„Smatram da su žene same sebi nametnule da moraju imati karijeru, obitelj, vrijeme za prijateljice, odmor i tjelovježbu, no to ne stane u prosječan dan žene. Kao da je sramota raditi pola radnog vremena ili prihvatiti pomoć u kućanstvu“, rekla nam je Patricija Haček Zuber, magistra psihologije i poduzetnica.

Patricija je edukantica dviju psihoterapijskih škola: Kognitivno- bihevioralnih terapija i Psihodrame, a do danas je radila s više od 200 klijenata individualno. Vodila je grupne programe podrške za adolescente na teme anksioznosti, depresivnosti i rodnog identiteta. Održavala je različite edukacije za roditelje i stručne suradnike vrtića i škola te provela stotine psihodijagnostičkih testiranja djece. Supruga je i majka dvoje djece koja su je, kako ističe, najviše naučila u čemu je poanta roditeljstva.

Zanimalo nas je koje probleme primjećuje kod djece i roditelja, kako ocjenjuje mentalno zdravlje djece i mladih, kako se žene danas nose s raznim ulogama u obitelji i na poslu, kako bi opisala položaj žena i majki danas te što bi poručila svim majkama i očevima koji imaju problema u odnosima sa svojom djecom.

Ljubav prema psihologiji

„Psihologija je bila moj jedini izbor kada sam birala fakultet. Znala sam da želim nešto dublje, da želim istraživati sebe i ljudsku psihu, ali na dublji način. Dugo nisam shvaćala da sam to postigla kroz bavljenje roditeljstvom. Sve se na kraju lijepo posložilo. Da bi radila s djetetom važna je suradnja s roditeljima. Tako smo se dotaknuli tema poput blokada koje sami roditelji imaju i obrasca ponašanja koje ih prate od djetinjstva. Moj je posao spoj svega zajedno – rada s djecom i roditeljima. Važna je ta suradnja, da mi možemo kao roditelji dublje u sebe pogledati i osvijestiti koji su naši okidači, blokade“, započela je Patricija.

Osvrnula se i na probleme koje najčešće primjećuje kod današnje djece, ali i roditelja.

„Često mi dolaze upiti o tome da je neko dijete ili neposlušno ili hiperaktivno. No nakon razgovora dolazimo do toga da dijete nije hiperaktivno, već da obiteljska dinamika, struktura i postavljanje granica nije adekvatna. Često mi se roditelji javljaju sa svojim dijagnozama koje nisu točne. Kod djece se zbog užurbanog ritma života izgubio osjećaj slobode i mogućnosti da prirodno odrastaju. Tu se vežu i ekrani. Naime, to je roditeljima još jedan izazov – da djeci postave jasne granice i da budu dosljedni“, rekla je Patricija i dodala kako su roditelji danas previše popustljivi prema djeci i teško im je pratiti dječji ritam i dječje razvojne faze koje su normalne te ih žele ispraviti, što je pogrešan put.

Društvene mreže i nerealna slika

Napomenula je i to kako smatra da je mentalno zdravlje djece i mladih danas dosta zabrinjavajuće, u što se uvjerila radeći s tinejdžerima.

„Mene taj dio zabrinjava, ali je odgovornost na roditeljima i obrazovnom sustavu, to jest, školama. Primjerice, jučer je kod mene bila klijentica te smo se dotaknuli teme vlastite vrijednosti, što se u školama ne uči. Zapostavljene su teme kao što su emocije, mentalno zdravlje i kako funkcionirati kao zdrav pojedinac. I ovdje moram navesti ekrane koji zapravo nisu štetni, ako se koriste umjereno. Pitam se je li štetna čokolada? Da, ali samo ako je prekomjerno uzimate. Znači, važna je primjerena doza. Nažalost, događa se da se zbog smanjenih roditeljskih kapaciteta pribjegava ekranima i djeca gube kontakt sa stvarnošću jer znamo da je život drugačiji na društvenim mrežama.“

Dodala je kako su posebno štetne društvene mreže na kojima je prikazan samo jedan ‘savršen’ trenutak u vremenu, no djeca i mladi smatraju da je nekome cijeli život takav, a njima nije.

