Nakon što joj je djed preminuo od raka debelog crijeva, najučestalije zloćudne bolesti u Hrvatskoj, tadašnja učenica, a sadašnja studentica eksperimentalne biologije Lana Tekić (20), shvatila je čemu želi posvetiti život. Odabrala je karijeru u znanosti s kojom će jednog dana istraživati zloćudne bolesti. Lana je svoje pismo poslala portalu Srednja.hr u sklopu natječaja za najinspirativnije priče učenica i studentica u STEM-u.
Osvojila je prvo mjesto, a prvi dio pisma prenosimo u cijelosti.
“Pozdrav!
Zovem se Lana, imam 20 godina i studentica sam eksperimentalne biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Iako sam oduvijek bila društvena osoba svestranog interesa, nekako sam od malih nogu naginjala STEM području. Dok je svim učenicima matematika bila mrska, ja sam se veselila povratku kući i rješavanju matematičkih zadataka za zadaću. Dok bi kemija svima stvarala mučninu u želucu, ja sam kemijske pokuse promatrala sa sjajem u očima. Međutim, biologija mi je oduvijek bila omiljena, od ranih interesa za raznim dokumentarnim filmovima o životinjama i biljkama pa sve do načina funkcioniranja ljudskog tijela, ali i bakterija i virusa, naizgled nevidljivih, a nama vrlo često jako značajnih mikroorganizama.
No, priča o meni kao ženi u STEM području zapravo je započela 2. kolovoza 2015. godine, na dan kada je preminuo moj djed, moj najveći uzor, osoba koja me odgajala čitavo djetinjstvo i naučila svemu što znam. Preminuo je nakon kratke i teške borbe s bešćutnim rakom debelog crijeva, najučestalije zloćudne bolesti u Hrvatskoj, od koje svake godine oboli oko 3600 osoba. Tada, još vrlo mala, uskoro tek učenica 8. razreda osnovne škole, nisam znala na koji da se način nosim s tim događajem i s tom iscrpnom boli koju sam osjećala. Štoviše, nisam znala ni kakva je to bolest “rak“, niti koliko života, koliko voljenih osoba, odnosi svaki dan, svaki tjedan, svaki mjesec, svaku godinu.
Međutim, kako su mjeseci prolazili, a ja rasla, rasla je i moja želja za istraživanjem, točnije istraživanjem te okrutne bolesti koja je i meni oduzela voljenu osobu. Najveći problem na koji sam nailazila u svakom članku i svakom istraživanju je bio taj da ova bolest dolazi u mnogim varijantama, a nema lijeka. Nije mi bilo jasno kako je moguće da znanost toliko napreduje iz dana u dan, a da i dalje nema lijeka za bolest koja oduzima najviše života. Stoga, svakodnevno slušajući poznatu izreku „be the change you want to see in the world“, odlučila sam usmjeriti svoju buduću karijeru u smjeru istraživanja ljudskih bolesti, konkretno tumora i autoimunih bolesti (koje su također uglavnom neizlječive, a od kojih i sama bolujem). Dakle, s nekih 15-16 godina, kao učenica opće gimnazije, otkrila sam svoj „životni cilj“, a jedino što mi je tada preostalo jest ostvariti ga.
Znala sam da se ispred mene nalazi težak put do ostvarenja tog cilja, no nisam odustajala ni u kojem trenutku – u želji i u nadi da ću u budućnosti uspjeti spriječiti da rak uzme život nekome bliske osobe, kad se već nije mogla spriječiti smrt meni bliske osobe, mog dragog djeda, jer i sama nakon proživljenog znam koliko ta bolest pogađa, ne samo oboljelog već i sve oko njega, s trajnim posljedicama i boli koja samo jača iz dana u dan. Nadalje, nakon mnogo uloženog truda i završene srednje škole, uslijedio je sljedeći, možda i najveći korak ka ostvarenju mog cilja i mog sna – upisivanje željenog fakulteta. Kao osoba s ogromnim ambicijama u STEM području, znala sam da postoji samo jedan fakultet koji želim upisati, Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu. Postojala su dva preddiplomska studija koji su potencijalno ispunjavali moje želje, a to su bili molekularna i eksperimentalna biologija. Nakon pomno promotrenih programa oba studija, kao i mogućnosti diplomskih studija nakon njih, odlučila sam odabrati eksperimentalnu biologiju. Trenutno sam studentica 2. godine odabranog preddiplomskog studija te planiram kasnije upisati diplomski studij Eksperimentalna biologija, smjer Fiziologija i Imunobiologija, čemu se neizmjerno veselim.”
Cijelo pismo pročitajte na poveznici.
mšm
Foto: Pixabay, ilustracija
