Tehnologija je vodilja našeg razvoja. Ona nam uvelike utječe na život, usmjerava nas, pomaže, ali mnogi će navesti i negativne strane poput otuđenja ljudi i izbjegavanja kontakta. Ipak, ono gdje je tehnologija ipak primarno pozitivna stvar je tehnologija osmišljena za pomoć osobama s oštećenjem vida.

Većina tehnologije dolazi preko aplikacija na mobilnim uređajima, a tim povodom odlučili smo navesti nekoliko korisnih pomagala.

Lazarillo je vrsta GPS aplikacije koja u svakom trenutku govori gdje se osoba nalazi, obavještava o obližnjim trgovinama, ulicama, a jednostavna je i za isplanirati rutu do određenog mjesta, pješice ili drugim vrstama prijevoza. Na sličan način djeluje i aplikacija Lazzus koja stalno obavještava gdje se nalazite i upozorava vas na zebre, stepenice i slične detalje.

Aplikacija Be My Eyes (Budi moje oči) podrazumijeva kontakt osobe koja ne vidi s kontaktom koji nema oštećenje vida, a to čini preko kamere na mobitelu. Aplikacija je korisna ako ste u trgovini robe ili sličnim mjestima kako bi se olakšala komunikacija na mjestima koja nisu najbolje prilagođena slijepima. Vrijedi istaknuti i da će ona automatski kontaktirati drugu osobu na popisu ako se prva ne može javiti. Korisna je ako morate pročitati razne upute, poput onih o lijeku.

Aplikacija koju su razvili i stručnjaci iz Hrvatske s drugi partnerima je Blinda. Cilj projekta je razviti tehnološku platformu koja će slijepim i slabovidnim osobama omogućiti pristup audioknjigama i ostalim snimljenim govornim sadržajima putem mobilne aplikacije, kako bi se tim osobama olakšao pristup objavljenim djelima.

Kako ona funkcionira? Nakon pronalaska knjige od interesa pregledavanjem kategorija ili traženjem na zaslonu za pretraživanje, korisnik može kliknuti redak željene knjige i pojedinosti o knjizi. Na novootvorenom zaslonu korisnik može poslušati primjer audio knjige, posuditi knjigu i pročitati informacije o knjizi kao što su imena autora i pripovjedača te opis knjige.

Raznovrsne ideje

Spomenimo i aplikaciju IRIS koju su razvile studentice zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Ena Bogut, Petra Turković i Lucija Turković. One su s tom idejom pobijedile u finalu regionalnog studentskog natjecanja, a riječ je o aplikaciji koja olakšava šminkanje slijepim i slabovidnim osobama.

Vrijedi napomenuti i čitače zaslone za pametne telephone. Tako je na Android uređajima to TalkBack, koji osobama s oštećenjem vida omogućuje korištenje sustava i lakše navigiranje kroz njega, a objašnjava i olakšava pozivanje, primanje i slanje SMS poruka ili e-mail poruka te surfanje Internetom. Na iPhoneima se čitač zaslona zove VoiceOver.

TapTapSee je aplikacija za mobitele dizajnirana posebno za slijepe i slabovidne korisnike. Omogućuje fotografiranje bilo kojeg objekta te točnu analizu i identifikaciju istog u roku od par sekundi.

Seeing AI je također besplatna aplikacija dizajnirana za slijepe korisnike poznata još pod nazivom Talking camera. Krajnji cilj joj je opisivanje ljudi, teksta i objekata.

A tu je nešto i za ljubitelje sedme umjetnosti. MovieReading je inovativna tehnologija mobilne aplikacije potpuno neovisna od projekcijske opreme instalirane u kinima, koja omogućava svima da uživaju u projekcijama bez prepreka, bez ulaganja i bez granica. Slijepim i slabovidnim osobama omogućuje slušanje opisnih scena – audiodeskripcija bilo kojeg prilagođenog filma koji se prikazuje na bilo kojoj platformi, u kinu, na televizoru ili online. Potrebni su samo pametni uređaj. MovieReading “sluša” zvučni zapis filma putem mikrofona na uređaju, prepoznaje u kojem dijelu filma se nalazite i zatim pokreće audiodeskripciju sinkroniziranu s filmom.

Kakva su iskustva?

A koliko je tehnologija doprinijela lakšoj svakodnevici osoba s oštećenjem vida, objasnio nam je Miljenko Vučić, predsjednik Udruge slijepih Ogulin.

“Uvjeti su dosta poboljšani u posljednjih 10 do 15 godina. Postoji puno uređaja koji olakšavaju svakodnevni život i slijepe osobe imaju ogromnu podršku. Što se tiče samog korištenja računala, prije se koristio Brailleov redak za čitanje, danas je sve prešlo na zvučnu podršku koja je puno brža, kvalitetnija i omogućava više stvari”, počeo je razgovor za Generaciju predsjednik Udruge slijepih Ogulin.

Gotovo pa sve se može napraviti pomoću računala, naglasio je naš sugovornik.

