“Još kao mali u vrtiću puno sam slikao. Uživao sam u svim tim bojicama i bojama. Bilo mi je jako zabavno. Crtao sam jednostavne motive poput kuća i cvijeća. Uvijek sam volio gledati druge slike, divio sam im se i onda sam probao i sam stvarati, na svoj način. To su bili u početku jednostavni likovi”, rekao nam je gluhoslijepi umjetnik Kristijan Bezuh.

On će, s umjetnikom Chrisom Dougalom, na zajedničkoj izložbi ARS AMICORUM, predstaviti svoje radove 1. prosinca 2022. godine u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. Izložba u organizaciji Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir prikazuje umjetnost dvojice gluhoslijepih prijatelja koji kroz proces stvaranja svojih radova putuju zajedno.

Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koji se obilježava 3. prosinca, razgovarali smo s ova dva prijatelja i umjetnika amatera koji su za Generaciju otkrili više o ljubavi prema slikanju, teškoćama s kojima se susreću dok stvaraju svoja djela, značaju umjetnosti i koliko je ona dostupna gluhoslijepim osobama.

“Volim slikati mrtvu i živu prirodu, more i planine, svoje superjunake i stripove. Katkad volim i apstraktne motive, to mi se isto sviđa. Pri tome koristim različite tehnike. Kad sam bio mali listao sam stripove i gledao crtane filmove s junacima te sam kasnije u svojoj glavi smišljao svoje superheroje i prenosio to na papir”, započeo je Kristijan i dodao kako će na nadolazećoj izložbi biti izloženi njegovi radovi različitih motiva i tehnika nastali u periodu od 2020. do danas.

‘Mobitel koristim kao povećalo’

Zanimalo nas je kako je biti gluhoslijepa osoba u umjetnosti, to jest, s kojim se teškoćama susreće.

“Teško je objasniti način na koji slikam kao gluhoslijepa osoba. Treba mi puno više vremena nego drugima. Ako je loše vrijeme ili jako sunčano, onda mi je jako teško vidjeti i moram naći položaj u kojemu mogu crtati. Ako je pak mračno, trebam jako dobru rasvjetu da bi stvorio uvjete za crtanje. Ako rasvjeta nije dobra, ne mogu vidjeti kompletnu sliku niti dobro pogoditi nijanse boja. Imam Usher sindrom (tunelski vid) i slikam dio po dio. Moram se fokusirati na točku koju slikam, onda se moram odmaknuti do tri metra od slike kako bih ju mogao sagledati kao cjelinu i vidjeti što još treba”, objasnio nam je Kristijan.

Puno vremena, dodao je, odlazi mu na adaptaciju vida na daljinu i na blizinu.

“Bolje vidim na daljinu, ali ne mogu crtati s te udaljenosti. Također, ako imam bijelu podlogu, stol onda mi je lakše crtati na papiru tamne boje da bude u kontrastu uvijek. Ako slikam vani, puno mi je teže jer moram uočiti detalje, što mi zamara oči od svijetla i trebam puno više pauza, pa se osvjetljenje promijeni i često moram nastaviti idući dan. U hladu, sjeni je već ugodnije”, istaknuo je Kristijan.

Približio nam je i sam proces crtanja stripova i karikatura.

“Kada radim strip, prvo koristim olovku, a kasnije preko olovke flomaster i tek kasnije bojam s drvenim bojama. Kada crtam karikature, pogledam fotografiju i pokušam te izraze lica prenijeti vjerodostojno na papir, da se vidi taj odraz osobnosti. Također, ako me netko zamoli da mu napravim karikaturu, mora sjesti u jako osvijetljenoj prostoriji da ga prvo slikam (ako se svijetlo promijeni da mogu provjeriti na mobitelu sliku). Mobitel koristim i kao povećalo da bih vidio detalje koje ne vidim golim okom”, rekao je.

‘Djeca su iznenađena kad vide što mogu stvarati’

Napomenuo je kako voli superheroje, junake s posebnim moćima, a posebno voli crtati za djecu i poklanjati im svoje crteže.

“Uvijek ih pitam što vole te im volim ispuniti želju i nacrtati baš to. Svoje nećake čak i podučavam crtanju. Moji omiljeni superjunaci su Batman, Spiderman i drugi”, rekao nam je Kristijan koji održava kreativne i likovne radionice za djecu. Posjetio je s prevoditeljem puno vrtića i škola.

“Djeca su bila oduševljena jer nisu znali da sam ja gluhoslijep. Zanimalo ih je što je gluhosljepoća, što je Usher sindrom i kako uspijevam crtati. Davao sam im i savjete kako da sami poboljšaju svoje vještine crtanja. Bili su jako iznenađeni kada su vidjeli što sve mogu stvarati”, ispričao nam je ovaj svestrani umjetnik kojeg zanima i gluma, pjevanje te kiparstvo.

