Antonella Mišetić Spajić (29) prije nešto više od godinu dana preselila se iz rodnog Lastova u Zagreb. Ova mlada pravnica ističe kako je ova promjena bila nužna zbog posla kojim se oduvijek željela baviti. Tako je miran život na najjužnijem naseljenom otoku u Hrvatskoj zamijenila užurbanim životom u metropoli u koju se, kako kaže, odmah zaljubila. Antonella nam je u razgovoru otkrila prednosti i nedostatke života u velikom gradu i na otoku, kako se osjeća u Zagrebu, provodi li ljeta na Lastovu, što joj najviše nedostaje iz rodnog kraja te čime ju je metropola osvojila.

“Kada sam useljavala u stan na zagrebačkoj adresi mojoj sreći nije bilo kraja. Radi se o mirnoj ulici u kojoj svako jutro čujem cvrkut ptica i osjećam da sam doma. S Lastova sam odselila prvenstveno zbog posla. Nakon što sam magistrirala pravo za mene u toj priči nije bilo kompromisa. Oduvijek sam znala čime se želim baviti”, započela je Antonella.

Dodala je kako na Lastovu posao ne možeš birati, dok je u Zagrebu dobila priliku raditi kao odvjetnička vježbenica u jednom od najvećih odvjetničkih društava u Hrvatskoj.

“Ljudi na otoku se većinom bave primarnim djelatnostima od kojih najviše poljoprivredom i ribarstvom. Također, bave se i turizmom. Manjina je zaposlena na radnim mjestima u institucijama kao što su općina, Park prirode ili osnovna škola.”

“U Zagrebu je svaki dan prepun izazova”

Osim posla, dodala je Antonella, metropola ju je osvojila i zbog brojnih sadržaja.

“Svaki dan je prepun izazova pa se kao mlada osoba možeš razvijati, dok na Lastovu o takvim stvarima možeš samo sanjati. Zagreb kao grad nudi širok spektar sadržaja i mogućnosti. Najdraže mi je u subotu ujutro otići do centra popiti kavu u najvećoj gužvi, prošetati do tržnice Dolac po svježu ribu i povrće za ručak, a kada krene kazališna sezona pogledati koju dobru predstavu u gradskom kazalištu Kerempuh”, istaknula je Antonella.

Dodala je kako izuzetno voli zagrebačku kazališnu scenu, a ljubav prema kazalištu u njoj se rodila još za vrijeme školovanja.

“Za vrijeme srednje škole u Splitu živjela sam u ženskom đačkom domu zahvaljujući kojem sam uvijek imala ulaznice za sve predstave u splitskom HNK-u i tu se rodila moja ljubav prema kazalištu. Nisam u nijednom drugom gradu vidjela toliko kazališta kao u Zagrebu.”

U metropoli joj se svidjelo i to što nudi puno shopping centara, restorana, kina… S druge strane, društveni život na Lastovu je prava suprotnost.

“Društveni sadržaj je minimalan. Veći dio događanja se održava ljeti, a zimi ih nema uopće. Kavu možeš popiti na nekoliko mjesta, a najteže je zimi kada noć padne već u 16 sati. Društveni život sam upotpunjavala druženjima s prijateljima i sudjelovanjem u folkloru, u kojem sam od osnovne škole.”

Pravi biser – netaknuta priroda i čisto more

No istaknula je kako Lastovo ima brojnih prednosti kao što su bogata tradicija i kulturna baština. Uz prekrasnu tradicionalnu nošnju, ponosna je i na Lastovski poklad koji je jedan od najstarijih poklada u svijetu.

“Poklad se održava se svake godine u veljači i to je nešto za što žive svaka Lastovka i Lastovac. Lastovska tradicija koja je sve više prepoznata pa tako i svake godine ima sve više posjetitelja. Za mene je Lastovski poklad najveće kulturno bogatstvo otoka Lastova.”

Na upit kako je provodila vrijeme na otoku, Antonella je odgovorila:

“Uglavnom čitajući. Pročitala sam neke knjige za koje sam mislila da više nikad neću pronaći vremena. Prije svega, Lastovo je s razlogom park prirode. Ono je pravi biser, ima prelijepu netaknutu prirodu i čisto plavo more. Zahvaljujući tome sam se na Lastovu zaljubila u trčanje pa sam često vrijeme provodila trčeći poljskim stazama i diveći se tom čudu prirode. Ljeti sam se najčešće kupala i uživala u moru.”

Antonella je istaknula kako ne bi mogla zamisliti ljetovanje bez Lastova.

“Za mene, osim što će to uvijek biti dom, to je najljepši jadranski otok. Naravno, moj djed je s Brača pa se nadam da će se kada ovo bude čitao sjetiti da volim i Brač, ali to je već neka druga priča…”

‘Zbog škole sam se vozila pet sati trajektom’

Kao najveći nedostatak života na otoku Antonella je istaknula lošu prometnu povezanost.

“Prvi put sam to osjetila kada sam s 14 godina, kao i svako drugo lastovsko dijete, morala otići iz roditeljskog doma živjeti u Split kako bih pohađala srednju školu. Naime, Lastovo ima samo osnovnu školu. Imala sam sreću što mi je škola bila većinom u jutarnjoj smjeni pa bih stigla petkom na trajekt za doma.”

Vožnja trajektom, dodala je, traje pet sati, dok katamaran vozi ipak nešto brže. Zbog toga je školarcima put do doma vrlo otežan.

“Doma stigneš kasno navečer i u nedjelju nazad opet trajektom pet sati jer je katamaranska linija isključivo ujutro (katamaranom se voziš oko tri sata), a želiš biti doma do zadnje minute. I tako opet nedjeljom za Split trajektom pet sati. Djeca koja bi imala školu i u popodnevnoj smjeni, doma bi dolazila svaki drugi vikend. Tako je i današnjoj djeci.“

Osim te činjenice, napomenula je kako su zimi trajektna i katamaranska linija ujutro u 4.30 sati, dok se ljeti uvede još jedna dnevna linija za trajekt.

“Nažalost, ljudi koji žive na otoku, koji moraju doktoru, obaviti kupovinu ili neke administrativne obveze, osuđeni su na ovakav život. To je zapravo pravi isječak života na otoku. Posljedica svega navedenog jest činjenica da danas na tako prekrasnom otoku živi svega 700 ljudi. Ali, na kraju dana, vrijeme provedeno na Lastovu ne bih ni za što mijenjala jer zahvaljujući jučerašnjem životu na Lastovu, danas sam pronašla svoje mjesto pod suncem u Zagrebu”, poručila je za kraj Antonella Mišetić Spajić.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva