“Voljela bih svojim primjerom potaknuti i druge mlade ljude, posebno one s invaliditetom da se počnu baviti sportom. Sport gradi i tijelo i um, donosi bolji osjećaj u vlastitoj koži i, ono najljepše, nova prijateljstva”, rekla nam je paraatletičarka Sara Marić (16). Iako je rođena bez šake, ova perspektivna parasportašica iz Kanfanara u Istri, od prvog je dana rođeni borac i pobjednik. Nedavno je nastupila s paraatletskom reprezentacijom Hrvatske na Gran Prix seriji natjecanja u Češkom Olomoucu gdje je popravila vlastiti državni rekord u skoku u dalj.

Članica je Atletskog kluba osoba s invaliditetom ‘Spektar’ Pula i iako je mlada, iza sebe već ima rezultate koji su zavidni – kako na domaćim natjecanjima, tako i na međunarodnim natjecanjima. Najveći uspjeh ostvarila je sa samo 14 godina na Svjetskim igrama mladih za osobe s invaliditetom do 23 godine na Tajlandu 2024. osvojivši čak četiri zlatne medalje (100 metara, 200 metara, skok u dalj i skok u vis), čime je postala i najuspješniji pojedinac na igrama jer je u svakoj disciplini u kojoj je nastupila bila najbolja.

Velik je uspjeh ostvarila i na Europskim igrama mladih u Istanbulu 2025. gdje se okitila zlatom na 100 metara i srebrom u skoku u dalj. Ako tako nastavi, u budućnosti bi mogla ostaviti veliki trag. To su prepoznali i Hrvatski paraolimpijski odbor i Hrvatski paraatletski savez koji polažu velike nade u Saru i vide je za među natjecateljima na Paraolimpijskim igrama u Los Angelesu, a to je upravo i njezin san. Za svoje je uspjehe Sara dobila i niz priznanja – proglašena je najuspješnijom mladom parasportašicom u 2024. i 2025. godini.

U sklopu projekta “Sport bez granica – priče koje inspiriraju” upitali smo je o počecima u paraatletici, intenzitetu treninga, zapaženim rezultatima u Hrvatskoj i šire, podršci koju ima od roditelja i kluba, što je sve potrebno za uspjeh u ovom sportu i koji su joj planovi za dalje.

Foto: privatna arhiva

‘Odličan je osjećaj stajati na postolju’

Kada i zašto si se odlučila baviti ovim sportom? Kako su izgledali tvoji počeci u paraatletici i zašto si se odlučila na utrku na 100 metara i skok u dalj? Koja ti je disciplina ipak najdraža?

Atletikom sam se počela baviti 2018. godine i odmah me potpuno oduševila. Počeci u paraatletici bili su teški, naravno. Zahtijevalo je to puno odricanja, ustrajnosti i odlazaka na treninge, pa mi se nekad nije ni dalo. Tijekom treniranja, zajedno s trenerom odlučila sam da su za mene najbolje kratke staze (100 metara i 200 metara). Kasnije sam probala skok u dalj i skok u vis te sam se odlučila za skok u dalj. Ipak, utrka na 100 metara mi je najdraža.

Nedavno si nastupila s paraatletskom reprezentacijom Hrvatske na Gran Prix seriji natjecanja u Češkom Olomoucu. Kakvi su ti dojmovi s tog natjecanja i koliko ti znači što si popravila vlastiti državni rekord u skoku u dalj?

S tog natjecanja nosim isključivo najljepše uspomene. Konkurencija je bila izuzetno jaka. Imala sam vrlo zahtjevan raspored: tri discipline u tri dana, pri čemu sam na 100 metara i 200 metara imala polufinalne i finalne utrke. Bilo je naporno, ali sam sretna što sam u svakoj disciplini izborila finale. Lagana trema i uzbuđenje su bili prisutni jer sam se borila protiv starijih i puno iskusnijih natjecateljica. Najviše volim pobjeđivati sebe i obarati svoje rekorde. I svaki put kad oborim vlastiti državni rekord osjećam se ponosno.

