Dubrovački šansonijer Ibrica Jusić (75) ispričao je za Mirovina.hr kako su u njegovoj obitelji svi pjevali da zaborave na siromaštvo. U djetinjstvu se najeo popare za pet života, a kad mu je majka napravila krumpirušu, mislio je da je praznik. Njegova je generacija, kaže, bila kruha gladna, ali duhom bogata.

Zbog njegovih svirki na skalinama turisti iz cijelog svijeta dolaze u Dubrovnik. A on je tamo prvi put sjeo jer nije imao ni posla ni novca. Sjeo je iz očaja. Bilo je to 1965., kad ga nisu pustili u bar u kojem je svirao s bratom Đelom.

“Bio sam mlad, izašao iz vojske i mislio kako ću nastaviti svirati u tom baru. Dođem, a oni me ne puste. Sjeo sam na skaline i svirao. Tužno. I vidio sam neki mladi zagrljeni par, bio sam sretan da me netko sluša. Pitali su me hoću li i sutra doći, jer bi me slušali s društvom. Došao sam sutra, prekosutra i tako već 56 godina”, priča Ibrica.

Nije ogorčen na niske mirovine, nego na sistem

U mirovini je već 24 godine i ne žali se ni na što. Cijeli život je štedio, živio po onoj „Pazi da te starost ne upita gdje ti je bila mladost“. Nije ogorčen na niske mirovine, ali je na sistem. Smetaju ga dvostruka mjerila, jedno vrijedi za narod, drugo za “elitu”.

“Ako ja u dućanu ukradem konzervu, dobit ću tri mjeseca zatvora, a ovi su pokrali cijelu državu još se i nadmeću tko je bio u kojem klubu. Za njih to ne vrijedi”, kaže.

Poštenju, radu i tradicionalnim vrijednostima učili su ih roditelji.

“Kod nas doma se pjevalo i sviralo da zaboravimo na siromaštvo. Nisam nikad čuo pokojnog oca kako svira harmoniku, a bio je odličan harmonikaš. Gadna su vremena bila nakon Drugog svjetskog rata. Najeo sam se popare za pet života. Kad bi mi mama napravila krumpirušu, mislio sam da je praznik. Moja generacija bila je bila kruha gladna, ali smo duhom bili bogati zahvaljujući Dubrovačkim ljetnim igrama, talijanskoj kanconi…, a kod nas se doma njegovao sevdah”, priča Ibrica.

Glazbenik potječe iz dobrostojeće begovske obitelji kojoj su tih godina sve uzeli. Nisu imali ni stolicu u kući za sjesti. Uzeli su im veliki stan i dali neki magazin, koji je Ibrica preuredio. U tom magazinu se i rodio. Emotivno je i danas vezan za taj prostor, tu su, kaže, dobri dusi njegovih roditelja.

bl/Mirovina.hr

Foto: Facebook