“Shvatila sam koliko se još učim kroz nova životna iskustva i da nikada nisam prestala odrastati. Svi smo nekad bili djeca, a na puno načina i još uvijek i jesmo”, rekla nam je akademska umjetnica Lea Labrović (29) čija je samostalna izložba “Ja, dijete” svečano otvorena 7. svibnja 2026. u Galeriji ZILIK u Karlovcu. Mlada se autorica predstavila nizom slika, objekata i reljefa putem kojih progovara o djetinjstvu kao trajnom stanju koje nosimo sa sobom i u odrasli život.
Lea je održala i likovne radionice za djecu u sklopu 52. ZILIK-a, a u svojoj najnovijoj izložbi ukazuje kako je element igre i slobode prilikom umjetničkog stvaranja istovjetan osjećaju sreće kojem smo svjedočili kao djeca. Izložba “Ja, dijete” izvlači djetinjstvo iz zaborava, a može se pogledati do 21. svibnja 2026.
Ova talentirana slikarica rođena je 19. studenog 1997. godine u Rijeci. Srednju školu za grafički dizajn završila je 2016. godine, a potom i Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci – smjer slikarstvo. Trenutno studira art terapiju u Osijeku. U 2020. godini imala je prvu samostalnu izložbu pod nazivom „Kriptomnezija“, zatim 2022. organizira drugu samostalnu izložbu pod nazivom „Znanstveni fantastično slikarstvo“ u sklopu SKC galerije. Prošle godine ima i treću samostalnu izložbu „Ja, dijete“ u Buzetu.
Za svoje je radove osvojila nekoliko nagrada, a uz slikarstvo se bavi ilustracijom, grafičkim dizajnom i tetoviranjem. Osnivačica je „Little Free Library“ ili „Male besplatne knjižnice“ na Kampusu. U intervjuu za Generaciju otkrila nam je više o novoj izložbi, vlastitom djetinjstvu, radionicama s djecom i planovima za dalje.
Foto: Damjan Španjol
Djetinjstvo vani, ali i za ekranom
Kako je nastala izložba ‘Ja, dijete’? Od kuda vam inspiracija i kako biste opisali svoje djetinjstvo?
Inspiracija za izložbu “Ja, dijete” došla je ponajprije vizualno. Nakon diplomiranja na Akademiji u Rijeci dozvolila sam si ići u potpuno novom smjeru u slikarstvu – oslanjajući se na žarke boje i vizuale. Kroz slikanje često su iskakali nostalgični motivi iz djetinjstva i moje vlastite prošlosti. Osvrtala sam se na sjećanja, ali i na sadašnjost, te kako me prošlost definirala, ali i kako se nisam promijenila u nekim aspektima. Htjela sam prikazati kako je igra važna i za odrasle, koliko je značajno ne doživljavati ovaj život preozbiljno. Shvatila sam koliko se još učim kroz nova životna iskustva i da nikada nisam prestala odrastati. Zato je sama poanta izložbe činjenica da smo svi nekad bili djeca, a na puno načina i još uvijek i jesmo.
Moje djetinjstvo je bilo okupano suncem i atmosferom 90-ih. Došla sam taman u vrijeme razvitka tehnologije, te sam imala priliku doživjeti djetinjstvo vani, ali i za ekranom. Upravo to se može očitati na nekim radovima gdje se prikazuju motivi iz prirode zajedno s nadolazećom tehnologijom i igračkama budućnosti.
Koji se sve radovi mogu pogledati i biste li izdvojili neke od njih?
Na izložbi je izloženo sveukupno osamnaest radova. Izdvojila bih rad “Smrt” koji se osvrće na žalovanje bliske osobe i snalaženje među tim osjećajima. Isto tako rad “Babuška” koji je tematski povezan s ratom u Ukrajini i “Gameboy” koji progovara o odrastanju uz starijega brata.
Foto: Damjan Španjol
Svoje ideje podijelila s djecom
Kakva je bila atmosfera na otvorenju i kakve su bile reakcije publike?
Atmosfera na otvorenju je bila odlična! Jako sam zadovoljna reakcijama posjetitelja, činilo se da su slike izazvale dobru količinu interesa. Sretna sam što su izložbu mogla posjetiti i djeca iz Doma Vladimira Nazora. Imali su dosta pitanja na koja sam rado odgovarala, zadovoljna što svoje ideje mogu podijeliti s njima.
Kako su prošle radionice s djecom u sklopu Malog ZILIK-a? Što ste sve radili s djecom i kakvi su radovi nastali?
Radionice u sklopu Malog ZILIK-a su prošle odlično. Djeca su prionula na rad vrlo brzo nakon uputa, a rezultat su bili sadržajni radovi koji preslikavaju njihovu energiju. S djecom sam radila uvodnu art terapijsku radionicu s temom “Otok”. U grupama su dobili instrukciju da svatko napravi vlastito mjesto na otoku. Svaka grupa je napravila potpuno različit otok i po njihovim opisima i crtežima se mogla isčitati dinamika grupe i kako je koji član disao tokom izrade.
Umjetnici i djeca zajedno stvaraju budućnost: ‘Reakcije djece bile su očekivano neprocjenjive’
Za kraj, recite nam koji su vam planovi za dalje?
Trenutno radim na novoj seriji radova koji se vežu uz temu mitologije i u planu je još jedna samostalna izložba ove godine. Svakako nastavljam slikati dalje, a trenutno sam i u procesu unapređenja svog studia za tetoviranje. Bavim se art terapijom s klijentima u Rijeci i nastojim što više učiti i istraživati u polju psihoterapije.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Damjan Španjol
