Finalisti 13. izdanja Volonterskog Oskara 2021. su Goranka Perc (udruga Nismo same), Patrik Radotić (udruga Mali zmaj) i David Lonjak (Dobrovoljno vatrogasno društvo Kašina). Upitali smo ih koliko im znači nominacija, zašto su se odlučili za volontiranje i što očekuju od dodjele Oskara koja će biti 3. prosinca 2021.

“Volontirati sam počeo spletom okolnosti. Majka i ja smo prolazili pored udruge i odlučili smo da želimo pomoći nekome”, rekao nam je Patrik Radotić (17) gimnazijalac iz Zagreba koji volontira u udruzi Mali zmaj od svoje 15. godine i pomaže djeci i obiteljima slabijeg imovinskog stanja.

Patrik: Boljela su me stopala, no izdržao sam težak put

U 2021. je sam inicirao i proveo volontersku akciju tijekom koje je pješačio od Zagreba do Rijeke kako bi prikupio financijska sredstva za kupovinu školskih torbi djece slabijeg imovinskog stanja, za što je i nominiran za Volonterski Oskar.

“Na kraju se prikupilo više novaca. Prvi cilj mi je bio 20.000 kuna, no prikupljeno je 37.000. Želja mi je bila da se djeci kupi 100 ruksaka, a nakon akcije su kupljene i majice te tenisice za tjelesni.”

Otkrio je i kako je došao na ideju za pješačenje te je li mu bilo naporno.

“Ideja je bila slučajna. Prijatelj i ja smo razmišljali o tome, no svima se to činilo ludo. Roditelji mog prijatelja se nisu složili jer je bio još mlađi od mene, a moja majka mi nije branila, ali je predložila da kada već idem neka to barem bude za plemenitu svrhu i tako je nastala ideja. Na kraju sam išao sam i bilo mi je jako naporno. Prošao sam 180 km u četiri dana. I 50 km dnevno je puno, a ja sam hodao i više od toga. Boljela su me stopala, no izdržao sam.”

Prisjetio se i teških situacija na putu.

“Nije mi bio problem što sam bio sam. No nije mi bilo svejedno prolaziti kroz Gorski Kotar nakon što sam čuo da je medvjed samo mjesec dana ranije tamo napao prolazeće aute. Srećom, nije bilo medvjeda, no u jednom trenutku me napao divlji pas koji nije bio zavezan. Srećom, spasio me jedan vozač koji je stao ispred psa i omogućio mi da krenem dalje”, prisjetio se.

Na naš upit koliko mu znači sama nominacija i što očekuje od svečane dodjele, rekao je:

“Drago mi je zbog nominacije i velika je čast što sam izabran u finale. Upoznao sam se s drugim finalistima koji su divni ljudi. Veselim se dodjeli i to će mi biti prvi put da idem na dodjelu poput ove. Obitelj i prijatelji su mi velika podrška i rekli su da će glasati za mene”, poručio je za kraj.

David: Ljudima je samo trebao razgovor

“Počeo sam volontirati zato što mi je DVD preko puta kuće i kao mali gledao sam vatrogasce kako se spremaju za natjecanja mladeži. Svidjelo mi se i odlučio sam im se pridružiti. Kada sam napunio 18 godina prijavio sam se za osposobljavanje za vatrogasca. Volim ići na intervencije. To su većinom požari na poljima. Uvijek nedostaje operativaca i bilo bi lijepo da se i drugi mladi priključe”, rekao nam je David Lonjak (22) koji je član DVD Kašina od malih nogu.

Prošle godine dobio je pravo nošenja plamenice s brončanim obilježjem koja se dodjeljuje osobama koje se ističu u dobrovoljnom vatrogastvu kao operativci. Sudjelovao je na intervencijama nakon potresa u Zagrebu i Petrinji.

“Nakon potresa smo uglavnom uklanjali predmete poput dimnjaka ili crjepova kojima prijeti opasnost da se ne sruše na cestu ili na ljude. Imali smo popis kuća i išli od adrese do adrese. U Petrinji je ljudima većinom trebao razgovor jer su bili uplašeni pa im je sam razgovor s nama puno značio”, napomenuo je.

Dodao je kako mu nominacija za Volonterski Oskar mi puno znači.

“Ipak je to naše slobodno vrijeme i naš trud i lijepo je kada to netko prepozna. Znao sam da me DVD nominirao, no iznenadio sam se kada sam prošao u finale. Nisam to očekivao. Upoznao sam druge finaliste i veseli me dodjela. Ovo mi je prvo takvo iskustvo. Obitelj i prijatelji me podržavaju i skupljamo glasove na sve moguće strane”, poručio je David.

Goranka: Željela sam potaknuti promjene

Goranka Perc u udruzi žena oboljelih i liječenih od raka NISMO SAME volontira već 4. godinu. U ovoj godini bila je svakodnevno angažirana kao podrška onkološkim pacijentima i njihovim članovima obitelji. Osobno je obišla stotinjak korisnica i obavljala brojne druge organizacijske i promocijske poslove za Udrugu.

“Odlučila sam se za ovu udrugu jer sam i sama prije pet godina oboljela od raka dojke i shvatila sam koliko nedostataka ima općenito u našem društvu kada govorimo o onkološkim pacijentima. Trebala sam nekoga s čijom se pričom mogu poistovjetiti. Čula sam gostovanje Ivane Kalogjere u jednoj radijskoj emisiji. Tada je ona tek osnovala udrugu Nismo same i odlučila sam joj se javiti jer su mi se svidjele njezine ideje, kao i priče stvarnih žena koje je objavljivala. Željela sam uz nju biti taj mali kotačić koji će pokrenuti promjene u društvu”, istaknula je.

Koliko joj znači nominacija i sama dodjela nagrade?

“Nije mi bilo ni na kraj pameti ni da će me Ivana nominirati, niti da ću ući u uži izbor. Upoznala sam finaliste koji su me oduševili i vratili mi nadu u tako mlade ljude. Veselim se podjeli nagrada i što sam u muškom društvu s tako mladim dečkima i tko god da pobijedi ja ću biti sretna jer smo svi jednako zaslužili. Obitelj i prijatelji su jako sretni. Javljaju mi se čak iz drugih zemalja da mi kažu da su glasali za mene. Nisam mislila da će to tako daleko otići”, poručila je za kraj Goranka.

Glasanje još uvijek traje, ako niste, dajte svoj glas jednom od finalista, najkasnije do 1. prosinca, i to putem poveznice.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: VCZ