„Voljela bih u podcast dovesti one koji svojom vjerom, radom ili jednostavno svojom prisutnošću svjedoče nadu, bilo da su javne osobe ili oni koje svijet možda još ne poznaje. Meni nije važno koliko je netko poznat, nego koliko istine i svjetla može donijeti u razgovor“, rekla je Iva Kraljević (31).

Ova svestrana katolička influencerica i podcasterica za sebe kaže da je kreativka, PR-ovka i zaljubljenica u dobre priče. Svira violinu, piše, snima, uređuje, a u isto vrijeme balansira ulogu supruge i majke dvoje djece. Iva se odlučila slijediti ono što ju stvarno ispunjava -podcast joj je strast jer voli razgovore koji nešto mijenjaju, rasprave koje imaju težinu i ljude koji svojim pričama ostavljaju trag.

Kako ističe, kroz podcast želi donositi razgovore koji imaju težinu i teme koje se tiču svih nas. Ugošćuje ljude koji nose priče koje vrijedi čuti. U vremenu kada se prava vrijednost često gubi u šumu informacija, Iva želi dati glas onima koji nesebično grade bolji svijet – svojim radom, obitelji, vjerom. Od svih uloga najdraža joj je ona supruge i majke.

Ima dva sina – Marka i Niku te supruga Ivana, u kojeg se zaljubila na prvi pogled prije 11 godina i bez čije podrške i ravnopravne pomoći u obiteljskim obvezama ne bi bila tu gdje jest. Za sebe kaže da je romantična, ali čvrsta, kreativna, ali odlučna. Voli zdrave debate, dijalog i zajednicu u kojoj se ljudi međusobno podržavaju. Uvjerena je kako svi oni koji traže mjesto gdje se spajaju vjera, obitelj, inspiracija i stvarne priče u njezinom podcastu mogu pronaći nešto za sebe.

U intervjuu za Veritas govorila je o počecima podcasta, temama kojih se dotiče, obitelji, vjeri i majčinstvu, svojim gostima i planovima za dalje.

Foto: Jelena Gruičić

‘Vjerujem da nisam slučajno ovdje’

Vrlo ste aktivni na društvenim mrežama. Kako je sve počelo? Od kuda ljubav prema medijima i koje vrijednosti želite prenositi na mlađe generacije danas?

Veliki je blagoslov raditi u životu ono čega si se kao dijete igrao i o čemu si djetinje maštao. Moja ljubav prema medijima seže u najranije djetinjstvo. Kao mala sam obožavala slušati radio emisije, vjerojatno mi je to usadila majka koja je neprestano slušala HKR i Radio Mariju. Često sam se kao dijete javljala upravo u njihov eter kako bih prije krunice uključila svoje male nakane. Osim radijskim spikerima, divila sam se televizijskim reporterima i voditeljima dnevnika. Najdraža igra mi je bila “igra voditeljice” u kojoj bih stalno pronalazila nove žrtve u obitelji koje bih intervjuirala.

Uvijek sam voljela debatirati, a odrastanje u velikoj obitelji koja voli diskutirati o vjeri, povijesti i politici formiralo je s vremenom moje vještine komuniciranja i sve sam preciznije baratala argumentima. Pokazivala sam i dar prema pisanju i literarnom izražavanju, dok me je čitanje na misi i nastupanje u glazbenoj školi naučilo važnoj životnoj lekciji “što si spremnija, manju tremu imaš i više uživaš”. Toga se vrlo čvrsto držim i danas.

Zašto se vraćam toliko u prošlost da bih odgovorila na pitanje čime se danas bavim? Jer vjerujem da nisam slučajno ovdje. Bog ima plan sa svakim od nas. Ja ne znam koji je njegov plan za dane koji su preda mnom, ali dovoljno mi je osvrnuti se na život do sad da bih se uvjerila da On zna. I to mi je dovoljno. I zato znam da sve situacije koje su se putem dogodile da bih bila ovdje danas nisu bile izvan Njegove kontrole. Baš naprotiv. Svaki kiks, svaki poraz, svaka suza i neuspjeh samo su dio šire slike koju On slika. Ja sam tu tek mali kist u Njegovoj ruci, a trag koji ostaje iza mene na platnu zvanom život nije moj uspjeh. I ne mora svaki potez tog kista ostavljati dah, katkad treba strpljenja da bi se vidjela slikarova puna zamisao.

