U utorak je u Zagrebu održan okrugli stol “Osobna asistencija – problemi i perspektive”, u organizaciji inicijative “Osobni asistenti zajedno”. Sudionici okruglog stola su naglasili važnost osobnih asistenata za osobe s invaliditetom i istaknuli potrebu za poboljšanjem njihovih uvjeta rada i to upravo kroz budući Zakon o osobnoj asistenciji.

Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak istaknula je o kojim problemima unutar sustava je riječ. Zašto korisnici ne dobivaju uslugu asistencije i broj sati prema potrebama, zašto se asistentima plaća nije povećavala od početka projekta osobnog asistenta 2006., kada će se ova usluga urediti kao pravo za svaku osobu s invaliditetom koja ima potrebu za njom, samo su neka od pitanja koja su ključna razvoj ove usluge, a samim time i kvalitetu života osoba s invaliditetima.

Posao osobnog asistenta – nesiguran

“Iz iskustva je vidljivo da bez osobne asistencije nema ostvarivanja prava na neovisno življenje i uključenost u zajednicu, što Hrvatska prema međunarodnim konvencijama ima obavezu osigurati. Mi kao pravobraniteljstvo inzistiramo da pristup treba biti omogućen svakome kome je potreban, prema kriterijima definiranim u odnosu na individualnu potrebu i ovisno o težini invaliditeta, a pružatelji usluga trebaju biti iz javnog i privatnog sektora”, rekla je Slonjšak.

Osobna asistentica Kristina Pintar, koja posao osobnog asistenta radi već pet godina, a trenutno radi u Društvu distrofičara Zagreb, kazala je da puno asistenata ima problema s dobivanjem godišnjeg i kad im treba zamjena. Dodala je kako je riječ o niskim plaćama (2000 kuna) za rad na pola radnog vremena, odnosno nije im omogućeno zapošljavanje na punu satnicu.

“Neke osobe poput mene su se pronašle u tom poslu, radimo nešto korisno za zajednicu, desna smo ruka korisniku. Zbog svih problema koje smo spomenuli ovo nije posao koji bi netko mogao raditi cijeli život – svi ciljamo na normalnu plaću i puno radno vrijeme. Posao je nesiguran jer ako udruga ne dobije natječaj, osobni asistenti ostaju bez posla, a korisnici bez asistenata”, rekla je.

Objasnila je da u četiri sata, koliko trenutno ima odobreno većina korisnika, ne uspije se obaviti većina onoga što bi korisnik htio te da bi o potrebama trebalo odlučivati individualno. “Ima i vrlo aktivnih korisnika koji bi trebali i više od osam sati asistencije”, istaknula je.

Četiri sata dnevno nisu dovoljna

Jedan od korisnika usluge osobnog asistenta je Davor Komar. Riječ je ujedno o dugogodišnjem voditelju programa osobne asistencije koji je kazao da podupire izmjene Zakona o osobnoj asistenciji jer bi se time reguliralo puno toga. A upravo su pravo asistenata na godišnji, otpremninu, zaštitu na radu i veća primanja pitanja koja su od velike važnosti i koje je potrebno regulirati. Kao jedan od problema istaknuo je niske plaće u turističkom dijelu Hrvatske “jer su drugi poslovi puno isplativiji pa ljudi radije biraju njih, dok korisnici ostaju bez asistenata”.

Komentirao je i mali broj odobrenih sati te podijelio osobno iskustvo: “Neki korisnici, koji ne mogu gotovo ništa sami, ovisni su o asistentu koji radi samo na četiri sata. Osobni asistent je izrazito kvalitetan projekt koji je spasio mnoge, ali četiri sata je malo. Kad sam se, uz distrofiju mišića, pripremao za operaciju, pokušavao sam dobiti asistenta na osam sati. Iako je bilo viška novca u programu, zahtjev je odbijen”.

Koordinatorica projekata u Društvu multiple skleroze Požeško-slavonske županije Marijana Šijan rekla je da udruge koje pružaju uslugu osobne asistencije imaju višestruku odgovornost kod pravdanja projekata i to prema Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike te prema korisnicima koji su ranjiva skupina prema Zakonu o radu.

Asistenti zbog sindikalnog udruživanja primaju i prijetnje

Kao primjer nemogućnosti poštivanja Zakona zbog ograničenosti projektnim financiranjem, navela je da sat osobnih asistenata nije plaćen u skladu sa smjenama koje asistenti odrade. Vikendi i neradni dani nisu plaćeni kao što bi trebali biti, kaže, a očekuje se da asistent bude tu za korisnika.

“Kao udruga smo se aktivno uključili u rad sindikata i podržavamo naše asistente da budu članovi jer ako je asistent zadovoljan, zadovoljan je i korisnik”, naglasila je Šijan.

Moderator Nikola Ptić istaknuo je Društvo kao pozitivan primjer udruge koja asistentima osigurava punu podršku, ali da “ima i udruga koje nemaju pozitivan stav prema sindikalnom organiziranju, nisu odgovorni poslodavci, čak prijete i zastrašuju svoje osobne asistente i korisnike zbog članstva u sindikatu ili podrške inicijativi”.

Dopredsjednica Zajednice saveza osoba s invaliditetom Hrvatske (SOIH) Marica Mirić rekla je da se na Zakonu o osobnoj asistenciji aktivno radi i da je “Ministarstvo toliku demokraciju omogućilo da smo svi u mogućnosti da kažemo što želimo da bude u Zakonu”.

Izmjene Zakona do kraja godine

Smatra da usluga osobnog asistenta ne smije postati medicinska usluga i da se ne smije izmijeniti perspektiva da asistent postane važniji od korisnika. Također je istaknula da su se izborili da se ne kažnjavaju udruge koje ne zapošljavaju asistente na neodređeno nakon tri godine kontinuiranog rada. Pozvala je sve sudionike sustava da se uključe u raspravu i da “svi zajedno uslugu osobne asistencije profiliramo onako kako će najbolje odgovarati korisnicima”.

Predstavnice Ministarstva, Zvjezdana Bogdanović, savjetnica ministra i Nada Zrinušić, ravnateljica uprave za programe i projekte, rekle su da Ministarstvo osluškuje probleme u sustavu osobne asistencije i da nastoji promptno na njih reagirati.

Istaknule su da će Zakon o osobnoj asistenciji urediti tko može pružati uslugu osobne asistencije, tko može biti pružatelj, asistent, tko su članovi povjerenstva za procjenu, definirat će plaću osobnih asistenata, broj sati sukladno individualnim potrebama itd. Ministarstvo trenutno provodi projekt određivanja metodologije cijene usluga u sustavu zdravstva i skrbi, a nacrt Zakona bit će dovršen do kraja godine, najavljeno je na okruglom stolu.

Barbara Kraš Kedmenec

Foto: Osobni asistenti zajedno

*Tekst je objavljen u sklopu projekta ‘Jednaka prava za sve’ kojeg financira Agencija za elektroničke medije