“Jako se volim ružiti s gluhoslijepima te se iz tog razloga rado uključujem u radionice glume, taktilno pjevanje (taktilnim znakovnim), a ritam osjećam putem vibracija, kroz noge. Najdraža mi je himna Saveza Dodir “Dodir ljubavi”! Obožavam skulpture. Prvo sam ih zavolio kao taktilni promatrač, opipom, a onda sam odlučio da i ja to mogu i želim probati. Najnovije otkriće mi je ples! Prije me to nije zanimalo, a sada učim plesati valcer u plesnoj školi i super mi je!”

Njegova je prva ljubav ipak crtanje, stoga ne čudi da je do sada imao već 30-ak izložbi – što skupnih, što pojedinačnih. Prve izložbe je imao još u osnovnoj školi, pa zatim u knjižnicama, crkvama…I Savez Dodir organizirao mu je desetak izložbi.

Zanimalo nas je posjećuje li muzeje te koliko su pristupačni za osobe poput njega.

“Nisam baš zadovoljan pristupačnosti muzeja za gluhoslijepe. Rijetki imaju prilagodbe poput, primjerice, Muzeja grada Zagreba. Muzeje inače obilazim s prevoditeljem.”

Za kraj je poručio kako bi volio da se što više gluhoslijepih osoba uključi u zajedničke aktivnosti, posebice u kreativni rad.

“Volio bih da svi skupa radimo, stvaramo nove stvari, družimo se, učimo…Neka se gluhoslijepe osobe ne srame što su gluhoslijepe. Imamo prevoditelje i možemo se svi skupa družiti – i gluhi i gluhoslijepi, bez obzira na različite načine koje koristimo za komunikaciju. To bih volio”, poručio je za kraj Kristijan Bezuh.

Chris: ‘Borimo se za svoje pravo da budemo uključeni‘

Chris Dougal (54) rođen je u Edinburgu u Škotskoj. Za njega, kaže, gluhosljepoća nije kraj nego izazov.

“Mi se borimo za svoje pravo da budemo uključeni, a ne isključeni, da budemo jednaki kao i ostali građani. Svakog se dana moram boriti da ne budem (iz)ostavljen iz zajednice i društva. Jedino se tako možemo suočiti s izazovima koje život i društvo stavljaju pred nas”, rekao nam je Chris u početku razgovora.

Dodao je kako je njegova ljubav prema umjetnosti započela kada je čuo za umjetničke radionice i kolonije u Udruzi gluhoslijepih prije otprilike dvije godine.

“Želio sam naučiti više o slikanju i crtanju jer se u tome nikada nisam okušao. Želio sam vidjeti mogu li ja to ili ne, želio sam biti kreativan! Umjetnost mi pomaže prevladati gubitak vida. Prije sam bio samo gluh, a vid mi se sada progresivno pogoršava i želio sam stvoriti neka umjetnička djela prije nego potpuno izgubim vid. To je za mene jedinstvena prilika da se izrazim”, rekao nam je Chris.

Na naš upit što najviše voli slikati i što ćemo moći vidjeti na nadolazećoj izložbi u Osijeku, odgovorio je:

“Volim slikati motive prirode ili apstraktne slike. Inspiraciju obično pronalazim u sjećanjima ili gledajući neke slike, ili pak iz mašte. Onda to prenesem na papir. U Osijeku će biti izloženo više mojih radova različitih motiva i tehnika. Svaki ima neku svoju priču. Slikao sam prirodu, krajobraze, apstraktne motive…Neki motivi su osobne prirode, a neke sam ‘ulovio’ okom u šetnjama prirodom.”

‘Ima izazova, ali svladao sam barijere’

A kako je biti gluhoslijepa osoba u umjetnosti? Chris nam je otkrio s kojim se teškoćama susreće.

“Imam određenih izazova u stvaranju umjetnosti. No počeo sam slikati i zaljubio se u stvaranje umjetnosti. Nikada se nisam toliko bavio umjetnošću kao posljednje dvije godine. Zbog oštećenja vida moram slike promatrati na određeni način. Primjerice, moram ju jako približiti očima, kako bih vidio detalje i mogao stvoriti kompletnu sliku. Ponekad koristim i povećalo na pametnom telefonu ili ako je slika velikih dimenzija mogu zumirati i vidjeti najmanje detalje. Tako se snalazim kako bih svladao barijere koje mi postavlja gluhosljepoća”, objasnio nam je.

Dodao je kako dok slika ne vidi dobro boje i treba podršku.

