Iz Vlade su, prilikom predstavljanja mjere „Biram Hrvatsku“ kojoj je cilj vraćanje iseljenih u Hrvatsku, za što su predviđeni poticaji do 200 tisuća kuna, istaknuli da je u 2 mandata uloženo gotovo 6 milijardi kuna u mjere zapošljavanja i samozapošljavanja. U njih je uključeno 175 tisuća ljudi.
„Ono što ove mjere razlikuje od prethodnih 2 su nova snažna elementa: prvo je poticaj prelaska na zelenu i digitalnu ekonomiju, a drugo je naglasak na demografiji“, rekao je prilikom predstavljanja mjere ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josip Aladrović.
Mjere aktivne politike zapošljavanja u 2022. godini bit će usmjerene na poticanje zapošljavanja, samozapošljavanja, osposobljavanja i obrazovanja u cilju povećanja zapošljivosti i zadržavanja u zaposlenosti, a doprinijet će gospodarskom napretku i stabilnosti, a odgovorit će na izazove na tržištu rada i potrebe gospodarstva kroz 8 intervencija, napominju u Vladi.
I dok to u najavi sve lijepo zvuči, jasno je da su mladi i dalje nezadovoljni prilikama koje im se pružaju u našoj zemlji, a bez njih nema demografske obnove. Uz to, nameće su zaključak da bi njihova energija donijela potreban uzlet i dodatan poticaj hrvatskoj ekonomiji.
Pa gdje je onda problem? Odgovore su na portalu zaposljavanje.mladi.hr potražili kod ekonomista i ekonomskih analitičara.
Jurčić: „Pustimo alibi politike.“
Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, poručuje – ako ima dovoljno radnih mjesta, onda ima i potražnje i za starim i mladim radom. Mišljenja je da poticaji nisu pravi put.
„Problem je što se u Hrvatskoj ne kreiraju radna mjesta, nego naprotiv, zatvaraju se. Ako se radna mjesta kreiraju, onda tržišna i prirodna selekcija dovodi do toga da ljudi s iskustvom odlaze na poslove koji trebaju iskustvo, a na poslove za koje ne treba iskustvo ili nema ljudi dolaze mladi. To je prirodna selekcija i prirodna struktura zaposlenih. Sve je pitanje što je lokomotiva zapošljavanja, a to je kreiranje radnih mjesta, što ovisi o ekonomskoj politici. Bilo koja mjera koja ide na zapošljavanje, davanje novca, oslobađanja od poreza, je de facto pucanj u prazno i trošak. To je zapravo alibi politika. Nema zapošljavanja bez radnih mjesta“, rekao je za zaposljavanje.mimladi.hr Ljubo Jurčić.
Dodao je da primjer drugih zemalja jasno pokazuje da su stimulacije za zapošljavanje vrlo male, od Njemačke do SAD-a.
„Američki predsjednik Joe Biden neprestano govori koliko se u njegovom mandatu otvorilo radnih mjesta. Kaže, nedostaje nam od 400 do 600 tisuća ljudi jer imaju radna mjesta, a nemaju ljude. Mi smo nekad imali ljude, a gubimo radna mjesta. Svaka politika bez radnih mjesta ne čini ništa, to je sve u zraku, luft madrac. Sve što se priča gubljenje je vremena. Za zapošljavanje je, jednostavno, potrebno stvaranje radnih mjesta. Da bi se stvorila radna mjesta, potrebna je ukupna fiskalna i monetarna politika, da ne govorim o industrijskoj, regionalnoj i socijalnoj. To je suština ekonomije, a mi tu ekonomiju nemamo“, naglasio je Jurčić.
Je li rješenje onda u samozapošljavanju? Jurčić odgovara – i to je alibi politika!