Osvajačica si brojnih medalja u Hrvatskoj i vani. Što je sve potrebno za ostvarivanje vrhunskih sportskih rezultata i na koje si dosadašnje uspjehe posebno ponosna?

Za takve rezultate potrebno je pred sobom imati nekakav cilj, imati želju, volju i samopouzdanje da se taj cilj može ostvariti. Naravno, potrebna je i ustrajnost – dolaziti na sve treninge i truditi se. Posebno bih istaknula Svjetske igre mladih na Tajlandu 2024. godine gdje sam osvojila četiri zlatne medalje (100 metara, 200 metara, skok u dalj i skok u vis) i Europske igre mladih u Istanbulu 2025. gdje sam osvojila zlato na 100 metara i srebro u skoku u dalj. Odličan je osjećaj stajati na postolju, predstavljati svoju zemlju i znati da si najbolji.

Foto: privatna arhiva

‘Sve je lakše uz obitelj’

Zna se da atletika, kao i paraatletika, nije sport od kojeg je lako živjeti. S kojim poteškoćama si se susretali kao sportašica s invaliditetom? Jesu li treninzi i sve ostalo u dovoljnoj mjeri prilagođeni osobama poput tebe? Što je sa sponzorima i državnim potporama?

U svom treniranju često nailazim na prepreke, ali s trenerom Markom uvijek uspijevam pronaći alternativna rješenja. Budući da nemam šaku, izvođenje određenih vježbi i rad na snazi predstavljaju mi velik izazov, zbog čega tijekom treninga moram koristiti protezu. Već dugi niz godina moje sportske proteze izrađuje gospodin Davor iz tvrtke Otto Bock u Svetoj Nedelji. On svako rješenje maksimalno prilagođava meni i mojim specifičnim potrebama. Iako još nismo došli do one idealne, vjerujem da ćemo je s vremenom usavršiti. Do tada, prilagođavamo treninge i radimo na drugačije načine kako bismo postigli željene rezultate. Što se tiče financijske strane, sponzore još uvijek nemam, ali se nadam da će se i to uskoro promijeniti. Trenutačno primam sportsku stipendije od Saveza sportova Istarske županije te od države, što mi uvelike pomaže u radu.

Koliko ti znači potpora kluba i trenera Marka? Koliko često treniraš i tko ti je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?

Trenirati u klubu mi je super. Puno mi znači podrška kolega iz kluba, a posebno trenera Marka. Treniram pet puta tjedno, pa je sport postao moj način života koji mi daje snagu i energiju. Fizički je jako zahtjevno, a ozljede su najveći test izdržljivosti. Ipak, sve je lakše uz obitelj koja mi je najveća podrška.

Jesi li se susretala s predrasudama i je li ti invaliditet bio u životu prepreka? Kako si se nosila s time ranije, a kako danas? Koliko ti otežava treniranje to što nemaš šaku i ne možeš koristiti obje ruke za vježbanje?

Kada si po nečemu drugačiji, uvijek se ističeš – bilo na sportskom borilištu, u školi ili u društvu. Lagala bih kada bih rekla da mi ne smeta što ljudi često gledaju u mene i donose zaključke prije nego što me uopće upoznaju. Ponekad samo poželim da ljudi vide MENE – moju osobnost, moj trud i moje rezultate – a ne samo moju ruku bez šake. Ipak, ne mislim da mi je invaliditet prepreka u životu. Takva sam rođena, to je moj normalan život od prvog dana i nosim se s time najbolje što mogu.

Foto: privatna arhiva

‘Sport gradi i tijelo i um’

Najuspješnija si mlada parasportašica u 2025. godini. Koliko ti znači ovo priznanje?

Priznanje mi puno znači. To mi je ogroman vjetar u leđa i dokaz da se trud isplati. Voljela bih svojim primjerom potaknuti i druge mlade ljude, posebno one s invaliditetom da se počnu baviti sportom. Sport gradi i tijelo i um, donosi bolji osjećaj u vlastitoj koži i, ono najljepše, nova prijateljstva.

