Prvi korak u lakšem uspavljivanju je stvaranje odgovarajuće rutine prije spavanja. Ona pruža ugodu i konzistentnost koja osigurava mirnu noć u skladu s očekivanjima. Ono što je iznimno važno da je rutina uvijek u isto vrijeme.

Prisjetite se kada postanete umorni na kraju dana, kada ste gladni, kada morate obaviti nuždu – obično je u isto vrijeme. Sve to je rezultat višegodišnjeg kondicioniranja vašeg tijela da se u određeno vrijeme ponaša na određeni način. Svakodnevnim ponavljanjem rutine prije spavanja, učimo dječje tijelo da je umorno u određeno vrijeme, piše Mamin kutak.

Kako bi rutina prije spavanja trebala izgledati da bi olakšala uspavljivanje? Oko 90 minuta prije spavanja kreće priprema večere, te gašenje svih ekrana jer oni mogu uzrokovati prestimuliranost sadržajem. Nakon gledanja malih ekrana, mozgu treba oko sat vremena da se opusti za spavanje. Nakon večere je dobro prigušiti svjetla kako bi se smanjilo svjetlo koje dijete drži umjetno budnim.

20 do 30 minuta prije spavanja kreće tuširanje i pranje zuba. Za stariju djecu možete napraviti listu aktivnosti na kojoj dijete označuje koju aktivnost je napravilo. To mu daje osjećaj kontrole i lakše prihvaća ideju da mora na spavanje. Kada odete u spavaonicu, prigušite svjetla i možete se poigrati s djetetom na krevetu, čitati ili pričati priče. Ono što pomaže razvoju osjećaja ugode i zadovoljstva je zahvala za lijepo što se kroz dan dogodilo ili pričanje što dijete zanimljivo čeka slijedeći dan.

Foto: Pixabay

Omiljeni plišanac za maženje

Ono što također može pomoći u olakšavanju odlaska u krevet je neka plišana igračka. Upravo mu omiljeni plišanac služi kao nadomjestak za roditelje s kojim se može maziti i dovoljno opustiti kako bi utonulo u san. Pogotovo ako i tijekom dana sudjeluje u aktivnostima s roditeljima i djetetom, poput kuhanja ili spremanja igračaka. Naime, dijete doživljava odlazak u krevet kao odvajanje od roditelja i to je ono što mu se baš ne sviđa.

I naravno, dio koji je svakom roditelju najteži, a to je da se dijete nauči samo uspavati. I tu se ne misli na samostalno uspavljivanje. Još će proći mnogo godina prije nego priče, igranje u krevetu i maženje postanu nepotrebni za uspavljivanje. Misli se na sposobnost djeteta da se samo uspava ako se probudi tijekom noći. Zato je važno da su uvjeti kod uspavljivanja slični onima koje će imati kada se probudi (mrak, tišina, spavanje u svom krevetu…) kako se ne bi prestrašilo i minimalna komunikacija s roditeljima kako ne bi to doživjelo kao nagradu za buđenje.

Naravno da nekada ništa drugo neće pomoći osim blizine roditelja i nježnost maminog ili tatinog glasa.

Iva Brčić

Foto: Freepik