“Najviše me veseli osjećaj postignuća kad vidim da su osobe kojima pomažem postigle veću samostalnost i povjerenje u svoje sposobnosti. Taj osjećaj da sam im pomogla u ostvarivanju ciljeva daje mi smisao i motivaciju”, rekla nam je Josipa Hižman Toplek, videća pratiteljica u Udruzi slijepih Međimurske županije.

Otkrila nam je zašto se odlučila na rad sa slijepima, što je sve svladala na tečaju ophođenja sa slijepim osobama, kako izgleda jedan njezin radni dan, koje su osobine i vještine poželjne kod ovog posla te što joj je najteže, a što je pak najviše veseli kod rada sa slijepim osobama. Uputila je i poruku svima koji razmišljaju o tome da se uključe u rad sa slijepima.

“Odlučila sam se na rad sa slijepima jer želim pomoći ljudima da prevladaju izazove i ostvare svoj potencijal. Smatram da svi zaslužuju jednake šanse, bez obzira na prepreke”, započela je Josipa. Dodala je kako je na tečaju ophođenja sa slijepim osobama naučila važne principe kako bi im omogućila sigurnost i samostalnost.

Navela je i neke ključne smjernice koje je savladala. “Nikada ne ostavljati slijepu osobu samu. Osobi koja ne vidi, društvo i podrška su od presudne važnosti, pa je uvijek potrebno biti uz njih, pogotovo u nepoznatom prostoru. Zatim, pri pristupanju potrebno je pružiti ruku, a ne iznenaditi osobu. Kada se približavamo slijepoj osobi, važno je prvo reći da smo tu i pružiti ruku na način koji joj omogućuje da nas osjeti, jer iznenadni kontakt može izazvati stres ili zbunjenost”, istaknula je naša sugovornica.

‘Komunikacija je ključna‘

Istaknula je i to kako je važno slijepe osobe upozoriti na opasnosti u prostoru. Bitno je tako upozoriti ih na prepreke, stepenice, vrata i sve što može predstavljati rizik, kao i pomoći im da se orijentiraju i izbjegnu opasnosti. Potrebno je i uputiti ih kako se mogu snalaziti u prostoru – pomoći im da se snađu u prostorijama, i to tako da im jasno kažemo gdje se nalaze vrata, prozori, namještaj i druge stvari.

“Važno je objasniti im razmjere prostora, kutove i udaljenosti kako bi se mogli samostalno kretati. Treba i puno pričati i komunicirati. Naime, komunikacija je ključna jer slijepa osoba ne može uočiti stvari oko sebe. Razgovor o onome što se događa, opisivanje prostora, ljudi i objekata omogućuje im da steknu bolju sliku svijeta oko sebe. Tu je još i poštivanje njihove autonomije i privatnosti. Iako je važno pomagati, također je nužno poštovati njihovu želju za neovisnošću i privatnošću”, rekla nam je Josipa.

Potom je pojasnila: “Ako pokažu želju za samostalnim obavljanjem nečega, moramo ih podržati ih u tome. Ključno je ponuditi pomoć na način koji im omogućuje da sami odluče žele li pomoć. Znači, nikada ne pretpostavljati što im je potrebno bez da pitamo žele li našu pomoć. To im daje mogućnost da sami donesu odluku. Ovaj tečaj pomaže nam razumjeti i razviti empatiju prema slijepim osobama, čime im omogućujemo veću samostalnost i uključivanje u društvene aktivnosti”.

Opisala je i kako izgleda jedan njezin radni dan. “Ovisno o potrebama, često idemo s korisnicima na kavu, organizirane šetnje, kreativne radionice te sudjelujemo na raznim predavanjima u knjižnici. Također, odlazimo u teretanu, liječničke ordinacije, banku ili obavljamo druge zadatke, pomažući im da se snalaze u svakodnevnim situacijama.”

‘Ovaj posao svakako vrijedi truda’

Osvrnula se i na osobine i vještine koje su poželjne kod ovog posla. To su prvenstveno empatija s korisnicima, potom strpljenje, odnosno spremnost na rad s izazovima i komunikacija – jasna i učinkovita interakcija. Važna je i kreativnost, to jest, pronalaženje rješenja za različite potrebe, fleksibilnost ili prilagodba situacijama te tehničke vještine kao što je rad s pomagalima i tehnologijama.

Na naš upit što joj je najteže, a što ju veseli kod rada sa slijepima, odgovorila je: “Najteže mi je suočavanje s izazovima u svakodnevnim situacijama, poput pristupačnosti prostora ili komunikacije u situacijama kada tehnologija ili pomagala nisu dostupna. Međutim, najviše me veseli osjećaj postignuća kad vidim da su osobe kojima pomažem postigle veću samostalnost i povjerenje u svoje sposobnosti. Taj osjećaj da sam im pomogla u ostvarivanju ciljeva daje mi smisao i motivaciju.”

Slijepi iz Međimurske županije vole biti aktivni: Uživali u šetnjama, kreativnom radu i čitanju

Za kraj je uputila poruku svima koji razmišljaju da se uključe u rad sa slijepima. “Želite li pomoći drugima, usvojiti nove vještine i biti dio pozitivnih promjena u životima ljudi, ovaj posao svakako vrijedi truda”, poručila je za kraj videća pratiteljica Josipa Hižman Toplek.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva