„Slavljenički koncert u Lisinskom za nas je poseban trenutak – svojevrsni glazbeni i duhovni pogled unatrag na trideset godina puta, rada, zajedništva i vjere. Bit će to večer ispunjena glazbom, emocijama i zahvalnošću“, rekle su sestre Husar u intervjuu za Veritas uoči proslave velikog jubileja.
Ivana Husar Mlinac (48) i Marija Husar Rimac (50) u glazbi su punih 30 godina. Ove svestrane zagrebačke glazbenice, sestre, supruge, vjernice i majke odlučile su okrugli jubilej proslaviti Božićnim koncertom u Lisinskom koji će se održati 16. prosinca 2025. godine. Na slavljeničkom koncertu će im se pridružiti brojni prijatelji i suradnici koji su im obilježili karijeru. Glazba je, kako kažu, njihov poziv koji su osjetile još kao djevojčice i koji ih još nije napustio.
Osjetivši Božji poziv obje su se sestre na vrhuncu karijere okrenule vjeri i duhovnoj glazbi u kojoj su prisutne posljednjih dvadesetak godina. Ivana je često svjedočila kako se prepustila Božjoj volji i od tada joj je sve u životu sjelo na svoje mjesto. Mariji se vjersko preobraćenje također dogodilo dok je još bila u grupi Divas. S 27 godina krenula je putem vjere, jer je, ističe, osjećala neku prazninu.
Sestre Husar više su puta javno svjedočile o svojem obraćenju, a postale su i nezaobilazan dio duhovne scene u Hrvatskoj. Nastupale su na brojnim festivalima duhovne glazbe, a od samih su početaka sudionice duhovno-glazbenog događaja „Progledaj srcem“ koji se posljednjih 12 godina održava u organizaciji Laudato televizije. Tako su pred tridesetak tisuća vjernika i ove godine nastupile u prepunoj Areni Zagreb izvevši neke od najljepših duhovnih pjesama.
Foto: Robert Gašpert
‘Jedno predivno poglavlje’
U intervjuu za Veritas govorile su o proslavi okruglih 30 godina karijere, što sve pripremaju za Božićni koncert u Lisinskom, kako s odmakom gledaju na grupu Divas i izazove s kojima su se susretale kao mlade pjevačice, duhovnoj glazbi, obraćenju i značenju vjere u njihovom životu, evangelizaciji mladih kroz glazbu, majčinstvu i obiteljskom životu te što bi poručile mladim pjevačima i pjevačicama koji se planiraju ozbiljnije baviti glazbom.
Iza vas je okruglih 30 godina karijere. Jeste li u počecima razmišljale da ćete doći do ovog lijepog jubileja? Što vas i dalje drži u glazbi?
Ivana: Lijep je to broj godina koji zapravo lijepo oslikava ono što smo si Marija i ja oduvijek željele. Kad me pitate jesam li očekivala da će sve trajati ovako dugo – na neki način jesam, jer smo to potajno priželjkivale. Glazba je jednostavno dio nas, nešto što nas prati od najranijeg djetinjstva, pa bi svaki drugi scenarij bio pomalo neprirodan. U glazbu nismo ušle planski – ona se dogodila spontano, prirodno, i na tome smo Bogu iskreno zahvalne.
U kojoj su fazi pripreme za Božićni koncert u Lisinskom? Što sve pripremate za 16. prosinca i kakvu atmosferu očekujete?
Ivana: Mogla bih reći da ovaj koncert zapravo pripremamo već neko duže vrijeme. Program koji ćemo izvesti 16. prosinca nastajao je kroz naše adventske koncerte proteklih sezona – to su pjesme koje već neko vrijeme brižno biramo, aranžiramo i dorađujemo sa svojim suradnicima. Ako gledamo od samog početka, ovaj koncert je rezultat višegodišnjeg rada i sazrijevanja. Trenutačno smo u završnoj, najintenzivnijoj fazi – slažemo set listu koja će najbolje dočarati i naših 30 godina glazbenog puta, ali i prenijeti božićni duh koji želimo podijeliti s publikom. Vjerujemo da takva toplina i iskrenost danas pomalo nedostaju, a upravo je to ono što želimo ponuditi.
‘Duhovna glazba utkana je u naše same početke’
Posljednjih dvadesetak godina ste se posvetile duhovnoj glazbi. Koliko se ona razlikuje od glazbe na sceni i kako se osjećate kada pjevate Gospodinu?
Ivana: Duhovna glazba utkana je u naše same početke, još od vremena kada smo pjevale u zboru ‘Zvjezdice’. Kad jednom prođete kroz takvu vrstu muziciranja, ona vam postane najprirodniji način izražavanja – jer, kako se kaže, tko pjeva, dvostruko moli. To je najuzvišeniji oblik glazbe. I ako pogledamo kroz povijest, najveći su skladatelji uvijek najljepše komponirali glazbu posvećenu liturgiji i Bogu. U njoj ja osobno osjećam najveću autentičnost, jer mi je to prostor u kojem sam najviše svoja. Razlika između svjetovne i duhovne glazbe jest u usmjerenju. Svjetovna glazba je usmjerena na publiku, tržište ili osobne teme. A duhovna glazba je usmjerena prema Bogu i obraća se svima.
Dugo ste dio duhovno-glazbenog spektakla „Progledaj srcem“. Kako vam je bilo nastupati u prepunoj Areni? Dobivate li poruke ili svjedočanstva iz publike te koliko se pjevanje pred masama razlikuje od pjevanja na misi ili duhovnoj obnovi?