Nisam iz prvog poteza vidjela koja je Njegova zamisao za podcast. Imala sam neke pretpostavke i pokušaje koji su na kraju bili tek životna škola na kojoj sam zahvalna. Škola o tome koliko je intuicija bitna jer je ona dar Božji. Format koji danas snimam je potpuno ispunjenje moje vizije vođene intuicijom u kojoj mi Bog šapuće svoj plan. Gosti s kojima razgovaram su najčešće spontano dogovarani i njihov nastup se uvijek dogodi u pravo vrijeme. Više puta sam se uvjerila u Božju providnost upravo kroz te neobjašnjive slučajnosti vezane uz “tajming” u kojemu se stvari poslože u korist toga da određena osoba, naoko spontano i slučajno dođe u moj podcast u pravi trenutak za određenu temu.

Foto: Jelena Gruičić

‘Svi smo na to pozvani’

Smatrate li se katoličkom influencericom?

Više volim riječ “kanal” ili “medij”. Sudeći po porukama mojih slušatelja i svjedočanstvima o tome koliko im podcast mijenja život ili im je određena epizoda progovorila u pravo vrijeme i donijela neke odgovore i mir – očito je da je podcast puno veći od mene. Na kraju krajeva, nisam ja ta koja u njemu pretežito govori. Podcast je kanal koji provodi Božju ljubav do ljudi. Osjećam veliku zahvalnost, privilegiju i odgovornost zbog toga. Trudim se ne izdati povjerenje, ni kod ljudi ni kod Gospodina. Neprestano se preispitujem i molim Njega da me centrira i opomene ako krenem vrludati ili uživati u popularnosti koje sam nedostojna. Evo, i dok ovo pišem, brinem stavljam li se previše u prvi plan.

Smatrate li da je evangelizacija putem društvenih mreža vaša misija?

Mislim da je to misija svakog katolika. Odlično je to rekao don Tomislav Lukač kada smo razgovarali o tome tko i gdje treba evangelizirati. Usporedio je širenje radosne vijesti s dijeljenjem pozitivnog iskustva iz novootvorenog restorana. Ako smo oduševljeni nečime, želimo to podijeliti s drugim kako bi i on to iskusio. Svi smo na to pozvani. Bilo da si ispred 40 ljudi ili ispred 40 tisuća, uvijek se trudiš doprijeti do te jedne osobe. Ja se uvijek obraćam toj jednoj osobi koja me sluša. Kao što ovo sada čitaš baš ti i obraćam se samo tebi.

Od kuda ideja za vlastiti podcast? Koji mu je cilj i što njime želite postići?

Cilj podcasta je vratiti ili približiti društvo Bogu kroz “male” ljude koji će ih, ovisno o epizodi – utješiti, ohrabriti, nasmijati, podučiti, inspirirati i pokrenuti. Ali, ponavljam, Bog to čini kroz ljude koje mi svojom providnošću šalje, na meni je samo da se prije snimanja pomolim kako bi me Duh Sveti vodio kroz razgovor i šapnuo mi pravo pitanje u pravo vrijeme.

Koliko ste zadovoljni s gledanošću podcasta i reakcijama publike? Na kakve komentare najčešće nailazite i koje poruke su vas najviše dirnule?

Teško mi je izdvojiti najljepše poruke koje dobivam budući da bi to kompromitiralo privatnost tih poruka, ali mogu samo reći da se osjećam nedostojna takvih nevjerojatnih i dubokih svjedočanstava. Poruka je toliko puno, pristižu svakodnevno da zaista na mnoge ne stignem uopće odgovoriti kako spada i to je nešto što mi jako teško pada, ali svaku otvorim i pročitam.

Kako usklađujete majčinstvo i posao? Koliko vam znači biti majka i supruga? Imate li podršku od supruga u svojim projektima?

Majčinstvo mi je najdraža uloga na svijetu – odmah nakon uloge supruge. To su dvije najvažnije i najsvetije zadaće koje mi je Bog povjerio, i sve drugo u životu promatram kroz njihovu prizmu i sve drugo mora biti manje bitno i podložno tome. Ništa me ne oblikuje, ne nadahnjuje i ne mijenja kao supružništvo i majčinstvo – ono me uči poniznosti, strpljenju i bezuvjetnoj ljubavi. A podrška mog muža u svemu što radim je neprocjenjiva. On je moj oslonac, moj vjetar u leđa, ali i moj kompas koji me vraća kad počnem sumnjati u sebe, uzdizati se ili kad me povuče brzina svakodnevice. Iako možda nije “pred kamerom”, njegov potpis je na svemu što radim, u ohrabrenju, savjetu, molitvi i ljubavi kojom me svakodnevno nosi.

