gradova koji su nam se pridružili u molitvi i bdjenju. Zajedno smo molili ispred različitih abortivnih centara.

Nakon četiri godine imamo ljude koji mole za nerođene u čak 40 gradova diljem Kolumbije, a više od 280 djece je spašeno od pobačaja. To je nevjerojatno! Naravno, zasluge ne idu meni već svim ljudima koji su nas podržali. Ključ je znati kako inspirirati ljude da se uključe u ovu inicijativu i da puste Boga u svoj život. Mnogi su nam se priključili i tijekom cijele godine imamo aktiviste koji dijele letke, mole krunicu i pomažu nam na razne načine.

Kada i zašto ste došli na ideju da osnujete ‘Koaliciju za život’?

Kako je bilo mnogo žena koje su se odlučile za život, trebala im je naša pomoć za vrijeme trudnoće i nakon poroda. Kako bih se u potpunosti mogla posvetiti tim majkama i pro-life aktivizmu, odlučila sam dati otkaz na svom tadašnjem poslu i 2017. godine sam osnovala zakladu ‘Koalicija za život’. Danas imamo kuću za majke usred zloglasnog naselja za pobačaje. Na prvom katu imamo trudnički centar u koji mogu doći sve žene koje imaju krizu u trudnoći. Tamo ih poslušamo, zagrlimo, osiguramo im hranu, pokažemo im otkucaje srca njihovog djeteta i nadamo se da će pristati na život.

Na drugom katu imamo sobu za konferencije na kojima im svaki tjedan dajemo alate kako da se nose s trudnoćom i budu sretne. Imamo i igraonicu za majke i djecu te sobu sa svim donacijama za djecu kao što su odjeća i pelene. Ljudi su vrlo darežljivi i žele nam pomoći. Također, majkama pričamo o važnosti i ljepoti predbračne čistoće, kako bismo unaprijed spriječili neželjene trudnoće. Ohrabrujemo ih da pokušaju živjeti čistu i pravu ljubav, a mlade parove učimo o važnosti katoličkog braka. Ponosni smo što su se dva naša mlada para vjenčala i krstila djecu.

Što je potrebno da bismo stali na kraj pobačajima u svijetu i kada će po Vašem mišljenju završiti ova borba s Golijatom?

Smatram da pobačaj nije stvar koja će završiti sa zakonima. On će završiti onoga dana kada žene promijene svoje srce. Zato trebamo ići od srca do srca i pokušati promijeniti srca žena. Moramo osvojiti i dirnuti njihova srca, ali i srca muškaraca koji imaju veliku odgovornost i ulogu u pobačaju. Pobačaja će nestati kada svi unutar svojih domova donesu odluku i kažu: „Ne, neću pobaciti svoje dijete!“.

Pobačaj je veliki nedostatak ljubavi. Mi smo pozvani da donesemo ljubav ženama koje proživljavaju krizu zbog neplanirane trudnoće. Da im pomognemo da odaberu život, obitelj, ljubav i nadu do kraja njihovog života. Stoga moramo svi zajedno nastaviti moliti i voljeti jer je to početak kraja pobačaja u cijelome svijetu, od Hrvatske do Kolumbije i šire!

Maja Šubarić Mahmuljin

*Članak je izvorno objavljen u Veritasu

Foto: Matija Šimunović