Marija: Biti dio duhovno-glazbenog spektakla „Progledaj srcem“ za mene je uvijek posebno iskustvo. Svaki me put iznova dirne pogled na tisuće ljudi koji zajedno slave Gospodina, mole, pjevaju i otvaraju svoja srca. U tim trenucima osjećam veliku Božju prisutnost, zahvalnost i odgovornost – jer nije mala stvar stati pred toliki broj ljudi i biti Njegova produžena ruka ljubavi. Naravno, pjevanje u velikim arenama razlikuje se od pjevanja na misi ili duhovnoj obnovi. Produkcijski i tehnički je zahtjevnije, prostor je veći, pripreme su detaljnije, ali duhovno – odgovornost je jednaka. I jedno i drugo traži potpuno predanje i svijest da ne pjevam sebi, nego Bogu.
Moj profesionalni pristup uvijek ide ruku pod ruku s duhovnim – želim dati najbolje što mogu jer za Boga mora biti sve najbolje, ali s poniznim srcem koje zna da sve dolazi od Njega. Često dobijemo poruke i svjedočanstva iz publike, i to me uvijek duboko dotakne. Posebno pamtim prošlu godinu, kada sam na pozornicu izašla s malom Marijom koja je nakon zajedničke molitve na koncertu godinu prije doživjela ozdravljenje. Takvi trenuci su za mene najveći podsjetnik koliko Bog djeluje, koliko nas koristi kao svoje instrumente kad Mu se u potpunosti prepustimo. Neopisivo je lijepo čuti da je slavljenje koje smo prinijeli Gospodinu dotaknulo nečije srce, donijelo mir, nadu ili utjehu.
‘Ta pjesma nekako sažima naš duhovni put’
Koje su vam najdraže duhovne pjesme koje volite pjevati i na koje ste suradnje u duhovnoj glazbi posebno ponosne?
Marija: Teško mi je izdvojiti samo jednu duhovnu pjesmu jer svaka nosi svoj trenutak, poruku i Božji trag u našem životu. Ali ako bih morala izdvojiti, onda bi to svakako bila pjesma „Gospodine, hvala“, koju je napisala Ivana. Ta pjesma nekako sažima naš duhovni put i sve ono kroz što nas je Bog vodio. U njoj je toliko zahvalnosti, predanja i spoznaje koliko je On vjeran u svakom našem koraku. Pjesma koja je obilježila moj osobni proces obraćenja je „Rijeke žive vode“. I danas ju pjevam s jednakim žarom i emocijom kao onog dana kad sam ju prvi put zapjevala. Uvijek me podsjeti na trenutak kad je Bog dotaknuo moje srce i otvorio nova vrata u mom životu. Jedna od najdražih pjesama mi je i „Šlom Leh Mariam“. Posebno pamtim izvedbu ove pjesme na „Progledaj srcem“ 2022. godine na prepunom Stadionu Maksimir.
Što se tiče suradnji, svaka je na svoj način posebna i dragocjena. Posebno mi je u srcu ostalo vrijeme kad sam bila umjetnička ravnateljica festivala Bonofest. To su bili dani ispunjeni prekrasnim zajedništvom – od autora i izvođača do cijele ekipe koja je radila na organizaciji, posebno fra Ivice Jagodića i divnih ljudi iz Vukovara. Tamo su se događale prave duhovne povezanosti i suradnje koje su nas sve obogatile. Ipak, ako moram izdvojiti jednu suradnju koja nam je posebno prirasla srcu, to bi bila ona sa sestrama Palić na pjesmi „Došao je Kralj“. To je pjesma koju ćemo zajedno otpjevati 16. prosinca na koncertu u Lisinskom.
Za kraj, što biste poručile mladim pjevačima i pjevačicama koji se planiraju ozbiljnije baviti glazbom? Što biste voljele da je netko vama savjetovao kada ste kretale s glazbenom karijerom prije 30 godina?
Marija: Mladi pjevači i pjevačice koji danas kreću u svijet glazbe imaju predivnu priliku – puno mogućnosti za učenje, usavršavanje i izražavanje. Ono što bih im ja poručila jest da od ranih nogu ulažu u sebe – da pjevaju što više, da se uključuju u zborove, radionice, edukacije, jer danas toga ima mnogo više nego što je bilo kad smo mi počinjali. U naše vrijeme, osim zbora ‘Zvjezdice’, nije bilo mnogo prilika, i zato sam zahvalna što smo imali divnog mentora Zdravka Šljivca, koji nas je naučio temelje, disciplinu i ljubav prema glazbi.
Glazba je nešto uzvišeno, dar koji dolazi od Boga i koji se ne smije uzimati zdravo za gotovo. Ona ima moć dotaknuti dušu, spojiti ljude, iscijeliti, nasmijati i rasplakati – to je, vjerujem, najbrži put do ljudskog srca. Zato bih mladima savjetovala da glazbu i pjevanje dožive kao poziv, a ne samo kao posao. Neka uvijek teže izvrsnosti – ne savršenstvu, nego onome najboljem što mogu dati, jer u toj težnji, radu i predanosti otkrivaju smisao svog dara. I da sve što rade, rade s ljubavlju, odgovornošću i zahvalnošću. Jer glazba koja dolazi iz srca uvijek pronađe put do drugog srca. I, na kraju, sve što jesmo i što pjevamo, neka bude na slavu Onome koji nam je dao glas.
Maja Šubarić Mahmuljin
Naslovna fotografija: Laudato TV
*Cijeli intervju je objavljen u Veritasu – Glasniku sv. Antuna Padovanskoga