U konačnici, svi moji projekti, podcasti, društvene mreže, sve to postoji samo zato što iza mene stoji obitelj, počevši od mojih roditelja koji možda ne shvaćaju svaki segment mog posla, ali ne kriju ponos i ne štede na podršci. To je moj temelj, i bez tog doma, tog mira i zajedništva, ništa drugo ne bi imalo smisla.

Foto: Ivana Alerić

‘Baby Lasagna ostao mi je u srcu’

Dosad ste imali brojne goste, među kojima i Anu Rucner s kojom ste čak zasvirali. Kako vam je bilo ovo iskustvo? Kojeg biste gosta ili temu posebno izdvojili i zašto? Tko je na vas ostavio poseban dojam i kako odabirete svoje goste?

Bila mi je velika čast svirati s Anom Rucner, ali još veća privilegija upoznati je kao osobu. I danas smo u kontaktu, i mogu iskreno reći da je iza te svjetski poznate umjetnice jedno toplo, iskreno i vrlo duhovno biće. To je ono što me u svakom razgovoru najviše zanima – ne samo tko je čovjek pred kamerom, nego tko je kad se svjetla ugase. Moj prioritet nikada nije “iskoristiti” gosta za jednu epizodu, već ga upoznati, stvoriti odnos, dotaknuti dušu i pustiti da i mene nešto nauči.

Jedan od gostiju koji mi je također ostao duboko u srcu je Baby Lasagna. Još smo u kontaktu, i moram priznati da me potpuno osvojio svojom jednostavnošću i autentičnošću. On i njegova supruga su me primili kao da smo stari prijatelji u svoj dom, a dok smo snimali, Markova supruga Elizabeta je spravila pravu gozbu i nakon snimanja smo svi zajedno sjeli za stol, jeli, smijali se i razgovarali. Ukratko, takvi su ljudi.

Često surađujete i s don Tomom, svećenikom koji je danas popularan i često istupa u javnom prostoru. Koliko vam je važno dati medijski prostor svećenicima koji mladima prenose Istinu i Radosnu vijest?

A don Tomo…Nekoć “svećenik s TikToka”, a danas – prijatelj. On je primjer koliko je važno dati prostor svećenicima koji razumiju suvremeni način komunikacije, ali ne gube dubinu i istinu, ne spuštaju teološku ljestvicu. S njim sam posebno povezana, a našu povezanost još je produbila jedna teška situacija- večer prije objave naše zajedničke epizode ubijen je naš vršnjak, Charlie Kirk. Taj trenutak tuge, frustracije i nemoći don Tomo je pretvorio u molitvu, u poziv da se ne povučemo, nego još hrabrije i zajedno nastavimo svjedočiti ono na što smo pozvani (ali i toplu napomenu “Ive, ako ti je sve to previše u ovom času, ne moramo objaviti epizodu). Njegove riječi utjehe i ohrabrenja tada su mi ostale duboko urezane i još me često prate kad posumnjam ili se umorim.

Zato svaki gost u mom podcastu nosi neku posebnu priču, ali i trag Božje providnosti – jer nijedan susret nije slučajan.

Foto: Ivana Alerić

‘Naučila sam da Bog uvijek zna bolje’

Za kraj, koji su vam planovi za dalje? Što biste još voljeli ostvariti na privatnom i poslovnom planu?

Kad pogledam u budućnost, ne razmišljam više u kategorijama “planova” i “ciljeva” koliko u kategoriji povjerenja. Naučila sam da Bog uvijek zna bolje od mene kada, kako i s kim. Moje je samo nastojati ostati poslušna i ne dopustiti da me buka svijeta odvuče od onog bitnog i zagluši nam komunikaciju.

U profesionalnom smislu, voljela bih da podcast i svi moji projekti nastave biti svjetlo svijeta, a moj sadržaj na Instagramu dodatno zasoli zemlju. Ako će barem jedna osoba nakon neke epizode ili moje objave poželjeti započeti razgovor s Bogom, zagrliti svoje dijete, oprostiti nekome ili se osmjehnuti – moja misija je ispunjena.

Sestre Husar u glazbi su punih 30 godina: ‘To je nešto uzvišeno, dar koji dolazi od Boga’

U privatnom smislu, želim ostati ukorijenjena u svojoj obitelji, jer tu učim najvažnije lekcije i pronalazim smisao svega. Sve ostalo prepuštam Njemu. Jer kad Bog vodi, i koraci koji izgledaju mali mogu po Njemu promijeniti nečiji svijet.

Maja Šubarić Mahmuljin

Naslovna fotografija: Jelena Gruičić

*Cijeli intervju izvorno je objavljen u Veritasu – Glasniku Sv. Antuna Padovanskoga