„Svako društvo, od američkog do hrvatskog, u vrh glave nema 5 % poduzetnika. Ne možete mjerama za samozapošljavanje odrediti nekome da bude poduzetnik. Ako on po prirodi i obrazovanju nije poduzetnik, novac mu ne vrijedi. To je bacanje prašine u oči u nedostatku ekonomske politike koja bi generirala radna mjesta za mlade. To ispada ovako – evo vam novac da se zaposlite, a ako se ne zaposlite, vi ste krivi, a ne država. To je negativna ekonomska politika. Državi je problem domaća proizvodnja za koju su potrebni adekvatni uvjeti. A kad se stvori proizvodnja, povećava se i potražnja za radnim mjestima, što bi uveliko pomoglo mladima koji traže posao, a mi do toga nismo došli”, zaključio je.
Novotny: „Visokoobrazovni sustav ne prati potražnju za digitalnim znanjima.“
Odgovor na ista pitanja dao je i ekonomski analitičar Damir Novotny. Uvodno je rekao da Vladine mjere poticanja zapošljavanja i nisu tako loše.
„Međutim, problem je na drugoj strani, na strani srednjeg i visokog obrazovanja. U srednjem obrazovanju još i možete vidjeti svjetlije primjere strukovnog obrazovanja, odnosno obrazovnih institucija koje obrazuju ljude koji nam trebaju, ali kod visokog obrazovanja imamo veliki problem, uvjetno ću reći, proizvodnja kadrova koji na tržištu rada ne mogu naći posao. I to je neusklađenost potreba tržišta rada. Potražnja za poslovima i za ljudskim potencijalima iznimno se brzo mijenja. Sada imamo nagli rast potražnje za digitalnim znanjima, a to naši visokoobrazovni sustavi ne prate”, detektirao je glavni problem Novotny.
Dodao je kako su poticaji za zanimanja koja nemaju nikakvu perspektivu beskorisni.
„Poslodavci mogu primiti godinu dana nekoga, ali nakon toga ne možete jamčiti da će taj tip ljudskog potencijala ostati u vašem poduzeću ako je potražnja drugačija. Bilo bi vrlo važno uskladiti nastavne i studijske programe javnih visokoobrazovnih institucija s tržištem rada.”
Vodeći se metaforičkim primjerom, Novotny je naveo uzgajanje grožđa na visini od 2000 metara, što nema nikakvog smisla: „Mjere same po sebi nisu loše, ali očito je da nisu dovoljno usklađene s tržištem rada i obrazovnim sustavom.”
„Mladi ljudi nedostaju nam u procesu proizvodnje nove vrijednosti, dakle BDP-a.“
U čemu je onda problem? Vidi li vlast taj problem, a ako ga vidi, zašto adekvatno ne reagira?
„Mislim da vide, to je neminovno, ali Vlada u ovom trenutku funkcionira po modelu silosa, svatko gleda svoj resor i ljudi u različitim resorima gledaju iz svoje perspektive. Nema dovoljno koordinacije između Vladinih resora. To je u ovom trenutku najvažniji problem. Teoretski je svima jasno da moramo proizvoditi kadrove za profesije budućnosti, a ne prošlosti, ali tu koordinaciju ne vidim u praktičnom smislu vođenja Vladinih politika”, istaknuo je Novotny.
Možemo li nedostatak mladih na tržištu rada i nedostatak njihove kreativnosti izraziti brojevima? U kojoj mjeri taj minus utječe na hrvatski bruto domaći proizvod?
„Teško je to valorizirati i izraziti u monetarnim iznosima, ali vidimo iseljavanje onih kadrova, ljudskih potencijala, s onim profesijama koje možemo označiti kao profesije budućnosti, a koje su hrvatski porezni obveznici školovali, odnosno financirali. Na europskom tržištu rada najbolje prolaze digitalne i medicinske profesije. Ti ljudi su traženi, vrlo brzo odlaze s diplomama hrvatskih visokih učilišta, a to ima svoju cijenu. Jedan liječnik i njegovo školovanje za jednu godinu studiranja iznosi tisuću eura i lako se matematički može izraziti kolike su direktne te štete, a da ne govorim indirektne jer nam ti ljudi nedostaju u procesu proizvodnje nove vrijednosti, dakle BDP-a“, pojasnio nam je analitičar svoj stav.
