/‘VELIKO ISTRAŽIVANJE’ U doba koronavirusa publika je najviše lažnih vijesti pronalazila na internetu i društvenim mrežama!

‘VELIKO ISTRAŽIVANJE’ U doba koronavirusa publika je najviše lažnih vijesti pronalazila na internetu i društvenim mrežama!

“Poražavajuće je to da je publika u našem istraživanju procijenila da novinari koji su izvještavali o pandemiji koronavirusa nisu visoko obrazovani, da su skloni manipulaciji i senzacionalizaciji te širenju teorija zavjere”, rekla nam je Petra Begović, magistra komunikologije i stručna suradnica s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Upravo su medijske navike, povjerenje publike i lažne vijesti u doba koronavirusa bile tema izvornog znanstvenog rada kojeg je u suradnji s prof. dr. sc. Danijelom Labašem objavila u svibnju prošle godine.

Jedan od zaključaka istraživanja bio je: “Danas je jedna od neugodnih posljedica razvoja događaja i ta da se previše toga događa istodobno, a netočne se informacije – zbog razvoja novih tehnologija – brzo pojavljuju i množe u svim medijima, posebno na internetu i društvenim mrežama. Begović smo upitali o samoj ideji i cilju istraživanja te zanimljivim rezultatima do kojih su došli.

“Htjeli smo ispitati medijske navike hrvatskih građana u doba pandemije. Zanimalo nas je koje medije su najčešće koristili i u koje svrhe, koje su sadržaje najčešće pratili putem medija, jesu li im se promijenile navike u odnosu na razdoblje prije pandemije Covida-19, imaju li povjerenja u medije i kako vrednuju djelovanje novinara te u kojim medijima pronalaze lažne vijesti”, rekla nam je Begović.

Istraživanje je provedeno na otprilike 600 ispitanika u dobi od 18 do 65 godina. Najviše je bilo ispitanika u dobi od 31 do 45 te potom od 18 do 30 godina iz Zagreba i Zagrebačke županije.

Pokazalo se, dodala je, kako su upravo nacionalne TV postaje (72,6 posto) i nacionalni internetski portali (65,8 posto) bili najčešći izvori za informiranje.

“Uglavnom prevladavaju internet i društvene mreže poput Facebooka i WhatsAppa. Ispitivali smo i to kojim izvorima najviše vjeruju te smatraju li da su se u medijima pojavile određene teorije zavjere. Tu je bio iznenađujuće visok postotak onih građana koji smatraju da su se teorije zavjere širile u vrijeme pandemije.”

Pojasnila je i kako su došli na samu ideju za istraživanje.

“Na ideju za istraživanje smo došli u proljeće 2020. godine kada je pandemija bila u punom jeku. Bilo mi je zanimljivo promatrati kako povjerenje ljudi u Stožer civilne zaštite pada. Profesor Labaš i ja već dugo surađujemo te i inače pratimo aktualne događaje i pojave, stoga nismo dugo tražili temu za istraživanje”, prisjetila se.

Dodala je kako su prvo proveli pilot istraživanje na 60-ak ljudi u kojem su htjeli ispitati žele li ljudi uopće ispunjavati upitnik o pandemiji.

“Između ostalog, dobili smo podatke koje medije ispitanici najviše koriste da se informiraju. Tako smo saznali da je to TV. Stoga smo se u istraživanju više usmjerili na TV i društvene mreže. Postavljali smo pitanja i u vezi Stožera civilne zaštite i povjerenja u novinare i medije.”

‘Teorije zavjere i poražavajuća ocjena novinara’

Zanimljivi su rezultati vezani uz vrednovanje novinara i izvjestitelja koji nimalo ne govore u korist ove struke.

“Meni je bilo poražavajuće to da je publika procijenila da novinari koji su izvještavali o pandemiji nisu visoko obrazovani, da su skloni manipulaciji, senzacionalizaciji i širenju teorija zavjere. Publika u našem istraživanju im je dala ocjenu 3. No, tu i je i pitanje kritičkog osvrta publike te poznaje li ona uopće novinare koji izvještavaju o korona virusu.”

Također, što se tiče samog poznavanja pojmova poput “socijalne distance” ili “pandemije” vidjelo se da su oni ispitanicima poznati. Što se tiče izvora informacija i povjerenja, istraživanje je pokazalo da ljudi najviše vjeruju svojoj obitelji i prijateljima te da medijima jako slabo vjeruju.

“Istraživali smo i to jesu li primijetili lažne vijesti i gdje. Pokazalo se da su one najčešće na internetu (65,5 posto) i društvenim mrežama (50, 6 posto). To je paradoks da ljudi pronalaze lažne vijesti upravo u onim medijima koje najviše koriste, a najmanje ih pronalaze u medijima koje slabije koriste poput radija (4,4 posto)”, rekla je Begović i poručila kako doba pandemije koronavirusa i izloženost velikom broju informacija, od kojih su brojne netočne ili lažne, snažno upozorava na potrebu da još više radimo na jačanju medijske pismenosti.

‘Srednjoškolci ne razumiju kako nastaju vijesti’

Zanimalo nas je koliko su mladi, ali i općenito populacija u Hrvatskoj, medijski pismeni.

“Smatram da po pitanju medijske pismenosti još imamo jako puno posla, naročito s obzirom na probleme koji se javljaju među mlađom populacijom poput ‘ciberbullyinga’. Mladi često dobivaju iskrivljenu sliku u medijima, stoga još treba poraditi na medijskom opismenjavanju. S druge strane, istraživanja su pokazala da srednjoškolci uopće ne razumiju kako nastaju medijski sadržaji. Ne poznaju funkcioniranje medija i kako nastaje vijest pa nedostaje tog kritičkog razumijevanja”, rekla je Begović.

Dodala je kako smatra da su manifestacije poput Dana medijske pismenosti vrlo korisne zbog velikog odaziva škola i ustanova koje rade s djecom i mladima. Tako su, primjerice, srednjoškolci znali posjećivati redakcije i dobiti širu sliku o medijima i nastanku vijesti.

Za kraj je poručila da je izuzetno važno obrazovati i učenike i roditelje i nastavnike pa i umirovljenike, kao što to već godinama radi Društvo za komunikacijsku i medijsku kulturu, čiji je predsjednik Danijel Labaš.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Pixabay, ilustracija

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.