Jedan od naših najpoznatijih kantautora duhovne glazbe Čedo Antolić preminuo je noćas u Kliničkom bolničkom centru “Sestre milosrdnice” u 69. godini života. Gotovo tri i pol godine borio se teškom bolešću, a u veljači je proslavio 50 godina karijere. Ovaj pjesnik, skladatelj i tekstopisac, pjevač i slikar ostavio je nemjerljiv trag na duhovnoj sceni u Hrvatskoj te svojim pjesmama dirnuo srca mnogih vjernika.

Čedo Antolić je do zadnjeg daha neumorno stvarao glazbu, pjevao, slikao, izrađivao jaslice u glini, vodio zbor Hrid i animirao nedjeljne mise u zagrebačkoj župi Kraljice sv. Krunice. Nemoguće je pobrojati sve pjesme koje je napisao, kao i nagrade koje je primio za svoj rad. Uz četiri Porina i brojne nastupe na festivalima, uvijek je isticao kako mu je najdraže slaviti nedjeljnu misu sa zborom Hrid i surađivati sa sinom Matijom Antolićem, također vrsnim glazbenikom.

Bono fest u Vukovaru, Marija fest u Molvama, Krapina fest u Krapini, Stepinčeve note u Koprivnici te Hodočašće u došašće u Pakracu, samo su neki od festivala na kojima je nastupio, dok je na našem najstarijem festivalu duhovne glazbe Uskrs festu osvojio desetak nagrada. Radio je i kao glazbeni urednik na Radio Mariji te na Hrvatskom katoličkom radiju.

Čedo je ove godine odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za izniman doprinos razvoju duhovnog glazbenog stvaralaštva u prigodi 50 godina aktivnog djelovanja na hrvatskoj glazbenoj sceni. Odlikovanje mu je u prigodi Dana državnosti 27. lipnja 2019. uručila predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović.

Ovaj izuzetni umjetnik svih ovih godina nesvakidašnjim je zanosom i inspiracijom stvarao, kreirao i utirao na koncu jedan antologijski i potpuno nadahnuti put koji je započeo 1969. godine na Fratrovcu u Zagrebu, krenuvši u vjeronaučnu zajednicu s gitarom u ruci.

Stvarao je na Fratrovcu, u Crkvi Majke Božje Lurdske te u Petrovoj gdje je pet godina vodio zbor kod župnika Stepinca. U zagrebačkoj župi Kraljice sv. Krunice posljednjih je 18 godina živio i duhovno i glazbeno, a s njime i Zbor Hrid koji je vodio do zadnjeg trenutka pri Dominikanskom samostanu u Kontakovoj.

“Toliko godina, svake nedjelje sveta misa i još mnogo toga, stoga se osjećam ispunjen i sretan. Hvala Bogu na mojoj obitelji i prijateljima s kojima ću podijeliti ovo slavlje”, rekao nam je Čedo u veljači kada je najavljivao svoj veliki slavljenički koncert.

Ovim se riječima Čedo za Generaciju tada prisjetio svojih dragih prijatelja i suradnika te poručio:

„Za mene je i dalje najveća sreća i ponos svirati na nedjeljnim misama, što sam i činio gotovo cijeli život. Uz to, tu su i četiri osvojena Porina za duhovnu glazbu, kao i ukupno 10 albuma koja sam objavio tijekom 50 godina rada u duhovnoj glazbi“.

Čedo je napisao stotinjak pjesama, a jedna od najdražih mu je bila pjesma ‘Živim’, nastala za vrijeme grupe Kyrios, s albuma ‘Pjesma svakodnevna’. Objavio je i zbirku pjesama ‘Pjesnik Gospodnji’ te album ‘Bluz po domačem’ sa sinom Matijom s kojim je svirao 15 godina. Pjevao je i s kćeri Petrom Antolić, također odličnom pjevačicom i glazbenicom.

Čedo je u posljednjem intervjuu za Generaciju istaknuo kako je posebno ponosan na recital ‘Grad’ u čast Vukovara i Siniše Glavaševića koji je godinama izvodio s redateljem i dobrim prijateljem Reneom Medvešekom.

Ovaj veliki umjetnik rođen 1. siječnja 1951. godine u Zagrebu tada je sažeo svoj životni poziv i put ovim riječima:

“Moj put u duhovnoj glazbi nije bio lagan, jer je društvo sklono nečem drugom i taj put iziskuje čovjeka jakih uvjerenja, ali istovremeno pruža nemjerljiva zadovoljstva, a jedna od najljepših potvrda je pjevanje na svetoj misi. To zadovoljstvo je iznad svega, pjevati Gospodinu i ljudima”.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Facebook (Čedo Antolić)