„Djevojčice koje prate razne profile mogu dobiti iskrivljenu sliku o tome kako te djevojčice stvarno izgledaju. Društvene mreže su nam otežale odgoj, a djeci odrastanje. Prije smo mi djevojčice imale jednu lutku Barbie koja je bila ‘savršena’, a danas je sve to puno šire i štetnije.“

Žena je danas nositeljica različitih obiteljskih uloga – supruga, majka, domaćica, odgajateljica…Kako uspješno žonglirati između posla i obitelji?

„Moje pitanje je tko to očekuje? Žene su same sebi nametnule da moraju imati karijeru, obitelj, vrijeme za prijateljice, i tjelovježbu, no to ne stane u prosječan dan žene. Kao da je sramota raditi pola radnog vremena ili prihvatiti pomoć u kućanstvu. Same smo sebi nametnule da sve moramo same, sve što je nerealno. Primjerice, ako ganjam karijeru i želim biti majka, onda ću potražiti pomoć oko čišćenja. No onda mi žene pomislimo kako nismo dobro učinile jer bi trebale same sve stići. Znači, imamo nerealna očekivanja, uspoređujemo se s drugima i mislimo da drugi imaju savršene živote“, rekla je naša sugovornica.

Više je žena psihologa

Osvrnula se i na položaj i značaj žena, ali i muškaraca u struci poput njezine.

„Definitivno je više žena psihologa. Međutim, ne bih rekla da su muškarci podcijenjeni, dapače, oni su više cijenjeni jer ih je manje u našoj struci. Što se tiče radnog mjesta, nisam nikad imala poteškoća. Uvijek sam bila u kolektivu gdje je bilo više žena. Plaće su podjednake, ali ovise o radnom mjestu. U vrtićima, primjerice, uglavnom rade kolegice, a ne kolege psiholozi“, rekla je Patricija.

Na naš upit jesu li nam rodne uloge nametnute još u djetinjstvu te potiče li se i danas djevojčice da se igraju s lutkama i kuhinjom, a dječake s autićima, odgovorila je:

„Da, to je prisutno i danas. Moja djeca se igraju sa svime i uvijek govorim da ne postoje muške i ženske igračke. Svaka igračka ispunjava svoju ulogu u rastu i razvoju djeteta. Taj narativ da se curice igraju s lutkama i danas prevladava. Čujem roditelje da kažu: „Nemoj, to je igračka za dečke, ili to je samo za cure.“ Rodne uloge su se modernizirale, no u smislu napretka tehnologije i u smislu feminizma – da žene sve mogu same. Klijentice kažu da sve mogu same i ne treba im partner. U izazovnom smo razdoblju te bih voljela da se vratimo u biološke postavke kako smo i stvoreni.“

Za kraj je uputila važnu poruku mladim ženama i majkama, ali i muškarcima i očevima.

„Važno je da svaka obitelj zna koje su njihove temeljne vrijednosti. Moja poruka je svima, neovisno o spolu, da je važna povezanost djece s roditeljima. Ako imamo dobro izgrađen odnos sa svojim roditeljima onda mi dalje možemo biti primjer svojoj djeci. Igra s igračkama i kvalitetno vrijeme provođeno s obitelji se danas izgubilo. Poručujem im da se usmjere na međusobni odnos podrške i povjerenja s djecom. Važno je čuti dijete prije nego što mu zalijepite neku dijagnozu, i to prije nego vodimo djecu psihologu ili na testiranja“, poručila je za kraj Patricija Haček Zuber.

Maja Šubarić Mahmuljin/Barbara Kraš Kedmenec

Foto: privatna arhiva

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „Žene u 21. stoljeću- je li jednakost nedostižna?“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.