“Publiku očekuje putovanje kroz krajolike senzacija, emocija, možda za neke čak i poneki šok. Očekuje ih nježnost, pa onda grubost, pa ludilo, pa totalna zbunjenost i tako dalje. Svatko će to doživjeti na svoj način”, rekao nam je udaraljkaš Stanislav Muškinja uoči nastupa na Novom valu klasike koji će se održati 25. rujna 2025. u 20 sati u Centru za kulturu Novi Zagreb.
Ovaj svestrani glazbenik iza sebe ima 30 godina bogatog muzičkog iskustva. Diplomirao je udaraljke na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i radio s bendovima različitih žanrova – od metala i rocka do jazza i klasičnih ansambala. U dosadašnjoj karijeri nastupao je s gotovo svim simfonijskim orkestrima u Hrvatskoj, a trenutno radi u orkestru zagrebačkog HNK-a. Stanislav je i podučavao djecu i mlade udaraljke u glazbenim školama. Održao je niz solo udaraljkaških koncerata, a njegov najnoviji koncert “Put zvuka” predstavlja sintezu svih muzičkih iskustava koja je stekao kroz desetljeća rada te ga planira izvoditi na različitim lokacijama.
U intervjuu za Generaciju Stanislava smo upitali o počecima u glazbi i umjetničkom putu, brojnim suradnjama i postignućima, radu u HNK-u, solo koncertima, repertoaru koji izvodi, novim projektima, radu s mladima u glazbenoj školi, karijeri i nadolazećem nastupu na Novom valu klasike u Zagrebu.
Foto: Goran Matošević
‘U početku me interesiralo samo udaranje’
Od kuda ljubav prema glazbi? Kako su izgledali vaši počeci i što vas je privuklo udaraljkama?
Ljubav prema glazbi se događala postupno preko udaranja po bubnjevima, u početku me interesiralo samo udaranje, a onda sam postepeno došao i do glazbe (smijeh). Sa 14 godina me izuzetno zainteresiralo to ritmično ispoljavanje/izbacivanje energije koje sam vidio kod raznih rock i metal bubnjara. I jednostavno plamen se upalio na toj nekoj energetskoj razini. Taj plamen je i danas itekako postojan i jak, ali u jednom obliku koji je modificiraniji, bogatiji, raznolik.
Lijepo sam zamolio set bubnjeva od svojih roditelja i obećao da ću ozbiljno krenuti na privatne satove kao što i jesam. Nakon dvije godine sam shvatio da bi se mogao time i zapravo baviti u životu pa sam upisao muzičku školu pa akademiju i tako krenuo i formalno se obrazovati, to jest, krenuo sam po diplomu.
Kakav repertoar najčešće izvodite na solo koncertima? S kojim bendovima najradije surađujete?
Repertoar je raznolik. Slušam puno vrsta glazbe, puno ekstremnih i “nespojivih” žanrova, u svakom nalazim to nešto, iskreno i jezgrovito. Onda i svoj repertoar sklapam tako da pokažem i raznolikost i univerzalnost glazbe. Bitno mi je da energija (emocija) koju glazba zastupa je iskrena i da potiče iz srži autora, a ne da služi nečemu drugome. Slijedom toga najradije surađujem s iskrenim bendovima koji izvode glazbu zbog glazbe i samog trenutka.
‘Iskrenost i ljubav prema sebi i životu važnija je od glazbe’
Iza vas je 30 godina glazbenog iskustva. Na koje ste uspjehe u glazbi najviše ponosni?
Ponosan sam na sve turneje koje sam imao s bendovima koji su sve sami organizirali i svirali svoju iskrenu muziku. Ponosan sam što sam prošao audiciju u orkestru HNK. Ponosan sam što imam iskustvo sviranja i svadbi i metala i jazz-a i klasike s orkestrima i ansamblima. Ta neka širina i zanimljivost me ispunjava.
Kako vam je biti dio orkestra HNK-a? Kako izgleda vaš angažman u kazalištu?
Biti dio orkestra HNK je izvrsno. Ne moram ništa puno misliti, pripremim se za probu ili izvedbu, izvršim naredbu i ostane mi puno mentalne energije za pripremu solo koncerta (smijeh). Ima i stvarno dirljivog repertoara, i stalno se kupam u tom zvuku cijelog orkestra.
Djecu i mlade ste podučavali udaraljke. Što vam je bilo važno da im prenesete?
Bilo mi je važno prenijeti im da je iskrenost i ljubav prema sebi i životu važnija od glazbe i tehnike sviranja. Bilo mi je bitno da svatko od njih zna da je specifična jedinka i da ima pravo probavati i tražiti se. Isto tako sam shvatio da zapravo nitko nikog ne može ništa naučiti jer koga to ne zanima tome ne bude ni “najbolji” učitelj pomogao, a koga zanima glazba taj će sam sve naučiti što ga zanima, a učitelj je tu samo da malo “kormilari” i usmjerava.
Foto: Instagram
Od nježnosti do ludila
Na kojim sve projektima trenutno radite i koje su vam želje za budućnost?
Trenutno osim ovog koncerta i HNK sviram s jednim metal/djent/prog bendom pod nazivom TinnituS. Glazba je instrumentalna i autorska, ima nas troje, svi smo profi muzičari, svi volimo metal i kompliciranje, vrlo lako se razumijemo na probama. Imamo jedan mali demo na bandcampu, imali smo jedan nastup, sad smo u fazi da radimo još skladbi i onda tražimo dalje nastupe. Izuzetno mi je zadovoljstvo svirati s tom ekipom.
I to je to, kad je sadržaj bogat nema potrebe za puno projekata. To je kao kvalitetno jelo, čovjek se dobro najede i zadovoljan je s porcijom, a ‘junk food’ možemo jesti do u beskraj i nikad ne budemo ni siti ni zdravi (smijeh). Želje za budućnost su da svi projekti na kojima radim budu uspješni, da imam puno koncerata koji su adekvatno plaćeni i da se ne moram baviti online marketingom i administracijom, da mogu samo svirati i stvarati.
Veselite li se nastupu na Novom valu klasike i što očekuje publiku koja će vas doći slušati?
Da, jako se veselim jer je to konačno koncept o kojem dugo razmišljam i konačno sam dovršio tu jednu svoju novu skladbu i sad konačno imam tog kapaciteta da sve to “izbacim” izvan sebe i da vidim što će mi onda to donijeti, odnosno da promatram to i da to promatra mene (smijeh). Publiku očekuje putovanje kroz krajolike senzacija, emocija, možda za neke čak i poneki šok. Očekuje ih nježnost, pa onda grubost, pa ludilo, pa totalna zbunjenost i tako dalje. Svatko će to doživjeti na svoj način. A meni je bitno to prezentirati, izbaciti, to jest olakšati se tog tereta, jer sve je lakše kad se podijeli s drugima (smijeh).
Maja Šubarić Mahmuljin
Naslovna fotografija: Goran Matošević
