“Za mlade umjetnike je važno da slikaju, promišljaju i budu uporni radi sebe i svog rasta. Da ne stvaraju za druge i ono što misle da ljudi žele vidjeti, već da rade na onome što njih inspirira i zanima”, rekla nam je Lea Labrović (27). Ova mlada i talentirana riječka slikarica kaže kako se bavila umjetnošću od kada zna za sebe. Iza sebe ima dvije samostalne te brojne grupne izložbe. Autorica je četiri javna murala, dva unutarnja i dva vanjska, u Rijeci s kolegicom Doriom Valković. Trenutno studira Art terapiju u Osijeku.
Lea je rođena 19. studenog 1997. godine u Rijeci. Srednju školu za grafički dizajn završila je 2016. godine, potom ga upisuje na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci gdje završava smjer slikarstva. U 2020. godini imala je prvu samostalnu izložbu pod nazivom “Kriptomnezija”. Prije dvije godine je imala zanimljivu izložbu “Znanstveno fantastično slikarstvo” u Galeriji SKC u Rijeci. Osvojila je nagrade kao što su 1. mjesto za studentski rad u “Pul kaštela” 2020. godine i 3. mjesto na Internacionalnom bijenalu ilustracije. Osnivačica je “Little Free Library” ili “Male besplatne knjižnice” na Kampusu. Uz slikarstvo se bavi ilustracijom i grafičkim dizajnom.
U intervjuu za Generaciju govorila nam je o ljubavi prema likovnoj umjetnosti, njezinoj izložbi inspiriranoj znanstvenom fantastikom, prilikama za mlade umjetnike u Hrvatskoj, umjetničkoj sceni u Rijeci, planovima za dalje i što bi poručila mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti.
Foto: Game Boy, 2023.
Crtala od malih nogu
Od kuda ljubav prema likovnoj umjetnosti? Kako su izgledali vaši počeci?
Bavim se umjetnošću od kada znam za sebe. Crtala sam od malih nogu stvari koje sam vidjela oko sebe te sam to nadalje razvijala i istraživala kroz druge medije kroz ostatak života. Smatram da učenju i razvijanju nikada nema i ne bi trebalo biti kraja, tako da sam i dalje na tom putovanju. Uvijek sam znala čime se želim baviti.
Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?
Svoj put opisala bih kao avanturu istraživanje sebe i svojih izričaja. Iza sebe imam dvije samostalne te brojne grupne izložbe. Izdvojila bih svoju prvu samostalnu izložbu “Kriptomnezija”, s obzirom na to da sam se po prvi put susrela sa samostalnim izlaganjem i imala punu slobodu i mogućnost izražavanja kroz vlastite teme.
Kriptomnezija je inače poremećaj pamćenja, još poznatije kao skriveno sjećanje kod kojeg je osoba uvjerena da su njezine ideje izvorne. Zapravo se radi o mentalnom sadržaju koji je osoba već vidjela i doživjela, a potom ga potisnula u nesvjesno. Ova izložba se bazirala na ovim sjećanjima i scenama koje smo možda doživjeli, no potisnuli. Tu ima vizija imanentne apokalipse i skrivene panike iza svakodnevnih prizora, mogućih paralelnih realnosti i snova.
Foto: privatna kolekcija, Znanstveno fantastično slikarstvo, GPS Update
Književnost spaja s umjetnošću
Kako je nastala vaša izložba “Znanstveno fantastično slikarstvo” koja se mogla pogledati u Galeriji SKC? Koju tehniku koristite i od kuda vam inspiracija? Kakva je bila atmosfera na otvorenju i reakcije posjetitelja?
Nastala je kroz istraživanje putem mog diplomskog rada. Tema izložbe usko je povezana uz znanstveno fantastičnu književnost koja se ovim putem spaja s umjetnošću. Ovakva vrsta umjetnosti može se usporediti sa surealizmom, ali je veliki fokus baziran na fantaziji oko teorija o životu izvan Zemlje, znanstvenim napredcima i utopijskim i distopijskim scenarijima. Većinom predstavlja ono jednostavno i karikirano kao što su leteći tanjuri – ovdje su nastali počeci znanstvene fantastike.
Za slike koristila sam tehniku ulja na platnu, a tu se još mogla pronaći i diorama “Sondiranje” koja je rađena s kombinacijom kiparskih tehnika. Atmosfera na otvorenju je bila opuštena, a reakcije posjetitelja nadalje su me inspirirale za stvaranje.
Kako izgleda proces stvaranja jedne vaše slike i koliko traje?
Vrijeme stvaranja djela uvelike ovisi o formatu i količini detalja rada. Za veće slike znalo mi je trebati i nekoliko mjeseci, dok manje formate ponekad naslikam u jednom danu. Često sam nestrpljiva sa stvaranjem kada imam ideju te ju samo želim staviti na platno. Kada postavim osnove onda se mogu opustiti i predati pažnju detaljima.
Foto: Petra Patafta, diorama “Sondiranje”
Art terapija pomaže ljudima
Kako to da ste se odlučili upisati Art terapiju u Osijeku? Što je zapravo art terapija i kako može pomoći djeci i odraslima?
Poslijediplomski specijalistički studij Art terapije odlučila sam upisati kako bih produbila svoje znanje o psihologiji i ljudima. Zaintrigirao me sam pojam rasta i razvoja mentalnog zdravlja kroz likovno stvaralaštvo. Art terapija koristi kreativne procese kao što su crtanje, slikanje, kiparstvo, tekstil i kolaž kako bi pomogla ljudima da izraze svoje emocije i misli.
