Hrvatska muška seniorska rukometna reprezentacija pobijedila je Island 34:33 u susretu za 3. mjesto i tako osvojila svoju četvrtu brončanu medalju u povijesti europskih prvenstava. Hrvatski rukometaši odigrali su još jednu herojsku utakmicu i zasluženo se nalaze na pobjedničkom postolju.
Prije godinu dana slavili smo jednu herojsku ekipu koju su ozljede na Svjetskom prvenstvu što smo ga zajedno organizirali s Danskom i Norveškom praktički uništile, ali oni se nisu predavali ni jednog trenutka i osvojili su srebrnu medalju. Nije floskula, bila je za nas zlatnog sjaja. Nakon toga, oprostili su se velikani kapetan Domagoj Duvnjak, Igor Karačić i Ivan Pešić. Mnogi su tada rekli, pitanje je kada će Hrvatska ponovno doći do medalje, objavio je Hrvatski rukometni savez.
Ali tihi, samozatajni čovjek s Islanda, Dagur Sigurdsson, vidio je u hrvatskim dečkima nešto što mnogi nisu i hrabro je prihvatio da ih vodi. I na kraju ih je u godinu dana dvaput odveo na pobjedničko postolje. Nije plakao za onima kojih nema. Nije tražio ni isprike nakon dva poraza od Njemačke u prijateljskim susretima. U svojoj glavi imao je jasnu viziju naše igre i tvrdoglavo je na njoj inzistirao. Očitao je i lekciju Europskoj rukometnoj federaciji i organizatorima EURA zbog lošeg i nepravednog rasporeda, nepotrebnih press konferencija, pokupio simpatije cijelog rukometnog svijeta i dva dana u tišini pripremao juriš na novu medalju. S Njemačkom u polufinalu nije išlo. Ali predaja nije dolazila u obzir. On je jako brzo shvatio da su Hrvati najjači kada ih se podcijeni. A takvih je bilo na sve strane. Jedan je „navodno veliki rukometni znalac“, zanimljivo Danac, u najavi prvenstva Hrvatsku označio kao najveće razočaranje. Pa se nakon našeg ulaska u polufinale posuo pepelom. Što li će sada napraviti nakon što smo osvojili broncu?
Lijepo ga je bilo vidjeti kako slavi s dečkima. A oni su ogrnuti hrvatskim zastavama došli na pobjedničko postolje po svoje više nego zaslužene medalje. I čim su Njemačka i Danska dobile svoje medalje, otišli su slaviti s onima koje uvijek zovu svojim „osmim“ igračem. Nikada ih ne zaboravljaju. Otuda je ta ljubav posebna, drugačija od svake druge, besmrtna.
Foto: Screenshot/YouTube
Nedvojbeno najveseliji na postolju
Novi kapetan Ivan Martinović ponosno je podigao pehar namijenjen brončanima i onda ga predao svojim suigračima da ga svi osjete i shvate za što su se borili. A oni kao mala djeca zagledavali se u svaku kut, kao da ni sami ne vjeruju kakav podvig su napravili. Bili su nedvojbeno najveseliji na postolju. Kao da su svima htjeli poručiti, vidjeli ste kakav rukomet igraju Hrvati, ali i kako slave. Dagur Sigurdsson vjerojatno je u sebi ponovio riječi prošlogodišnjeg dočeka: „you are totally crazy!“
Rukometašima stigla nevjerojatna motivacijska snimka uoči polufinala: ‘Živimo s vama sve ove dane…’
Dugo su čekali vijesti o mogućem dočeku na središnjem zagrebačkom trgu. I bili su silno tužni što im neće biti uslišana želja da Marko Perković Thompson još jedanput s njima podijeli neke od svojih uspješnica. Ali idu dalje, uzdignuta čela. Politika ih nikada nije zanimala. Njima su Hrvatska i sveti dres koji nose sve. Zato i jesu posebni i zato ih volimo.
mšm
Foto: Screenshot/YouTube
