“Mladim umjetnicima bih poručila da se pripreme na jako puno rada. Nažalost, biti umjetnik danas nije samo proces stvaranja već puno toga iza scene što zahtjeva jako puno fizičkog i mentalnog rada”, rekla nam je Doria Valković (28). Ova mlada riječka umjetnica manje je poznata javnosti, no iza nje je niz kvalitetnih izložbi i radova. Uz dvije samostalne, u dosadašnjoj karijeri imala je otprilike 20 grupnih izložbi. Posebno je ponosna na prvu samostalnu izložbu “Interpretacija rada u genre slikarstvu: rad kao proces, promjena i razvoj”.
Riječ je o seriji slikarskih radova velikih formata nastalih tehnikom ulja na platnu, u kojima se slikarstvo prepleće s instalacijom i scenografijom. Djela prikazuju radnike umetnute u scene svakidašnjeg rada, a zanimljiva je bila i slikarska instalacija “Dvije Dorije” koja prikazuje dvije figure same autorice odjevene u radnu odjeću, u trenutku rada, odnosno slikanja slike koja se pred njima nalazi.
Doria je magistrirala diplomski studij likovne pedagogije na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Slikarskim radom sudjelovala je u programu povodom otvorenja Rijeke – Europske prijestolnice kulture. Autorica je dvaju mozaika u zgradi Filozofskog fakulteta u Rijeci te supotpisuje dva murala u Klinici za pedijatriju KBC-a Rijeka. Asistirala u izradi javnog mozaika Mehanizam na Riječkom lukobranu, autora Radovana Kunića. Sudjelovala je u projektu Rusak (pun) kulture – umjetnost i kultura u vrtiću i školi te na slikarskoj koloniji posvećenoj Vladimiru Matiljeviću. Izlagala je na izložbama Pul Kaštela (Trsat), Kulturna baština kao zajednički nazivnik (FFRI), One su tu (Vinkovci) i Art Zagreb. Sudjelovala je u umjetničkoj rezidenciji u sklopu projekta Rise Of Woman, Sajmu studentskih radova (SKC) te u ilustriranju SKC kalendara za 2022. godinu.
Kako u sklopu projekta “Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara” pišemo o mladim i perspektivnim umjetnicima, upitali smo Doriju o ljubavi prema slikarstvu, tehnikama koje preferira, radu kao inspiraciji, mogućnostima za umjetnike u Hrvatskoj i vani, koliko joj znači prva samostalna izložba te što bi poručila mladima koji tek kreću u svijet umjetnosti i slikarstva.
Foto: Doria Valković (2020.) “Dvije Dorie” ulje na platnu 150 x 200 cm
Umjetnički put prepun izazova
Od kuda ljubav prema likovnoj umjetnosti? Kako su izgledali vaši počeci?
Moja ljubav prema likovnoj umjetnosti je započela relativno kasno, u zadnjem razredu osnovne škole. Sjećam se kako sam provela sate i sate crtajući umjesto učenja za školu.
Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put? Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?
Rođena sam u Rijeci 1996. godine, gdje i danas stanujem i stvaram. Diplomirala sam likovnu pedagogiju na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a trenutno studiram na doktorskom studiju Likovnih umjetnosti u Zagrebu kojeg sam upisala 2022. godine. Radim kao asistentica slikarstva na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci.
Moj umjetnički put me vodio kroz staze izazova koje su me testirale, no jednako tako ispunile, zbog čega ih ne bih zamijenila ni sa čim drugim. Imala sam dvije samostalne izložbe, otprilike 20 grupnih izložbi i još dodatnih umjetničkih aktivnosti kao rezidencije, kolonije i likovne radionice. Izdvojila bih svoju prvu samostalnu izložbu “Interpretacija rada” u Galeriji SKC u Rijeci.
Foto: Doria Valković (2023.) “Doria oslikava grad” ulje na dasci 260 x 150 cm
‘Slika izlazi u prostor’
Kako je nastala vaša izložba “Interpretacija rada u genre slikarstvu: Rad kao proces, promjena i razvoj”? Koju tehniku koristite i od kuda vam inspiracija? Kakva je bila atmosfera na otvorenju i reakcije posjetitelja?
Nastala je kao sveukupan rezultat mojeg studiranja na APURI. Izložba je realizirana uljanim bojama na platnu i medijapanu koje sam izrezala s ubodnom pilom u oblik koji odgovara motivu ili modelu iz realnog svijeta kojeg predstavlja. Inspiracija je bila moja želja da pomaknem granice slikarstva.
Zajednička tema “Visećih goveđih polovica” i radnika koji preslikavaju apstraktne slike jest da slika izlazi u prostor. Atmosfera izložbe je bila divna, dobila sam vrlo pozitivne reakcije, što me iznenadilo jer je na ulasku u prostor galerije bila postavljena mesnica s obješenim goveđim polovicama. Iznenađena sam bila koliko su ljudi dugo promatrali radove te prolazili između njih, fotografirali se s pojedinačnim radovima koji su ih zanimali.
