“Odlazak u mirovinu ipak je jedan šok za organizam. Nakon 37 godina rada moraš odlučiti hoćeš li se umiroviti ili ne, a znaš da će ti mirovina biti manja i da će ti standard znatno opasti”, rekao nam je D.J. (65) iz Zagreba koji se uvjerio kako je odlazak u mirovinu jedno od stresnijih razdoblja u životu. U jednoj je državnoj tvrtki odradio gotovo čitav radni vijek, a onda mu je ponuđena otpremnina godinu u pol dana prije pune starosne mirovine.

Nakon puno muke i razmišljanja odlučio ju je prihvatiti i sada je već godinu dana u mirovini. Upitali smo ga kako je doživio novo razdoblje, što mu je bilo najteže, kako provodi i ispunja dane te što bi savjetovao onima koji se tek spremaju u mirovinu.

‘Kada dođe smjena generacija ne uklapaš se’

Ovaj novopečeni 65-godišnji umirovljenik priznao nam je kako mu je razdoblje od nekoliko mjeseci od kada mu je ponuđena otpremnina do samog odlaska u mirovnu bilo najstresnije u životu.

“Bilo mi je strašno teško odlučiti se. Nisam znao da li da prihvatim otpremninu ili ne, koliko ću zaraditi ili kakva će mi biti mirovina zbog penalizacije. Onda sam shvatio da će mi mirovina ako ostanem na poslu biti minimalno veća, a s druge strane, izračunao sam da ne bi toliko zaradio u tih godinu i pol dana”, započeo je D.J.

No nije samo financijska računica presudila. Otkrio nam je kako se na poslu išlo na pomlađivanje tvrtke te se više nije osjećao kao dio kolektiva.

“Kada na poslu dođe smjena generacija, nemaš više svojih ljudi i ne uklapaš se među te mlade koji imaju svoj način komunikacije. I to je jedan od razloga zbog kojih sam donio ovu odluku”.

‘Manje kupujem i ne idem svaki dan u kafić’

Na naš upit kako se osjećao u početku kada je postao umirovljenik, odgovorio je:

“Samoća je definitivno problem, jer mi žena radi po 12 sati dnevno. Treba si upotpuniti vrijeme svaki dan. Ispočetka je čudno, ali se privikneš. Brzo sam se bio razbolio pa je bila sreća da nisam radio i trebao tražiti bolovanje. Kada si u mirovini jednostavno si slobodan čovjek. No moraš pronaći neku zanimaciju. Srećom, kod mene je taj prijelaz bio u proljetno vrijeme pa sam išao u kafiće i šetnje u prirodu. Zima je pak puno teža.”

Dodao je kako hobije još nisam pronašao, ali često ide u prirodu. No kako mu se žena razboljela nisu puno izlazili.

I financijska mu se situacija znatno promijenila. Sada živi od mirovine od otprilike 3.500 kuna pa ne strahuje od siromaštva, ali troškove ipak mora smanjiti.

“Osjeti se razlika u primanjima jer dobiješ oko 40 posto od plaće. Mene spašava otpremnina koja će mi idućih pet godina biti značajan dodatak, ako ju uspijem sačuvati. Srećom, supruga još radi, a ja manje trošim. Moraš se malo reducirati, ne malo nego dosta. Prije sam češće kupovao odjeću i to bez problema, a sada toga nema. Također, više ne idem svaki dan u kafić, već rjeđe.”

‘Umirovljenici, nemojte se opustiti’

Dodao je kako će u budućnosti njihove dvije mirovine biti dovoljne za skroman život, ali kada bi bio samac teško bi podmirio troškove režija, hrane i života s jednom mirovinom.

Na naš upit osjeća li se možda društveno manje korisnim i nedostaje li mu posao, odgovorio je:

“O tome ne razmišljam, no nedostaje mi posao. To nije bio težak posao i volio sam ga raditi i biti u svakodnevnom kontaktu s ljudima. Nedostaju mi socijalni kontakti, jer prije mi je društveni život bio bogatiji.”

Za kraj je dao nekoliko savjeta budućim umirovljenicima.

“Čovjek se može iz početka opustiti kada dođe u mirovinu, no to nije dobro. Treba ostati u nekom ritmu i nametnuti si neke obaveze. Ja sam u početku ženu često morao voziti kod doktora, a sada kada se vratila na posao vidjet ćemo vidjeti kako će biti. Zakonski je dobra ideja da radiš još četiri sata u mirovini. Da sam u boljoj formi razmislio bih o toj opciji koju preporučujem onome tko može.”

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Pixabay, ilustracija