Za koje natjecanje se trenutačno spremaš i što bi još voljela ostvariti u sportskoj karijeri? Gdje se vidiš nakon karijere u sportu?

U listopadu imam Državno prvenstvo u paraatletici pa se spremam za njega nakon kratke ljetne pauze. Voljela bih nastupiti  na Paraolimpijskim igrama 2028. u LA, to mi je cilj. Nakon karijere sigurno se vidim negdje u sportu – možda kao trenerica fitnesa ili konkretno atletike, možda kao profesorica tjelesne kulture. Uglavnom, želim ostati u sportu i dalje. Za fakultet još nisam sigurna, ali KIF mi je za sada na pameti.

Foto: privatna arhiva

‘Znali smo da je posebna’

Razgovarali smo i sa Sarinom mamom Sanelom Marić koja nam je otkrila više o svakodnevnim izazovima i koliko se kao obitelj trude i odriču kako bi Sara mogli trenirati svaki dan i postizati vrhunske uspjehe. Osvrnula se i na balansiranje između školskih i sportskih obavezana, ali i predrasude okoline te koje su joj želje za Saru u budućnosti.

Koliko vam znače Sarini uspjesi u paraatletici i jeste li ponosni na nju? Koliko je odricanja potrebno da bi Sara ostvarivala vrhunske rezultate?

Naravno da sam ponosna na nju, ne samo ja nego i cijela obitelj. Od njezinog rođenja znali smo da je posebna. Iako je rođena bez šake, ona je od prvog dana rođeni borac i pobjednik. Potrebno je puno odricanja i dobre organizacije kako bi sve funkcioniralo. Sara ima znatno manje slobodnog vremena od svojih vršnjaka jer treba uskladiti školu, učenje, treninge i odmor. Živimo u Kanfanaru pa je to svakodnevna vožnja do Pule gdje trenira u klubu. Sara ima još i dva mlađa brata, pa suprug i ja sve obaveze dijelimo (vožnja, trening, škola).

Pratite li ju na natjecanjima i na koje ste joj sve načine podrška?

Pratimo je na svim natjecanjima i njezini smo najveći i najglasniji navijači. Budući da je Sara tinejdžerica od 16 godina, na njezinom putu odrastanja prirodno je da ima uspona i padova i pubertetskih faza. Uz svakodnevnu logistiku i žongliranje između škole i sporta, trudimo se osigurati joj obiteljski mir i prostor u kojem može biti potpuno opuštena.

Foto: privatna arhiva

‘Želim joj da i dalje ruši sve granice’

Je li njezin invaliditet bio prepreka u životu i sportskoj karijeri i jeste li se susretali s predrasudama okoline?

Predrasude okoline su postojale i uvijek će postojati, no u konačnici je jedino bitno kako se čovjek postavi u životu. Najlakše je plakati nad svojom sudbinom i tražiti izgovore, a najteže ali mislim i najispravnije, jest pogledati preprekama i problemima u oči i hrabro se suočiti s njima. Ja sam odabrala put borbe jer sam od samog početka imala jasan cilj. Moje dijete je rođeno bez šake, ali to nikada nije smjela biti njezina definicija niti njezino ograničenje. Moja misija i misija mog supruga je bila i ostala jasna – odgojiti je tako da jednog dana izraste u potpuno samostalnu, samosvjesnu i jaku osobu koja ne čeka da joj netko nešto dopusti, nego sama uzima svoje mjesto pod suncem.

Za kraj, što želite za Saru u budućnosti?

Želim da bude sretna osoba. Na njezinom sportskom i životnom putu želim joj da i dalje s osmijehom ruši sve granice i ostvari svoje najveće snove. Želim da kroz život korača hrabro, svjesna toga koliko je jedinstvena.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Sport bez granica – priče koje inspiriraju“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.