Da i oni nešto mlađi razumiju što je prava solidarnost pokazao je zgodan i poticajan tekst jednog učenika iz Zagreba. Antonio Dijanić ide u 2. razred gimnazije, a ono što je napisao u ovo vrijeme pandemije korona virusa oduševilo je njegovu nastavnicu koja nam je poslala njegov uradak.
Njegov tekst pod nazivom “Solidarnost između redaka” prenosimo u cijelosti.
“Solidarnost je dobrovoljna spremnost da se pomogne. Ljudi su solidarni s nekim, podržavaju ga u njegovim uspjesima i neuspjesima te ih osjećaju kao svoje vlastite.
Trenutna je situacija zbog virusa u mojoj kući da se radi od doma, prati se škola od doma i van mogu ići samo u dvorište. Na sreću, imam dovoljno veliko dvorište da mogu igrati nogomet i košarku sa sestrom, bratom i bratićima. Veselja i buke ne nedostaje.
Pošto imamo zabranu iz dvorišta, mama obavlja kupovinu za nas, baku, svoju mamu i za koga treba.
Sada počinje anegdota.
Pitao je moj mlađi brat mamu gdje je bila, a ona mu je odgovorila:
“Baka mi je dala
popis za dućan pa sam nazvala svoju mamu, budući da sam već u dućanu, da i njoj
kupim ako joj što treba. Onda sam mami odnijela njenu narudžbu u zgradu gdje
živi. Baka je u međuvremenu pitala još jednu susjedu treba li što njoj, pa sam
i njoj išla kupiti. Kada sam i njoj odnijela, srela sam još jednu stariju
susjedu pa sam i njoj otišla po, njoj najvažnije, bon za mobitel. Njoj
namirnice nisu bile toliko bitne.”
Na kraju kaže brat
mami: “Ti bi mogla raditi za Glovo!”
A mama mu odgovara: “Sada je vrijeme za pomaganje jednih drugima, a za Glovo ćeš ti raditi!”
Svi imamo svoj dugi popis želja za svaki dan, koji želimo ostvariti, ali uvijek treba imati solidarnosti među tim redovima želja za one koji možda ne mogu ostvariti svoj popis.
U teškim situacijama mislite na druge, sačuvajte solidarnost”, napisao je učenik Antonio Dijanić.
mšm
Foto: Pixabay, ilustracija