“Nisam niti znala da ima toliko gluhoslijepih, niti sam bila u nekom kontaktu s njima prije volontiranja. Vidjela sam kako izgleda njihova svakodnevica, s kakvim poteškoćama se susreću i definitivno se divim tim ljudima”, rekla nam je volonterka Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir.
Svoje djelovanje, Savez “Dodir” od samih početaka i osnivanja 1994. godine, temelji na stvarnim potrebama gluhoslijepih osoba i članova njihovih obitelji, posebno sa ciljem osiguravanja i pružanja kvalitetne podrške u pristupima informacijama, komunikaciji, kretanju i socijalnoj interakciji. Poseban naglasak upravo je na edukaciji samih gluhoslijepih osoba, s ciljem da se mogu same zastupati.
Kako bismo saznali više o prednostima volontiranja za mlade danas i iskustvu rada s gluhoslijepima, kontaktirali smo Manuelu i Anu koje su za Generaciju podijelile svoje iskustvo volontiranja i rada u Savezu “Dodir”. Zanimalo nas je kada i zašto su se odlučile na volontiranje, zašto su odabrale rad s gluhoslijepima, koliko dobro znaju znakovni jezik, kakve zadatke obavljaju, koje su glavne prednosti volontiranja i što bi poručile mladima koji se još u ovome nisu okušali.
“Tijekom školovanja, shvatila sam da ja, kao budući radni terapeut, neću biti u mogućnosti raditi sa svima kojima će moje usluge potencijalno trebati i to prvenstveno zbog jezične barijere. Potaknuta time, bacila sam se na istraživanje te tražila savjet profesora, i uvijek je rezultat, odnosno odgovor bio isti – Savez ‘Dodir’. Nedugo zatim, upisala sam tečaj znakovnog jezika”, započela je Manuela Komorski, bivša volonterka koja trenutno radi kao komunikacijski posrednik za gluhoslijepe osobe.
Raznoliki svijet gluhosljepoće
Manuela je dodala kako joj se isprva znakovni jezik činio uistinu težak za usvojiti pa je primarno zbog toga krenula volontirati. Tada je tek upoznala zajednicu gluhoslijepih i razlog volontiranja se totalno promijenio. “Više nisam volontirala s ciljem vježbanja znakovnog jezika već s ciljem upoznavanja zajednice za koju nisam ni znala da postoji. Radni terapeut, ha? Ta spoznaja me samo više privukla u ovaj raznoliki svijet gluhosljepoće, u ovu kreativnost komuniciranja.”
Danas radi kao prevoditeljica predsjednice Saveza Sanje Tarczay i još uvijek uživa i otkriva ovo šarenilo svijeta gluhosljepoće. “Iz dana u dan, mjeseca u mjesec, godine u godinu učim nove stvari, upoznajem gluhoslijepe osobe na globalnoj razini, promatram različite načine komuniciranja i raznolikost gluhosljepoće koja uistinu je jedinstveno oštećenje.”
Za kraj je dodala kako joj je sama spoznaja da joj je ovaj svijet do prije dvije godine bio totalna nepoznanica stvarno zastrašujuća. “I prije početka mog putovanja u Dodiru, volontirala sam u puno različitih udruga, upoznavala sam različite zajednice ljudi s kojima živimo, a toga nismo ni svjesni, no u Dodiru sam se baš pronašla. Zbog toga, volontiranje i traženje sebe i onog što želimo za sebe, idu ruku pod ruku”, poručila je Manuela.
‘Definitivno se divim tim ljudima’
S nama je svoje iskustvo volontiranja podijelila i Ana Sopta koja je istaknula da se na volontiranje odlučila na trećoj godini fakulteta kako bi si ispunila slobodno vrijeme i bila što više u kontaktu s ljudima jer je studirala psihologiju. S obzirom da je tada pohađala tečaj HZJ-a, smatrala je to iskustvo vrijednim i korisnim pa se odlučila javiti Savezu “Dodir” kako bih stupila u kontakt s gluhoslijepim osobama.
“Znam znakovni jezik jer sam dvije godine učila u Savezu pa mi je komunikacija s njima zapravo bilo dobra vježba onoga što sam naučila, ali i dodatno usavršavanje i nadopunjavanje znanja. Nisam niti znala da ima toliko gluhoslijepih, niti sam bila u nekom kontaktu s njima prije volontiranja. Vidjela sam kako izgleda njihova svakodnevica, s kakvim poteškoćama se susreću i definitivno se divim tim ljudima”, rekla nam je Ana.
Dodala je kako volontiranje ima brojne prednosti. “Prednost je definitivno upoznavanje i širenje kruga ljudi, druženja, a najviše učenja nečega novoga. Uvijek volim reći da se ne treba bojati zakoračiti u nešto novo i na prvi pogled zastrašujuće jer su upravo to iskustva koja nam najviše pružaju, uz koja stvaramo sebe kao pojedinca.”
‘Neizmjerno su zahvalni’
Za kraj je uputila poruku svima koji se još nisu okušali u volontiranju.
“To su iskustva koja definitivno ostanu urezana u sjećanje zauvijek. Svakim susretom, svakom pomoći, svakom lijepom riječju mi postajemo bolja verzija sebe. A neprocjenjivo je vidjeti osmjeh na licima drugih koji su neizmjerno zahvalni samo jer si im pružio djelić svoga vremena”, poručila je Ana Sopta.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: Hrvatski savez gluhoslijepih osoba Dodir
