“Sezonska depresija i depresivno raspoloženje sami po sebi dovode do niske motivacije i volje. Vrlo je važno razlikovati depresivno raspoloženje koje je normalno i sve nas ponekad uhvati, od depresije kao kliničkog stanja”, upozorio je Ivan Zečević, magistar psihologije i kognitivno-bihevioralni terapeut.

Zanimalo nas je zašto je siječanj jedan od najdepresivnijih mjeseca u godini, koji su najčešći pokazatelji depresije, koliko se često javlja kod djece i mladih, što bi savjetovao onima koji se ovih dana ne osjećaju najbolje, jesu li novogodišnje odluke dobre za nas ili ne te kako zadržati pozitivan stav prema životu, unatoč ovim teškim vremenima.

Zašto je siječanj jedan od depresivnijih mjeseca u godini?

To se može povezati s raznim faktorima, među kojima su postblagdanska iscrpljenost (ljudi pred i za vrijeme blagdana često budu pod povećanim stresom zbog načina kako će organizirati blagdane, ili zato što su usamljeni u tom periodu, ili možda zbog egzistencijalnih pitanja kao što je nezaposlenost ili minimalna plaća) koja dođe, hajdemo to tako reći, na naplatu kad blagdani prođu i kada se malo smirimo. Osim toga, vrlo su važni faktori poput vremena, hladnoće koji značajno utječu na raspoloženje ljudi, jer čim je tmurnije i hladnije, ljudi se prirodno mogu osjećati lošije raspoloženi i umorniji. Također, opće je poznato da u ovom periodu ljudi razvijaju i sezonske afektivne smetnje.

Ako je vjerovati istraživanjima, treći ponedjeljak u siječnju je najdepresivniji dan u godini. Zašto je tome tako? Koji faktori su presudni – niska motiviranost, odustajanje od novogodišnjih odluka ili nešto drugo?

Sezonska depresija i depresivno raspoloženje u siječnju su dobro evidentirani i potvrđeni nizom znanstvenih i kliničkih istraživanja, dok se isto ne može reći za “najgori dan u godini”. Za sada je taj treći ponedjeljak više mit, neko klinička stvarnost. Sezonska depresija i depresivno raspoloženje sami po sebi dovode do niske motivacije i volje. Vrlo je važno spomenuti i samo ispunjavajuće proročanstvo – kada ljudi nešto vjeruju onda se to u određenoj mjeri i dogodi. Primjerice, ljudi vide da je treći ponedjeljak u tjednu uskoro i znaju da je to “najgori” pa se onda taj dan krenu fokusirati i pamtiti sadržaje koji su u skladu s tim mišljenjem kako je to “najgori dan”.

Što biste savjetovali svima koji se u ovo vrijeme bore s depresijom?

Vrlo je važno razlikovati depresivno raspoloženje koje je normalno i sve nas ponekad uhvati, od depresije kao kliničkog stanja. Ako osoba bude dva ili više tjedana većinu vremena tužna, nezainteresirana, bez volje, da ne osjeća radost ili užitak pa čak i kad se bavi hobijima koji su ju ranije uveseljavali, onda je vrijeme da se obrati psihologu za pomoć kako bi se napravio pregled i utvrdilo što je točno u pitanju.

Jesu li novogodišnje odluke dobre ili ne, posebice za one koji u njima ne ustraju?

Novogodišnje odluke su prirodna i normalna stvar, kao i to da ih ne može nekada ispuniti. One predstavljaju odraz naših želja i namjera te su kao takve normalna pojava i poželjne. Važno je znati da se ne trebamo kriviti ili osjećati loše ako ne ostvarimo sve novogodišnje želje ili ako neke uopće ne ostvarimo. Puno se je bolje fokusirati na ono što smo uspjeli do sada napraviti, a ako nismo ništa, sjesti i razmisliti zašto je to tako i pokušati napraviti nekakav plan aktivacije. Ljudi se uvijek mogu obratiti psiholozima za pomoć i konzultacije ako imaju problema s planiranjem i izvršavanjem aktivnosti.

Koji su najčešći pokazatelji depresije? Kako je na vrijeme prepoznati kod bližnjih?

Depresija kao kliničko stanje znači da je osoba većinu vremena tužna, lako plaće ili osjeća potrebu za plakanjem i ne može plakati, ima osjećaj krivice, bezvrijednosti, pogled na život je pesimističan, a gotovo univerzalno je i to da se osobe povlače, izoliraju i prestaju s nekim ranijim aktivnostima i hobijima. Primjerice, od čišćenja do bavljenja sportom. Mogu se javiti i problemi s apetitom i težinom (da se smanjuju ili povećavaju, problemi sa spavanjem (više ili manje spavamo nego inače) te lakšim umaranjem i otežanom pažnjom.

Depresija je sve veći problem kod djece i mladih danas. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Što kažu brojke?

Većina psihičkih poremećaja javlja se zapravo u periodu dječje i adolescentske dobi, ali na žalost ne budu svi adekvatno prepoznati i tretirani. U Hrvatskoj je nakon potresa i Covid-19 pandemije došlo do značajnog pogoršanja mentalnog zdravlja djece i mladi, naročito iz područja anksiozno-depresivnih smetnji.

Što biste poručili za kraj? Kako u ovo vrijeme raznih stresova (potresi, pandemija) zadržati pozitivan stav i pogled na život?

Uvijek je važno naći adekvatnu socijalnu i emocionalnu podršku poput prijatelja, obitelji, pokušati otvoreno pričati o tome što nas muči i rješavati probleme umjesto da ih ignoriramo jer se tako samo nakupljaju do eskalacije, to jest, pogoršanja u psihičkom statusu. Treba zapamtiti da u životu nije ništa vječno, ni sreća ni nesreća, one se izmjenjuju u ciklusima tako da su i pozitivne i negativne stvari standardan dio života. Važno je naučiti prihvatiti to i pokušati se što bolje nositi s negativnim događajima. Osobe se definitivno ne trebaju sramiti potražiti pomoć psihologa ili psihijatra ukoliko osjećaju da su pred zidom ili nemaju/ne vide izlaz iz svoje situacije.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva