“Bitno je da mladi sportaši donesu odluku da se žele baviti ozbiljno sportom i stvarno predano i uporno rade, imaju disciplinu i samokontrolu, da uživaju u satima provedenim na treningu i da svaki puta daju maksimum”, rekao nam je zagrebački trener Goran Juzbašić (53), nositelj crnog pojasa 1. DAN i dugogodišnji član Taekwondo kluba Dubrava.
Ovaj klub slovi za jedan od najboljih u Hrvatskoj, a osnivačica i glavna trenerica Lidija Katalinić Špoljarić stvorila je prvu osvajačicu olimpijske medalje Martinu Zubčić. No, klub se može pohvaliti i svojim mlađim generacijama poput aktualnog juniorskog prvaka Hrvatske Filipa Krnjaića koji je briljirao i na Juniorskom Grand Prix turniru u Tallinnu u travnju ove godine, osvojivši prvo mjesto.
Goran se taekwondoom bavi od svoje devete godine, a član je TK Dubrava od 1981. godine. Tijekom natjecateljskih godina osvajao je brojna odličja na Prvenstvima Zagreba, Hrvatske i bivše države. Početkom Domovinskog rata stavio je sport na pauzu zbog vojske, no prije osam godina ponovno se aktivirao u klubu. Danas uspješno radi s mlađim dobnim skupinama, razvijajući nove generacije sportaša te s ponosom prati njihov napredak. Obnaša i funkciju dopredsjednika TK Dubrava, a njegova predanost i ljubav prema taekwondou inspiracija su mnogima.
U sklopu projekta “Supersportaši-talenti koji tek dolaze” upitali smo ga o radu s djecom i mladim perspektivnim sportašima, intenzitetu treninga i kako se kod djece postižu zapaženi rezultati, podršci roditelja malih supersportaša, kvalitetama poželjnim za ovaj sport, što je sve potrebno za sve one koji se ozbiljno žele baviti ovim sportom i kakva je budućnost taekwondoa u Hrvatskoj.
Foto: TK Dubrava
‘Djeca prvo treniraju kroz igru i poligone’
Što vas je privuklo ovom sportu? Kada ste počeli trenirati djecu u klubu i koje biste svoje uspješne mlade polaznike posebno izdvojili?
Taekwondoom sam se počeo baviti 1981. godine i od onda sam aktivni član TK Dubrava. Počeo sam trenirati s devet godina i u društvu prijatelja iz ulice. Zavolio sam taekwondo kao sport i uvijek je bila dobra atmosfera na treningu i na natjecanjima gdje smo podržavali jedni druge. Naš trener Dražen Mađarević bio nam je veliki uzor i autoritet. Početkom Domovinskog rata priključio sam se Ministarstvu unutarnjih poslova i to vrijeme nisam trenirao u klubu. Krajem 90-tih godina ponovno sam se vratio u dvoranu i počeo voditi trening najmlađe selekcije, odnosno djecu od 4 do 6 godina.
Ubrzo sam bio priključen da vodim treninge mlađim dobnim uzrastima, mlađe kadetkinje i mlađe kadete, te kao pomoćni trener za kadetkinje i kadete. U prvoj generaciji sam se dodatno educirao i na Sportskom učilištu završio za taekwondo trenera. Ne volim posebno isticati nekoga koga sam trenirao u početku njegove sportske karijere, ali mi je drago da su mnogi uspješni u taekwondou, i u drugim sportovima kojima se trenutno bave, ili klubovima za koje nastupaju. Puno je tu državnih prvaka i sportaša koji su stvarno ostvarili zapažene rezultate na velikim međunarodnim natjecanjima.
U kojoj dobi je idealno početi trenirati ovaj sport i koje su mu specifičnosti?
Naše iskustvo je da s djecom od 4 do 6 godina počinjemo treninge dva puta tjedno po 45 minuta. Tu se kroz igru, poligone i zadane vježbe razvija motoričnost, fleksibilnost, dosta radimo gimnastike i polako kada krenu u školu s djecom, mladim sportašima počinjemo treninge taekwondoa. Tada se povećava broj treninga na tri puta tjedno po sat vremena. Mladi sportaši počinju savladavanje taekwondo vještine, počinju polagati za pojaseve te ih upoznajemo sa sportskom borbom i formama.
Foto: TK Dubrava
Marin Ribarić kao primjer upornosti
Koje kvalitete su poželjne kod bavljenja ovim sportom? Koliko znači talent, a koliko upornost da bi se postigli vrhunski rezultati?
Mislim da kod sportaša više talent nije presudan. Bitnije je da mladi sportaši donesu odluku da se žele baviti ozbiljno sportom i stvarno predano i uporno rade, imaju disciplinu i samokontrolu, da uživaju u satima provedenim na treningu i da svaki puta daju maksimum. Mogu vam za primjer dati Marina Ribarića koji se u dobi od 11 godina počeo rekreativno baviti ovim sportom, da bi u zadnje dvije godine odlučio da želi sportsku borbu i kroz kriterijske turnire ušao u reprezentaciju. On je, bez dotadašnjih nastupa na međunarodnoj razini, nastupio na Svjetskom kadetskom prvenstvu ostvarivši jednu pobjedu i tako završio na 5. – 8. mjestu na svijetu u svojoj kategoriji.
