Denis Barta slijepi je glazbenik koji je 2018. osvojio Hrvatsku u popularnom showu “Supertalent”. Tada ga je javnost upoznala kao mladića rođena tri mjeseca prerano, slijepa od rane dobi i suočena s izazovima epilepsije i autizma, no po završetku natjecanja pamtili su ga isključivo kao čovjeka koji je dokazao da snaga volje i ljubav prema glazbi mogu prevladati sve prepreke.

Denis i danas neumorno nastavlja raditi ono što najviše voli – svirati i pjevati. Ovaj put, međutim, čini to na ponešto drugačijoj pozornici – na ulicama bh. gradova, gdje gotovo svakodnevno uveseljava građane svojim melodijama. Kako još Denis provodi dane i čime se sve bavi, portal Generacija.hr upitao je njegova oca Nebojšu Bartu, koji je najveća Denisova podrška.

Denis je prije nekoliko godina osvojio hrvatsku javnost sjajnim nastupima u “Supertalentu”, no od tada gotovo da se ne pojavljuje u našim medijima. Gdje je Denis danas?

Denis se vratio u svoj rodni grad Sarajevo i otvorio privatni obrt kao registrirani ulični svirač. Danas redovito plaća zakup prostora, poreze i pridonose mirovinskom i invalidskom fondu kako bi mogao svirati na ulicama. Nije bilo na početku jednostavno. Nažalost, samo dva mjeseca nakon što je počeo svirati na ulici, Denisu je neočekivano zabranjeno sviranje na jednoj lokaciji, a razlog za tu odluku općina nikada nije jasno objasnila. Srećom, druga općina mu je pružila mogućnost nastupanja, gdje Denis i danas rado pjeva. On istinski uživa u svom radu i sada ima priliku nastupati u pet, šest gradova diljem Bosne i Hercegovine. Tijekom turističke sezone, već drugu godinu zaredom, posjećuje Srbiju i tamo nastupa, a nakon toga se vraća u Bosnu i Hercegovinu, gdje nastavlja svirati sve dok to vremenski uvjeti dopuštaju.

Zbog opisa posla ste, pretpostavljamo, u čestom kontaktu s vlastima. Ima li Denis njihovu podršku?

Prilikom registracije svog obrta Denis je iskoristio mogućnost prijave Fondu za profesionalnu rehabilitaciju, samozapošljavanje i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ovaj korak omogućio mu je dobivanje značajnih nepovratnih novčanih sredstava u iznosu od oko 8000 eura, koja su mu poslužila za nabavku opreme potrebne za pokretanje obrta. Sada Denis svake godine, u ožujku, prima dodatnih 2500 eura od Fonda, što koristi da bi mogao kupiti računalo i ostalu opremu potrebnu za otvaranje svog studija za snimanje. Otvaranje studija, naime, omogućit će mu smanjenje troškova i olakšati stvaranje glazbe. On do sada ima snimljene 24 autorske pjesme koje se mogu pronaći na YouTubeu pod nazivom „Denis Barta“, a također je izdao tri DVD-a te je obradio 10 poznatih svjetskih hitova, tako da će mu studio sjajno doći.

Uglavnom, ima podršku institucija. Vrijedi spomenuti i da je Denis prije dvije godine odlučio registrirati nevladinu organizaciju pod nazivom „Denis Barta“. Cilj organizacije je educirati roditelje i osobe s invaliditetom o mogućnostima i koristima koje fondovi mogu pružiti, koristeći vlastiti primjer. Naša želja, naime, nije samo šutjeti o Denisovim uspjesima, već želimo podijeliti svoje iskustvo s drugima.

Denis je hrvatskoj javnosti najpoznatiji po nastupu u „Supertalentu“. Možete li se prisjetiti za naš portal tih dana?