Djeci pomaže u izražavanju emocija, poboljšanju komunikacije, smanjenju stresa, povećanju samopouzdanja, razvoju motoričkih vještina itd. Odraslima omogućava izražavanje neizrečenih misli i osjećaja, suočavanje s traumom, smanjenje stresa i anksioznosti te osobni razvoj i samospoznaju i još mnogo toga. Kroz umjetnost, pojedinci mogu istražiti i obraditi svoja unutarnja iskustva na siguran i kreativan način.
Što je Mala besplatna knjižnica? Kada i zašto ste je osnovali?
Mala besplatna knjižnica je zapravo mjesto gdje možete pustiti i/ili uzeti knjigu koja vas zanima potpuno besplatno. Bazira se na ideji društva i zajednice u kojoj se dijeli znanje i interesi bez ograničenja. Postavljena je na kampusu 2022. godine, a odlučila sam ju osnovati radi vlastitog interesa za književnost i želje da to i podijelim sa zajednicom.
Foto: privatna kolekcija, “Madrid”
‘Sve je moguće uz rad i trud’
Koliko je teško mladim umjetnicima ‘probiti se’ i doći do toga da se njihovi radovi prodaju i izlažu u muzejima? Posebice, ako su iz manjih sredina.
Rekla bih da je to izazovan pothvat za mlade umjetnike, no smatram kako je sve moguće uz trud i rad. Važno je ostati odan sebi i vlastitim temama i inspiracijama i dijeliti to s ljudima koji nas okružuju. Prisutnost socijalnih medija uvelike pomaže u rasponu ljudi koje možemo inspirirati svojim radom i smatram kako se ta prilika treba iskoristiti. Svakako je dobar alat za rast.
Uz slikarstvo, bavite se grafičkim dizajnom i ilustracijom. Što vam je trenutno najdraže?
Trenutno mi se fokus ponovno vraća na slikarstvo i ilustraciju, a počinjem istraživati i kiparstvo. Materijal i način izvedbe se često mijenja, no on je samo medij kroz koji izražavamo ideju. Na ovo pitanje mogu odgovoriti idući tjedan i već bih možda promijenila odgovor, no slikarstvo mi se uvijek najčešće pojavljivalo kao najzanimljiviji medij.
Autorica ste tri murala. O kakvim je muralima riječ i gdje se mogu pogledati?
Tako je. Murale sam radila u suradnji sa svojom dragom kolegicom Doriom Valković. Dva vanjska murala mogu se naći na adresi Franje Čandeka 8 na Turniću i Ul. Milutina Barača 58 na lokaciji lansirne rampe torpeda. Također smo napravile i dva unutarnja murala u sklopu dječje bolnice Kantrida i Medicinskog fakulteta u Rijeci, uz nekolicinu privatnih unutarnjih murala po narudžbi koje uvijek sa zadovoljstvom prihvaćamo i radimo.
Foto: privatna kolekcija, Elvis Presley, Unchained Melody
‘Scena u Rijeci je vrlo aktivna’
Koje su mogućnosti za mlade umjetnike u Hrvatskoj, a koje vani? Jeste li se možda usavršavali izvan Hrvatske? Kako biste opisali umjetničku scenu u Rijeci?
Mogućnosti u Hrvatskoj variraju sukladno s gradom. Smatram da svakako ima više prilika u većim gradovima, no uspjeh se također oslanja na trud i upornost samog umjetnika bez obzira gdje se nalazi. Smatram da to vrijedi i za lokacije izvan Hrvatske. Bila sam u posjeti u Beogradu na njihovoj akademiji putem Erasmusa i puno sam naučila o drugačijim pristupima i načinima rada. Shvatila sam koliko znači i trud profesora i akademije da izlažu i uče svoje studente dok su još neostvareni i nisu upoznati sa scenom.
Scena u Rijeci je puna mladih ljudi i novih prilika, što mi se sviđa! Imamo priliku izraziti se i predstaviti to društvu na načine koje želimo. Stalno vidim nove projekte i izložbe i smatram da je scena vrlo aktivna.
Na kojim sve projektima trenutno radite? Pripremate li novu izložbu i koji su vam planovi za dalje?
Trenutno sam dosta pažnje stavila na art terapiju i rad s klijentima kroz praksu, no uz to nalazim vrijeme za vlastiti umjetnički rad. Trenutno ponovno istražujem svoj izričaj i dopuštam si da stvaram umjetnost za sebe. Kroz to istraživanje svakako se stvara nova kolekcija, no morat ćemo pričekati i vidjeti gdje me odvede. I sama sam uzbuđena i u iščekivanju za vlastiti rad i nove izložbe. Trenutno putovanje me vraća u nostalgiju djetinjstva i načine na koje smo oblikovani kroz medije. Tko se ne bi htio vratiti u bezbrižne predškolske dane? Zašto nam je to toliko privlačno? To su samo neka od pitanja koja se javljaju kroz nove radove.
Za kraj, što biste poručili mladim umjetnicima tek započinju svoj put u slikarstvu ?
Poručila bi im da slikaju, promišljaju i da budu uporni radi sebe i svog rasta. Da ne stvaraju za druge i ono što misle da ljudi žele vidjeti, već da rade na onome što njih inspirira i zanima. Tim putem će možda tek otkriti svoj potencijal i privući prave ljude.
Maja Šubarić Mahmuljin/Barbara Kraš Kedmenec
Foto: Petra Patafta
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