Marin je to želio i bio spreman na jutarnji trening snage, popodnevni trening tehnike i večernji trening sportske borbe. Znači da je odricanjem u svoje slobodno vrijeme redovno pohađao školu i svakodnevno redovno trenirao jer do sada se nikada toliko puno nije treniralo u kadetskom uzrastu. Odnosno, jako puno segmenata treba ispuniti i planski sve pripremiti da bi se postigao sportski uspjeh na najvećim međunarodnim natjecanjima.
Kada se djeca počinju ozbiljnije baviti ovim sportom? Kako izgledaju prva natjecanja i kako doći do odličnih rezultata, a da se pritom ne optereti dijete?
Trenutno je i za najmlađe uzraste organizirana tzv. Limač liga, odnosno šest povezanih turnira kroz jednu godinu. To je osmišljeno za početak mladih sportaša, kako bi osjetili što je natjecanje, kako podnijeti poraz i kako napredovati kroz pobjede i uspjeh koji opet nosi neke nove izazove. No, najvažnije da nakon nastupa svi budu zadovoljni i da su nešto naučili. TK Dubrava ima sistem po kojem prati svoje mlade sportaše. Mi treneri jako puno razgovaramo o mladim sportašima i baš iz te naše različitosti u pristupu prema njima pokušavamo iz njih izvući najbolje za njih te ih kroz sportski razvoj i napredak zadržati u klubu. Cilj nam je s otprilike 14 godina ozbiljno i odgovorno, planski i predanim radom doći do vrhunskih sportaša i sportašica svjetske klase. Tu se onda uključuje i rad drugih stručnih osoba – od nutricionista, kondicionih trenera, sportskih psihologa i drugih.
Foto: TK Dubrava
‘Podrška roditelja jako je važna’
Koliko je važna podrška roditelja da bi dijete stasalo u pravog natjecatelja? Koje su dobrobiti bavljenja ovim sportom za djecu i mlade?
Podrška roditelja je jako važna i potrebna. Vrlo je bitno da roditelj ne procjenjuje da li je nešto uspjeh ili nije. Trenutno jedna izgubljena borba nije razlog za odustajanje. Mladi sportaši imaju jako puno informacija i znanja o sportu kojim se bave i bitno im je da imaju podršku u pobjedi ili porazu.
Svaki sportaš koji se aktivno bavi i redovno nastupa na međunarodnim natjecanjima vrijedno skuplja bodove i svjestan je da mu mjesto na ljestvici donosi mogućnost ulaska u program sufinanciranja troškova i omogućuje lakše protivnike u početnim fazama natjecanja. Rekreacija i opuštanje uz trening taekwondoa nudi dobro društvo i pozitivnu atmosferu, a svakako se i nešto zdravo napravi za svoje zdravlje i opće stanje duha.
Koliko je taekwondo razvijen u Hrvatskoj? Kolika je zainteresiranost djece i mladih za ovaj sport i kakva je budućnost taekwondoa? Koje biste mlade nade ovog sporta izdvojili?
Taekwondo je u Hrvatskoj veoma razvijen i jako puno mladih bavi se ovim sportom i mogućnost selekcije najboljih je moguća. On je također najuspješniji naš sport na Olimpijskim igrama. Budućnost taekwondoa u bližoj i daljnjoj budućnosti ima razloga za pozitivnu ocjenu jer ima jako puno dobrih mladih sportaša koji svakodnevno stasaju i osvajaju najsjajnija odličja na međunarodnim natjecanjima.
Foto: Instagram/TK Dubrava
‘Izrastao je u vrhunskog sportaša’
TK Dubrava slovi za jedan od najboljih taekwondo klubova u Hrvatskoj. Glavna trenerica Lidija Katalinić Špoljarić je stvorila prvu osvajačicu olimpijske medalje Martinu Zubčić. Nazire li se još kakav potencijal u tom smjeru?
TK Dubrava se može pohvaliti Martinom Zubčić i olimpijskom medaljom, a glavna trenerica Lidija Katalinić Špoljarić ima uvijek viziju kako da se razvijemo i organizacijski poboljšamo sistem koji će donijeti najbolje rezultate. Stalnom edukacijom trenera i organiziranjem te sudjelovanjem na međunarodnim kampovima naši mladi treneri Lara Pollak i Luka Horvat svojim pristupom i željom za uspjehom stvaraju nove generacije uspješnih mladih sportaša.
Jedan takav primjer je Filip Krnjaić koji je prošao cijelu, tzv. sportsku školu TK Dubrava i sve kategorije dobnih uzrasta kako bi “izrastao” u vrhunskog sportaša koji će u budućnosti sigurno ostaviti trag u povijesti našeg kluba sa svojim rezultatima koji su i sada već zavidni, kako na domaćim natjecanjima, tako i na međunarodnim.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: TK Dubrava
*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Supersportaši-talenti koji tek dolaze“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