“Ljudi s oštećenjem vida bave se programiranjem i instalacijom računala te servisiranjem. To je gotovo pa izjednačeno i skoro pa ih je tehnologija dovela u ravnopravnost s ljudima koji rade preko miša. Tome mogu osobno posvjedočiti. Postoje ljudi koji su od mene jači u informatici i koji se time bave, to im je posao. Što se mene tiče, mogu reći da mi je informatika olakšala posao”, nastavio je Miljenko Vučić.

Napomenuo je da su druga tehnička pomagala poput onog za brojanje novčanice, prepoznavanje boja, skeniranja uplatnica, baš ono što čovjeku uvelike olakšava život.

Zadovoljan je i prilagodbom medija.

“Neke novine se mogu dobro pročitati, ne mogu se sve, jer treba se prilagoditi programima i čitačima. Ne možete saznati neke detalje i fotografije, ali u globalu  se možete dobro služiti i informirati, tako da to nije problem”.

Naveo je aplikaciju JAWS.

“Ako se taj program ubaci u računalo, on će web stranicu prebaciti u linkove ili dijelove teksta. Nešto ne može povezati i prebaciti, uvijek možete pročitati tekst, ali neke stvari ne možete otvoriti. I oni koji rade web stranicu moraju neke stvari prilagoditi, ali u zadnje vrijeme se dosta prilagodilo jer su informatičari toga svjesni pa prilagođavaju programe za slijepe. Prije pet, šest godina bilo je više tih problema, danas sve manje”, nastavio je naš sugovornik.

Smatra da je većoj svijesti o potrebama osobama s oštećenjem vida doprinijela suradnja s udrugama, prijateljstva, suradnja na projektima, suradnja sa studentskim kolegama koje ne vide…

Na naš upit koliko se može balansirati tehnologija kada su u pitanju najmlađi, s obzirom na to da je ona djeci s oštećenjem vida u mnogočemu potrebnija nego ostaloj djeci koja je prekomjerno koriste, gospodin Vučić odgovorio nam je da u udruzi kojoj je na čelu nažalost ili nasreću nema djece.

“Nažalost jer ih ne možemo upoznati s programima, a nasreću jer je bolje da djeca nemaju te probleme. Imali smo dva, tri člana koji su išli u srednju školu, za njih mogu reći da su se služili tim programima, ali za mlađe od toga nemam podatke”.

Inače, Miljenko Vučić je paraolimpijac u paraatletici i osvajač četiri medalje na velikim natjecanjima. Zato nas je zanimalo utječe li na tehnologija pri treninzima ili na samim natjecanjima.

“Sve je ravnopravno, stvar je prilagodbe i treninga. Tu vam tehnologija previše ne igra ulogu. Ja sam u atletici 12 godina, tehnologija mi nije puno pomogla. Nema tu razlika. Govorim za atletiku, ali ne bih rekao da nešto previše pomaže ni u drugim sportovima poput džuda, plivanja… Nema tu prevelike softverske podrške”.

Što donosi budućnost?

Kako dalje? Kakva je situacija s novim aplikacijama i kakva je uopće njihova dostupnost?

“Problem je cijena, jer u slučaju potrebe za proizvodom, informatička tvrtka odmah će vas pitati koliko trebate primjeraka. Nama primjerice u Hrvatskoj aplikacija treba u 500 primjeraka i to znatno povećava cijenu. Sad su napravili program NVDA koji je besplatan i koji su radili studenti. Tu će biti napretka, ali ne vjerujem u daljnje značajne ili revolucionarne stvari. Da bi se kompleksne aplikacije napravile, stvar je cijene i potrebno je tražiti subvencije države ili sponzore, jer smanjeni broj primjeraka povećava i cijenu. Što se tiče programa JAWS kojeg sam spomenuo, morali su raditi prijevod za svaku državu i samo taj USB stick koji prevodi na hrvatski košta 300 eura, a baza i podloga programa 1000 eura. Dakle, nije baš jeftino. To osobi koja nije slijepa ne treba pa možete usporediti”, zaključio je Miljenko Vučić svoja iskustva za portal Generacija.

Što se tiče spomenutog programa NVDA (non visual desktop access), riječ je i programu za pomoć slabovidnim i slijepim osobama pri svakodnevnom korištenju računala. Također je riječ o čitaču ekrana. Radi na principu čitanja teksta koji je prikazan na ekranu i to tako da ne čita sve što je prikazano na ekranu nego samo one dijelove na koji pokazuje pokazivač misa. Program je besplatan za korištenje te je također otvorenog koda čime je omogućeno dodatno prilagođavanje pojedinim korisnicima i daljnji razvoj i dodavanje dodatnih mogućnosti od svih ljudi širom svijeta. NVDA program je dostupan od 2006. godine. Posebnost ovog programa je činjenica da je razvijan od strane dva prijatelja Michael Currana i Jamesa Teha koji su oboje osobe s oštećenjem vida.

Sama ideja oko razvoja ovakvog tipa aplikacije nastala je iz potrebe. Kako bi slabovidne i slijepe osobe mogle koristiti računalo potreban im je čitač ekrana. Iako ovo nije prvi program takve vrste prije njega takvi su programi bili izrazito skupi pa i samim time nedostupni velikoj većini slijepih i slabovidnih osoba.

Josip Senjak

Foto: Pexels/Mikhail Nilov (ilustracija)

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.