Nakon Denisove pobjede u „Supertalentu“ interes medija za njega je polako splasnuo. No, sami smo se prijavili na taj show, ne s ciljem da pobijedimo jer nismo to ni očekivali, već s namjerom da pokažemo da osobe s invaliditetom mogu biti ravnopravne kao i ostali. Denis je, pak, uživao u showu družeći se, stječući prijatelje i upoznavajući nove ljude. U audicijskom dijelu Denis je ostvario više nego što smo ikada očekivali. Prošao je u polufinale i pripremali smo tri pjesme za taj nastup u svega petnaestak minuta, dok se drugi natjecatelji mjesecima pripremaju. S obzirom na Denisov opseg repertoara od 5000 pjesama, izbor pjesama nije mu predstavljao problem. No, u polufinalu se pojavio problem izazvan izjavom jednog neuropsihijatra iz Splita koji je u jednom hrvatskom mediju napisao da Denis nije supertalentiran i da s njegovom dijagnozom ne bi trebao sudjelovati u takvim natjecanjima. To je izazvalo veliku reakciju u regiji i Hrvatskoj, s pozivima da se neuropsihijatru oduzme licenca. Unatoč tome, Denis se uspješno plasirao u finale i na kraju pobijedio. Nakon pobjede mnoge su natjecatelje pitali kako će iskoristiti nagradu, koja je bila 200.000 kuna, a većina je spomenula ulaganje u sebe. Međutim, Denis je izjavio da će novčani iznos donirati za pomoć bolesnoj djeci, što smo i ostvarili.

Sjećamo se toga. Impresionirao je Denis ljude najprije svojim talentom, a onda i velikim srcem.

Nakon Denisove izjave da će pomoći bolesnoj djeci, osjećao sam veliki ponos. Početkom travnja, kada je novac sjeo na njegov račun, odmah smo ga donirali u Gornju Bistru, jedno mjesto gdje je bilo smješteno više od 100 djece s najtežim invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Nakon toga donirali smo novčani iznos od nagrade još jednoj kući u Sarajevu, gdje su smješteni roditelji djece koja se liječe od malignih bolesti. Naša želja je nastaviti podržavati zajednice i pomoći onima kojima je to najpotrebnije.

U svim tim trenucima Denis je imao Vašu puno podršku?

Tako je, Denisova majka i ja smo od njegova rođenja sve svoje navike prilagodili njemu. Primjerice, ja sam također glazbenik, nastupao sam s poznatim izvođačima poput Halida Bešlića i Enesa Begovića, no s vremenom sam prestao s nastupima i posvetio se u potpunosti njemu. Ja sam Denisu otac, prijatelj, menadžer, nosač opreme, montažer i vozač. Sve po potrebi (smijeh). Nažalost, Denis nema prijatelja među svojim vršnjacima, što nas jako pogađa. Svi su tu za slikanje, tapšaju ga po ramenu, ali brzo nestanu. Unatoč njegovoj relativnoj popularnosti nakon pobjede, Denis nema ni jednog prijatelja, ostao je sam kao mnogi ljudi s invaliditetom diljem svijeta. Njegovi prijatelji su zapravo moji prijatelji s kojima ponekad izlazimo i opuštamo se uz sok. Nema prijatelja svoje generacije, a to je problem na koji treba skrenuti pažnju.

Također se suočavamo s pogledima koje drugi upućuju osobama s invaliditetom, a koje oni interpretiraju kao „ne daj Bože nikome“. To dovodi do osjećaja manje vrijednosti. Moja ideja je educirati ljude, da pristupe i vode obične razgovore s njima, kako bi se osjećali primijećenima i prihvaćenima.

Dakako, imamo i lijepa iskustva kada se netko spontano pridruži Denisu na pozornici i zapjeva s njim nekoliko pjesama, a Denis je također razvio kontakte s osobama s invaliditetom, koje su iskrene, autentične i neiskvarene. Usprkos svemu, njegov invaliditet nama nikada nije predstavljao teret. Najvažnije je da Denis živi normalno, da uživa u onome što radi i da bude primjer drugima. Mi smo jako ponosni i sretni što je on naše dijete i nikad nismo pomislili ni rekli drugačije.

Razmišljate li nekada što će Denis kada više ne bude imao Vas i majku uza se?

