Tea Bekavac, diplomirana ekonomistica iz Zagreba, izgubila je svoju djevojčicu Ritu nakon nešto više od dva mjeseca života. Tijekom trudnoće saznala je da je beba teško bolesna i da nema šanse preživjeti, ali je Tea je željela upoznati svoju kćer barem na kratko.
“Bila sam u sedmom mjesecu trudnoće s našim trećim djetetom kad sam saznala da moja beba ima dijagnozu nespojivu sa životom. Iznijela sam trudnoću do kraja i naša kćer Rita živjela je još dva i pol mjeseca. Imala sam ju priliku upoznati, voljeti i oprostiti se od nje. Učinila sam za moju bolesnu kćer sve što sam mogla, kao što to radim i za svoju drugu djecu”, rekla je Tea za RTL.
“Na pregledu na kojem sam saznala za dio dijagnoze bila sam sama, jer nisam očekivala takav ishod. Oko mene su bili doktori i sestre i govorili mi da će mi biti teško, a meni je u glavi samo jedna misao koju sam više puta u toj prostoriji izgovorila na glas, a to je da ću roditi svoje dijete. Nakon što sam saznala za dijagnozu svijet mi se srušio, ali krenula je i moja borba za život moga djeteta. Nakon što sam malo došla k sebi počela sam više pričati sa svojom bebom preko trbuha i maziti ju jer sam znala da svaki trenutak može biti i posljednji s obzirom na to da veliki postotak teško bolesne djece umire u majčinom trbuhu. Rijetko koje dijete izdrži do poroda”, dodaje.
‘Majka donosi odluke koje do sada nije morala’
“Odmah sam odlučila da ću zadržati dijete. Bilo je jako teško i vrijeme dok je bila u trbuhu i nakon što se rodila. Stalno smo bili u iščekivanju. Nikad ne znaš koji trenutak je posljednji. Imaš sto pitanja, a nemaš odgovora. Majka odnosno cijela obitelj nekako ostane sama i mora donositi odluke koje nikada prije nije morala. Cijeli život stane. Smatram da u našem društvu nedostaje podrška majkama i obiteljima, odnosno definiran proces u kojem obitelj od početka dijagnoze ima psihičku i moralnu podršku stručnog osoblja i podrška obitelji koje su se našle u istim situacijama”, kaže Tea.
“Niti u jednom trenutku nisam razmišljala o pobačaju. Znala sam da će biti teško. I bilo je teško svaki dan živjeti s činjenicom da će moje dijete ili umrijeti u mom trbuhu ili će kratko živjeti nakon poroda. To je strašna misao za jednu mamu. U jednom trenutku sam čak pomislila pa ako već neće živjeti, bolje bi bilo da umre u mom trbuhu jer će mi biti teško ako se rodi i ako ju upoznam, ali zapravo je bilo upravo suprotno”, dodaje.
‘Doktor mi je predložio da usmrtim bebu’
“Nikada nisam bila pod pritiskom da pobacim ili ne pobacim. Jedan doktor mi je predložio da odem u Sloveniju usmrtiti bebu, ali ja sam odbila. Suprug i moja okolina su me podržavali. Nitko me nije nagovarao, ali atmosfera je bila takva da mi je većina nametala strah jer ne znam što me čeka, da nisam svjesna kako će mi se život promijeniti, da imam drugu djecu i da moram misliti i na njih”, priča ekonomistica.
mšm/rtl
Foto: Pixabay, ilustracija