Crnohumorna predstava “Ja od jutra nisam stao” jedna je od novijih uspješnica Satiričkog kazališta Kerempuh. Ova satira u režiji Nane Šojlev koja vješto izvrće muške i ženske rodne uloge odlično je prihvaćena od strane publike i kritike. Da je zaista riječ o hit predstavi uvjerili smo se na jučerašnjoj izvedbi, 17. rujna za koju se tražila karta više. Prepuno kazalište i smijeh publike koja se prepoznala u mnogim životnim situacijama likova govore sve.
Zamislite muškarce u ulozi žena – da odlaze na porodiljni dopust, žrtvuju karijere, kuhaju, čiste, razvoze djecu na aktivnosti i ‘plaču’ nad svojom sudbinom, a žene kao predatorice i karijeristice. Tekst ‘Ja od jutra nisam stao’ uspješne dramatičarke i spisateljice Une Vizek na duhovit način progovara o rodnoj problematici, ali upravo uz ovaj bitan zaokret – stereotipizirane muške i ženske rodne uloge obrću se na apsurdan i nekonvencionalan način. Tako muškarci postaju ‘kućnici’ te baš poput žena postaju osjetljivi, emotivni, nesigurni, preopterećeni, potišteni, pričljivi, potlačeni i neshvaćeni.
U predstavi, koja je premijeru imala 29. ožujka ove godine, pojavljuje se jedan kuhar opterećen obiteljskim obvezama i mnoštvom djece (Jerko Marčić), jedan nesretni, deprimirani suprug koji radi posao koji ne voli i želi biti umjetnik, ali je svjestan svoje osrednjosti (Ozren Opačić), jedan ogorčeni suprug kojeg žena i poslodavac gaze te se zaljubljuje u nedostižnu osobu (Marko Makovičić) i jedan „droljac“, akademski slikar i umjetnik koji slika uglavnom aktove, i to samo zbog seksa (Hrvoje Kečkeš).
Ovaj nesretni četverac na jednoj prividno opuštajućoj muškoj večeri uz karte i vino postepeno kroz duhovite dijaloge razotkriva svoje skrivene želje i nesigurnosti, kao i čežnje za drugačijim životom, za promjenom i afirmacijom, a posebno ih frustrira nemogućnost da se u potpunosti ostvare. U ozračju ženske dominacije i muške submisivnosti, ovi bezimeni muškarci, svedeni tek na brojeve (Jedinica, Dvojka, Trojka i Četvorka) propituju svoj život, položaj u vezama sa svojim partnericama, ali i na širem društvenom planu.
Odlične izvedbe, u kojima se posebno ističe ona glumca Marka Makovičića, pokazuju kako je to biti u koži osobe koja je preopterećena i rastegnuta na sve strane – koja od jutra nije stala s poslom u kući i izvan nje.
Vjerno oslikavajući predrasude i društveno poimanje rodnih uloga, ‘Ja od jutra nisam stao’ Une Vizek kroz pitak humor i na nepretenciozan način progovara o aktualnim rodnim pitanjima koja su sveprisutna te na kraju nudi i alternativu.
„Zamisli da živimo u svijetu gdje je normalno da se žene zlostavlja, tuče, a da nasilnici hodaju slobodno? Zamisli da žene zarađuju manje, a rade isto? Zamisli samo da zamijenimo uloge…“, pitaju se to ovi antijunaci na samom kraju u kojem komedija postaje tragedija koja ostavlja gorak okus u ustima i odjednom smijeha više nema, no ima pljeska publike koja ostaje u svom razmišljanju i nakon što se ugase svjetla na pozornici.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Kazalište Kerempuh
