Ovogodišnja jubilarna 60. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva djece održana je od 29. rujna do 2. listopada u Malom Lošinju u organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, OŠ Maria Martinolića Mali Lošinj i Pučkog otvorenog učilišta Mali Lošinj. Prikazano je 86 filmova u šest kategorija: 25 animiranih, 14 dokumentarnih, 8 igranih filmova, 17 radioničkih, 12 filmova u slobodnom stilu te 10 TV reportaža.
Više o samoj Reviji, dojmovima, zapaženim filmovima, medijskoj pismenosti djece i poticanju učenika na kreativnost upitali smo Olivelu Franko, ravnateljicu OŠ Maria Martinolića Mali Lošinj. Ona nam je za Generaciju otkrila kako izgleda njihova filmska družina, što učenici snimaju i zašto su već drugu godinu domaćini Revije.
Koliko ste zadovoljni 60. Revijom? Kako biste ocijenili filmsko stvaralaštvo djece i koje biste filmove izdvojili?
Izuzetno sam zadovoljna 60. Revijom dječjeg filmskog stvaralaštva jer je omogućila susret mentora i kreativnih učenika uživo nakon doba pandemije. Filmsko stvaralaštvo djece ocijenila bih odličnom ocjenom. Izdvojila bih dokumentarni film “Nije baš dobar osjećaj” OŠ Strahoninec te igrani film “Tetrapak” OŠ V. Holjevca iz Zagreba radi tema koje obrađuju.
Koja je uloga vaše škole u ovome projektu? Ovo je drugi put da ste domaćin. Kako to?
Da, naša škola bila je domaćin Revije. Učenici naše škole bili su članovi malog žirija, imali smo voditelje programa, ali i radovi naših učenika s tematikom jedrenjaka pretočeni su kroz Učeničku zadrugu “Macaklin” u magnete koje su sudionici dobili kao uspomenu na Lošinj. Drugi put smo domaćini jer uvjeti koje imamo mogu zadovoljiti nesmetano odvijanje projekcije filmova, ali i smještaj sudionika.
Kao domaćini, bili smo nagrađeni i dvjema radionicama i to radionicom animacije pijeska pod vodstvom Ksenije Sanković i Ivane Štedul s učenicima posebnog razrednog odjela te posebno odgojno-obrazovne skupine, a uradak o tome prikazan je zadnji dan revije te radionicom dokumentarnog filma pod vodstvom snimatelja Marinka Marinkića.
U školi je pokrenuta filmska družina. Kako ste se odlučili na to da sami stvarate filmove? Što sve djeca uče i o čemu snimaju filmove?
Prvi puta nismo imali niti filmsku družinu, ali nas je Revija dječjeg filmskog stvaralaštva djece potaknula na osnivanje filmske družine koja je prve upute o radu dobila kroz radionicu u sklopu revije, a kasnije u suradnji s Josipom Šarlijom iz Doma mladih iz Rijeke nastavili smo zajednički projekt “Svaštarnica” i stvorili u dvije godine nekoliko filmskih uradaka. Naš film “Tišina” dobio je na prošloj reviji drugu nagradu u kategoriji slobodni stil.
Sami smo počeli stvarati filmove jer su se tri kolegice Lukša, Božić Puškarić i Maričić jako zainteresirale za rad filmske družine nakon spomenutih suradnji i animirale dio učenika predmetne nastave. Djeca uče koja je tehnika potrebna za stvaranje filmova, kako snimati, montirati, odabrati glazbu za film i pisanje sinopsisa. Učenici snimaju filmove o temama koje su njima bitne i aktualne u određenom trenutku. Tako je film “Tišina” nastao u doba nastave na daljinu u doba pandemije, “EM-kugle” temeljem eko sekcije škole o očuvanju mora, “Mama Mia” nakon popularnosti istoimenog filma i slično. Kreativno stvaralaštvo učenika iznimno nam je važno. Potičemo ga kako kroz redovnu nastavu i izvannastavne aktivnosti, ali i projekte u suradnji s različitim partnerima.
Koliko su učenici vaše škole medijski pismeni? Na koje način ih učite o medijima, pa i filmu?
Djeca naše škole su prosječno medijski pismena. Kako bi medijsku pismenost naših učenika povećali osim kroz kurikulum hrvatskog jezika sudjelovali smo u EU projektu “In Medias ReStart” kroz koji su nastali priručnici na hrvatskom i engleskom jeziku za različite uzraste učenika od 3. razreda osnovne škole do 2. razreda srednje škole za izvannastavnu aktivnost medijska pismenost s 35 priprema s utvrđenim ishodima. Također se trudimo i organizirano u suradnji s Kinom Vladimira Nazora voditi učenike na filmske projekcije prilagođene uzrastu i primjerene djeci o kojima kasnije s učiteljima analiziraju projekcije. Održavamo radionice za učenike i roditelje te učenike o medijskoj pismenosti.
Koliko se djece iz vaše škole prepoznalo u filmskom stvaralaštvu? Je li nekima to možda već sada poziv?
Trenutno se petnaestak učenika škole prepoznalo u filmskom stvaralaštvu. Nekoliko zainteresiranih učenika je završilo osnovnu školu i prešlo u srednju. Ovo im još nije poziv, ali dvoje učenika iskače po svojim interesima za filmsko stvaralaštvo i moguće je da bi im film mogao biti poziv.
Što biste poručili djeci i mladima za kraj. Koliko je u maloj sredini poput Malog Lošinja važno razvijati kreativnost kod djece?
Poručujem svoj djeci da je samo nebo granica. Nemojte se bojati biti znatiželjni već tražite odgovore na sve što vas zanima od stručnih osoba koje nisu nužno samo u školi. Širite vidike, bavite se svime što Vas zanima i ne sumnjajte u sebe. Razvijajte svoje interese i kreativne uratke jer samo nove kreativne ideje vode društvo i male sredine naprijed.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.