Preferirate li ulje na platnu ili instalacije? Kako izgleda proces stvaranja jedne slike i koliko traje?
Moram priznati da preferiram instalacije jer se s njima mogu izraziti na kreativniji i drugačiji način. Uvijek ovisi o ideji rada i poruci koju želim prenijeti promatraču. Ideja diktira medij i način izvedbe. Proces izvedbe je uvijek drugačiji i moja disciplina ili manjak nje, diktira koliko dugo traje realizacija. Primjerice, slika ‘Skelar’ 100 x 100 cm, ulje na platnu trajala je 20 sati slikanja, što ne uključuje vrijeme sušenja između slojeva, dok slikanje jedne goveđe polovice traje otprilike 45 minuta.
Foto: Doria Valković (2022.) “Viseće goveđe polovice” ulje na dasci, prostorna instalacija Galerija SKC
Kako umjetnik preživljava od svog rada
Kojih se sve tema dotičete u vašim umjetničkim radovima? Progovarate li o ženama i njihovoj ulozi u društvu ili o nekim drugim društveno angažiranim temama?
Mene intrigira umjetnik ili umjetnica i odnos između njegovog ili njezinog rada. Želim najviše sebi obrazložiti zašto se umjetnost shvaća kao poželjan izbor karijere u odnosu na sve ostale profesije. Kamo je umjetniku/umjetnicama mjesto u današnjem društvu i kako da preživi od svog rada.
Uloga žena u današnjem društvu je po meni vrlo kompleksna tema i vrlo aktualna. Nisam direktno, osim u nekoliko radova dotakla tu temu, no posljedično tomu što sam ja žena vjerujem da se u mojim radovima može očitati propitivanje moje uloge, htjela ja to ili ne. Primjerice, kod instalacije građevinskih radnika sve figure u prostoru su moji autoportreti.
Koliko je teško mladim umjetnicima ‘probiti se’ i doći do toga da se njihovi radovi prodaju i izlažu u muzejima? Posebice, ako su iz manjih sredina.
Vjerujem da je dosta teško izaći na vidjelo. Nažalost, osjećam da nisam još kvalificirana da na to odgovorim. Znam da zahvaljujući internetu i društvenim mrežama imamo jako veliki doseg. Uz internet dolazi do određene zasićenosti vizualnog sadržaja, no to je fascinantna tema za sebe.
Foto: Ivana Babić
Rodni grad kao inspiracija
Koje su mogućnosti za mlade umjetnike u Hrvatskoj, a koje vani? Jeste li se usavršavali izvan Hrvatske?
Mogućnosti će uvijek postojati samo je na njima da se radom i upornošću izbore za njih. Svako vrijeme nosi svoje izazove za razne struke pa tako i umjetnost te je bitno ostati predan svome radu kako bi nadišao svoje granice.
Usavršavala sam se izvan Hrvatske, u Pragu na stručnom usavršavanju u sklopu Erasmus programa kao nastavno osoblje APURI. Iskustvo je to koje jako cijenim jer sam mogla usporediti pristupe umjetničkog obrazovanja s našim.
Smatrate li da je mladim umjetnicima teško doći u medijski prostor i prezentirati se široj javnosti?Kakva je umjetnička scena u Rijeci, a kakva u Zagrebu?
Vjerujem da je teško svim umjetnicima doći do medijskog prostora, no nije nemoguće. To je jako spor put koji obilježava puno uspona i padova. Iz vlastitog iskustva, rekla bih da je umjetnička scena puno veća u Zagrebu. Veći grad pruža više prilika.
Foto: Doria Valković (2022.) “Work” VR izložba
‘Nesebična ljubav za stvaranjem’
Je li vam rodni grad inspiracija za radove?
Apsolutno, nisam o tome aktivno razmišljala kad sam započela slikati radnike, ali sada vidim jasnu poveznicu između mojih radova i grada Rijeke.
Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost? Što biste poručili mladim umjetnicima koji tek ulaze u svijet umjetnosti?
Trenutno je u planu samostalna izložba u Rijeci koja će biti vrlo brzo u centru grada i imam još nekoliko projekata u sklopu doktorskog istraživanja za koje jedva čekam objaviti kada budu u procesu izvedbe.
Poručila bih mladim umjetnicima da se pripreme na jako puno rada. Nažalost, biti umjetnik danas nije samo proces stvaranja već puno toga iza scene što zahtjeva jako puno fizičkog i mentalnog rada. Naša struka proizlazi iz čistog interesa i nesebične ljubavi za stvaranjem. Iskreno vjerujem da je aktivnim radom sve moguće i to je upravo ta poruka izložbe “Rad kao proces, promjena i razvoj”.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Ivana Babić
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.