“Volim pse odmalena. Prvog psa sam dobila u šestom razredu osnovne škole. Za vrijeme studija htjela sam pomoći nekoj udruzi i darovati svoje vrijeme, kada već nisam bila u mogućnosti novčano pomoći. Odlučila sam da ću čuvati štence i nisam požalila”, rekla nam je Iva (28) iz Zagreba koja je gotovo dvije godine volontirala u udruzi Indigo koja brine o napuštenim psima.
Ova ljubiteljica pasa i sama je vlasnica psa, a jedno je vrijeme i studirala veterinu. Kako ističe, silno je željela pomoći nekoj udruzi i darovati svoje vrijeme kako bi učinila nešto lijepo za zajednicu i njezine najmanje članove. Stoga se odlučila u svom malom stanu privremeno čuvati napuštene štence koji su bili u potrazi za novim vlasnikom.
Udruga Indigo već 11 godina s ljubavlju i predanošću brine o zlostavljanim i napuštenim psima, dajući im priliku za život, novi početak I ljubav. Od prvog dana oslanjaju se isključivo na volonterski rad i podršku donatora. Psi koji dolaze u Indigo često su etiketirani kao opasni i problematični, no uz njihovu rehabilitaciju i skrb, dobivaju šansu za sretan život. Teren u Rakitju, gdje već sedam godina djeluju, siguran je dom brojnim psima s posebnim potrebama. Ovdje provode edukacije za skrbnike i programe rehabilitacije za pse, dok rade na daljnjem razvoju – od izgradnje parkour igrališta do bazena s rehabilitacijskom trakom i svakodnevno udomljavaju druge, lakše udomljive pse.
Iva je s nama podijelila dirljivu priču o svojim volonterskim danima i iskustvu rada sa psima koje ju je promijenilo. Upravo ovo volontersko iskustvo ostalo joj je, kaže, u posebnom sjećanju i na njega je ponosna, jer je imala priliku posvetiti se štencima i čuvati ih dok im udruga ne pronađe vlasnika.
‘Imala sam dosta iskustva sa štencima’
Upitali smo je kako to da se odlučila volontirati u Indigu, kakva su joj iskustva rada sa štencima, što ju je motiviralo za rad sa psima, koliko joj znači volontiranje i koje su prednosti nesebičnog darivanja svog vremena te što bi poručila mladima koji se još nisu okušali u volonterskom radu.
“Kao studentica, prije otprilike pet godina počela sam volontirati u Indigu. I sama sam udomila psa mješanca Aresa koji danas ima osam godina. Udrugu Indigo sam našla na društvenim mrežama i javila im se. Njima je trebao netko tko će privremeno čuvati štence dok ih netko ne udomi. Naime, oni nemaju dovoljne kapacitete kao udruga. U svojim prostorima već imaju odrasle pse, no problem im je sa štencima pa sam se javila kao čuvalica. Obično bi štenci bili kod mene u stanu po tjedan dana, a jednog sam čuvala čak mjesec i pol dana, dok mu nisu našli vlasnika”, započela je Iva.
Dodala je kako je dugo željela volontirati pa je u vrijeme pandemije koronavirusa dobila ovu priliku. “Jako volim raditi sa psima. Imala sam dosta iskustva sa štencima, a i studirala sam jedno vrijeme veterinu. Nikad nije bilo problema s njima, a uglavnom su to bili napušteni psi”, rekla nam je.
‘Lijepo je napraviti dobro djelo’
Na upit koliko joj znači volontiranje i koje su prednosti nesebičnog darivanja svog vremena, odgovorila je: “Radiš dobro djelo koje od tebe traži samo vrijeme i ništa drugo. Ne moraš ništa znati niti raditi nešto komplicirano, već samo brineš o psu i pomažeš udruzi”, istaknula je naša sugovornica.
Za kraj se obratila mladima koji se još nisu okušali u volonterskom radu. “Želim im poručiti da se svakako probaju uključiti u neku udrugu i volontirati. Uvijek je lijepo napraviti neko dobro djelo, a pritom ništa time ne gube. Naprotiv, samo dobivaju.”
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva
