Učinkovita pohvala zahtijeva vrijeme i posvećenost, ako želimo da dijete prepozna što je dobro učinilo i s čime je to povezano, kažu psihologinje Gordana Buljan Flander i Ella Selak Bagarić.

“Pohvala koju će roditelj izreći djetetu je poticaj koji može poboljšati djetetovu angažiranost i ustrajnost. Pohvale su izuzetno važne u odgoju, no istraživanja su pokazala da je ključan način na koji hvalimo djecu, a koji snažno utječe na njihov razvoj i sliku o sebi”, ističe psihologinja dr. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba. Dodaje kako pohvala može potaknuti poželjna ponašanja, nadahnuti dijete na veću suradnju, ustrajnost i marljivost, ona izaziva ugodne osjećaje i motivira djecu da pokušaju ponovno i nakon neuspjeha. 

Pohvala je, također, daleko učinkovitija i pozitivnije utječe na djecu od kažnjavanja; ona može jačati samopoštovanje, pomaže djetetovom emocionalnom rastu i vjerojatnije je da će potaknuti željeno ponašanje – dodaje.

Učinkovita pohvala zahtijeva, međutim, naše vrijeme i posvećenost, ako želimo da dijete doista prepozna što je dobro učinilo i s čime je to povezano. 

Pazite što hvalite, nije svejedno

“Postoji mnogo načina kako pohvaliti dijete, ali nisu sve ohrabrujuće riječi jednake”, ističe sugovornica. Naime, preporučljivo je, prije svega,  pohvale formulirati na način da ne hvalimo djecu za ono na što ne mogu utjecati. Tako pohvalu treba usmjeriti na područja nad kojima djeca imaju kontrolu: uloženi trud, odgovornost, predanost, disciplinu, usredotočenost, ustrajnost, suosjećanje, velikodušnost, poštovanje i empatiju – pojašnjava.

“Naime, kada djecu hvalimo zbog sposobnosti, npr. njihove inteligencije, ona mogu postati pretjerano usredotočena na rezultate, a, kada kasnije dožive neuspjeh, mogu ga pripisivati nedostatku sposobnosti, a ne primjerice, manjku uloženog truda. Zato, na primjer, školarcu kada dobije dobru ocjenu na ispitu, možemo reći: ‘Toliko si naporno učio pripremajući se za ovaj test, ponosan/na sam!’, a djetetu na sportskom natjecanju ‘Bio si toliko ustrajan tijekom priprema, bravo!”, ističe dr. Buljan Flander.

Kad se suoče s neuspjehom, djeca će na taj način znati da neuspjeh mogu u budućnosti izbjeći ako ulože više truda, što je u njihovoj kontroli, motivirana su da pokušaju ponovno i imaju tendenciju da se poboljšaju u izvedbi. S druge strane, djeca koju su pohvalili zbog sposobnosti, mogu biti usredotočena samo na ishod koji povezuju s time, a jednom kad dožive neuspjeh u hvaljenoj domeni, mogu brže odustajati, jer neuspjeh pripisuju nedostatku sposobnosti, dodaje. 

Pohvalite proces

“Najbolje je istaknuti ono što je dijete učinilo, pogotovo kada razvija autonomiju i samostalnost. Primjerice, kada dijete uči voziti bicikl, ako baš to i istaknemo: ‘Sam/a voziš!’ dijete dobiva poruku koja mu i treba: ‘Uspio (ili uspjela) sam!’. Ovakva vrsta pohvale može nadahnuti djecu da nastave raditi na razvojnim zadacima”, kaže psihologinja dr. Ella Selak Bagarić, iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

“Kad se dijete susretne s izazovima, dodaje, možemo pohvaliti proces, npr: ‘Sviđa mi se način na koji si pokušao riješiti zadatak i nisi odustajao’. Time dajemo djetetu poruku o najvažnijem stavu za uspjeh: Da je trud važan i da možemo utjecati na ishod”, pojašnjava.

bkk/Marijana Matković/24sata

Foto: Unsplash