“Potrebna mi je pomoć oko odabira boje i nijansi pa ih onda nanosim na sliku, na svoj način. Tako dobivam smjernice koje mi pomažu pri stvaranju, s obzirom na moje oštećenje vida. Uz podršku, osjećam se sigurnije i slobodnije u stvaranju jer osjećam da dobivam sve informacije”, pojasnio je Chris.

Osim umjetnosti, oduševila ga je i Hrvatska u koju je došao prije puno godina. Prije dolaska ovdje živio je u Londonu.

“Fascinirali su me ljudi, priroda, plaže, selo, kultura i hrana. Kada sam otišao u mirovinu morao sam prestati raditi pa sam se preselio iz Londona prije 10-ak godina. Želio sam živjeti sa svojom partnericom koja je u Zagrebu. Moj život je sada ovdje”, rekao nam je ovaj veseli 54-godišnjak i dodao kako mu nedostaju mu samo dvije stvari – domovina Škotska i brojni fantastični muzeji i nevjerojatne umjetničke galerije kojih je London prepun.

“Stalno sam obilazio i uživao u tome, a sada sam i sam – umjetnik”, rekao nam je kroz osmijeh.

Chris se za Generaciju prisjetio i početka gubitka vida te otkrio što ga još zanima iz područja umjetnosti.

“Od kada mi je prije koju godinu dijagnosticiran glaukom polako gubim vid. Sada već jako slabo vidim. To mi je poseban izazov u slikanju, stoga bih se sada volio okrenuti i drugim vidovima umjetnosti poput kazališta. Tražim nove izazove, usprkos gubitku vida i neću si dozvoliti da stanem. Želim naučiti nove stvari u budućnosti. Najgore je zatvoriti se u kuću i sjediti. Mislim da to vrijedi za bilo koga. Nikome ne bi cilj trebao biti sjediti doma i ne raditi ništa. Da bi čovjek bio dio zajednice, mora biti aktivan. Nema predaje”.

Njegova poruka za kraj prava je inspiracija svima:

“Nikada ne prestajte biti aktivni, nikada ne odustajte. Svi imamo neke vještine i mogućnosti da budemo kreativni na svoj način. Uzmite mene za primjer, gluh sam i slijep i ja to mogu, dakle možete i vi! Budite kreativni na svoj način, ne odustajte, nikada! I ja pronalazim svoje načine također, kako biti svoj, kako biti neovisan i kreativno se izraziti tako da me drugi razumiju”, poručio je Chris Dougal.

Kontaktirali smo i Savez Dodir koji pomaže Kristijanu i Chrisu. Naime, obojica su članovi njihove lokalne udruge, Udruge gluhoslijepih osoba grada Zagreba koja radi direktno s korisnicima gluhoslijepim osobama. Za njih organizira redovna druženja, kreativne, plesne, kuharske, informatičke i ostale radionice, izlete, edukativne kampove za jačanje kapaciteta te koordinira prevoditelje kroz Službu podrške koja je dostupna 24/7.

“Savez Dodir kroz programe Dodir Art i Dramski studio promovira kulturno-umjetničko stvaralaštvo gluhoslijepih osoba, organizirajući izložbe, kazališne predstave. Cilj nam je senzibilizirati javnost o postojanju taktilnog umjetničkog stvaralaštva gluhoslijepih osoba kao i njihovim kreativnim i stvaralačkim potencijalima”, rekli su nam iz Dodira.

Kreativno stvaralaštvo gluhoslijepih osoba je, kažu, nepresušan izvor neograničenih stvaralačkih potencijala.

“Ono je dokaz da istovremeno oštećenje vida i sluha zapravo nije prepreka nego poticaj da otkriju svoje skrivene mogućnosti. Kroz umjetnost i stvaranje, gluhoslijepe osobe osvješćuju i vlastite vrijednosti i potencijale, svoje osobne priče koje žele podijeliti s publikom”, dodali su.

Za kraj su napomenuli kako će izložbi Kristijana i Chrisa prisustvovati predstavnici Saveza Dodir i Udruge gluhoslijepih osoba grada Zagreba te Udruge gluhoslijepih osoba grada Osijeka. Sudjelovat će i Josip Cvenić, hrvatski pisac i književnik te Ivana Tomas, voditeljica odsjeka za zdravstvo i osobe s invaliditetom, a izložba ostaje otvorena do 16. prosinca.

“Pristupačnost u 21. stoljeću više ne bi trebala biti znanstvena fantastika, već jednostavno nešto što se podrazumijeva, s ciljem i namjerom da svi članovi društva dobiju jednake mogućnosti za uključivanje u društvo i zajednicu”, poručili su za kraj iz Saveza Dodir.

Klara Gagula

Foto: Generacija Art foto

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.