Ah, to nam je pitanje jako teško i ne izlazi nam iz glave. Cilj nam je da ostane u našem postojećem stanu s asistentima koji će nastaviti brinuti o njemu i pratiti ga na nastupima. Imamo primjer jednog mladića u našoj zajednici koji dobro funkcionira u takvim uvjetima. Važno je samo da izbjegnemo situaciju u kojoj bi završio u nekim institucijama s lošim uvjetima. Obilazimo takve centre i borimo se za njihova prava, čak i ako to znači sukob sa socijalnim radnicima, pozivajući se na zakon.

Naravno, pored Denisa, mi se borimo i za drugu djecu, za prava djece koju su njihovi roditelji zanemarili. Bitno je da djeca budu radno sposobna, a to je u rukama roditelja koji moraju prepoznati što djeca vole raditi i žele li to raditi. Mi imamo plan organizirati natjecanje u regiji od Makedonije do Slovenije, pod nazivom “OSI talent”, uz snažno medijsko pokroviteljstvo, kako bismo ljudima omogućili da upoznaju rad i talente osoba s invaliditetom. Sredinom iduće godine planiramo početi s audicijama. Ljudi često komentiraju kada se osoba s invaliditetom prijavi u „Supertalent“ da će pobijediti samo zbog svog hendikepa te osporavaju njezin talent koji samo ona može izvesti. Dio inspiracije za organizaciju udruženja kao organizatora natjecanja osoba s invaliditetom dolazi upravo iz tih razloga.

Važno je da ljudi shvate da su osobe s invaliditetom vrijedne i marljive. Mnogi znanstvenici su bili autistični i dali su velik doprinos društvu. U jednoj američkoj studiji provedenoj u Bostonu s indigo djecom utvrđeno je da se od 1998. godine rađaju „kristalna djeca“ koja imaju čak 11 osjeta. Denis spada u tu skupinu, ima karakteristična obilježja, rođen je 1998. godine, ima problema s kralježnicom i ne vidi. Denis osjeća emocije i raspoloženje druge osobe, vrlo je osjetljiv, a prema boji glasa može osjetiti je li mu sugovornik kompatibilan za komunikaciju.

Kako se Denis emotivno nosi sa svojim poteškoćama?

Denis je jako autističan, slabo priča, slabo razumije. Kada pjeva, on ne razumije riječi i njemu je pjesma samo serija zvukova i riječi koje ponavlja. On ima određen fond riječi kojim se služi. Denis koristi ruke samo za sviranje klavijature, rad na tipkovnici i držanje pića dok pije. Sve ostalo je na vama da obavite. On odbacuje stvari koje ga ne zanimaju, a kada ga nešto zanima, e tu je nevjerojatno jak.

Za kraj razgovora, imate li kakvu poruku ili savjet za osobe koje se susreću sa sličnim izazovima kao i Denis, ali i Vi, kao njegov otac koji sve prolazi s njim?

Moja poruka za osobe s invaliditetom, a posebno za roditelje je da ne zapuste djecu s poteškoćama, već da se maksimalno uključe u njihov razvoj, prepoznaju njihove interese i omoguće im da ostvare svoje potencijale. Potrebna im je naša blizina, povjerenje i razgovor.

Iskoristio bih ovu priliku i da apeliram na građane da financijski podupiru dom u Gornjoj Bistri, koji, kao i većina centara za djecu s invaliditetom, funkcionira ponajviše zbog donacija. Još od rane mladosti ljuti me nebriga o osobama s invaliditetom, koji su jako inteligentni i od kojih se može puno naučiti, samo im treba naći, pokazati put da rade ono za što su stvoreni i to im omogućiti. Denis je još kao beba pokazao interes i talent za glazbu, u kojoj je napredovao izričito vlastitim znanjem. Svako dijete s invaliditetom ima svoj talent koji mi moramo tražiti u njemu, najprije roditelji pa zatim institucije i društvo.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Mateja Papić

Foto: Facebook/Denis Barta

Projekt ”Jednake mogućnosti’” sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.