Nastavio je: „Ako nemate ljudskog kapitala, ne možete proizvesti dovoljno BDP-a. Koliko god sindikati na kvazi marksistički način pokušavali izraziti da se vrednuje rad, nije svaki rad jednako vrijedan jer ne stvara nove vrijednosti. Možete se, koliko želite, mučiti oko poljoprivrede, no ako ne proizvodite proizvod koji je tražen na tržištu, vaš rad ne vrijedi ništa. Da odgovorim na vaše pitanje, direktne i indirektne štete su ogromne.”
Konkretni primjeri u hrvatskom susjedstvu
Na pitanje je li samozapošljavanje pravi put za mlade, Novotny ističe da Hrvatskoj nedostaje nekoliko smjerova. Jedan je otvaranje kvalitetnih radnih mjesta koja su u istočnoj Europi u pravilu otvarali međunarodni investitori. Međunarodne investicije su, a tu prije svega govorimo o industrijskom sektoru, bile značajan pokretač radnih mjesta.
„Samo nekoliko primjera, u Sloveniji, u području koje se zove Prekomurje, gdje je nekad bilo središte Mure, dominirala je tekstilna industrija koja je nestajala, ali su strani ulagači otvarali visokosofisticirane pogone koji zahtijevaju višu razinu znanja. Umjesto Mure, tamo je nastala tvornica najskupljih ženskih čarapa na svijetu. Tvrtka Wolford iz Austrije otvorila je tvornicu koja je kompletno robotizirana, ali zahtijeva i ljudske potencijale s višim znanjima. I naravno da su ti ljudi bolje plaćeni. Ta transformacija je ključna za mlade ljude da mogu naći prilike za tržište rada”, rekao je i dodao da nismo imali dovoljno stranih ulaganja.
Opet je naveo primjer Slovenije koja se preobrazila velikim međunarodnim ulaganjima u industrijsku infrastrukturu. Napomenuo je da u Hrvatskoj takvih ulaganja nemamo jer smo uglavnom primili ulaganja u postojeća poduzeća, najviše u telekomunikacije, banke te financijski i trgovački sektor.
„U trgovini su se stvarala jeftina radna mjesta, u telekomunikacijskom su sektoru mjesta zamijenjena digitalnim rješenjima, kao i u onom bankarskom. Kvalitetna radna mjesta u Hrvatskoj nisu se stvarala, dok su međunarodni investitori u Sloveniji stvarali visokokvalitetna radna mjesta. U Kočevju je, što je deprimirani kraj, nešto poput Petrinje u Hrvatskoj, prije 2 godine realizirana investicija japanske tvornice robota Yaskawa. To je primjer koji često spominjem. Naravno da robote proizvode roboti, ali je otvoreno nekoliko stotina vrlo kvalitetnih radnih mjesta. U toj tvornici rade ljudi iz Karlovca i ostatka Hrvatske, a sada možemo samo zamisliti kakav bi poticaj mladim ljudima bio otvaranje jedne takve tvornice u Petrinji ili Sisku. S druge strane samozapošljavanje je, bez velikih industrijskih investicija koje prate mala poduzeća, mikroniziranje ekonomske aktivnosti, tada idemo prema kiosk ekonomiji, koja ne stvara dovoljno radnih mjesta”, zaključio je Damir Novotny.
S obzirom na dobru praksu nama susjednih zemalja, nadamo se da će se Hrvatska ipak povesti nekim kvalitetnijim primjerima. Vjerujemo da bi to napravilo čuda za revitalizaciju nekih dijelova Hrvatske i ostvarivanje potencijala mladih ljudi koji u njoj žele ostati.
Josip Senjak
Foto: Unsplash
Projekt ‘mimladi.hr – novo lice naslovnice’sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 800.070,02 HKR. Trajanje projekta je dvije godine, a ukupna vrijednost projekta iznosi 941.258,85 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Svjetskog saveza mladih Hrvatska.
