GK Žar ptica otvara sezonu starozagrebačkom pričom “Coprnica Dragica”. Prema slikovnici Marijane Jelić i u režiji Aide Bukvić, predstava će se premijerno prikazati u petak 25. rujna u 19 sati.

Davne 1362. samo jedna riječ je bila dovoljna da promijeni sve i da vrijednu, dobru i pametnu djevojku pošalje u tamnicu. Ta riječ je bila – coprnica (vještica). Ta riječ je uglavnom dolazila od neke zavidne i ljubomorne osobe. Zvuči poznato i danas? Naša Dragica je bila zapravo vidarica. Brala je ljekovito bilje i prodavala ga na tržnici liječeći ljude. Svi su je voljeli, ponajviše Đuka. Tu je i nastao problem, jer je u Đuku bila zaljubljena i Marica, prodavačica jaja. Kako bi ocrnila Dragicu, Marica ju je optužila za coprnjaštvo….

U predstavi se vraćamo u srednjovjekovni Zagreb, u vrijeme mračnog osuđivanju žena koje nisu imale nikakve prilike obraniti se. Radnja predstave odvija se na Gradecu, na današnjem Trgu Sv.Marka. Gradečani su bili u velikoj zavadi sa stanovnicima drugog brda Kaptol, a dijelio ih je potok Crikvenik, koji je protjecao današnjom Tkalčićevom. Iako su stoljeća prošla i Zagreb se promijenio iz temelja, ljudska priroda ostala je ista. Zlonamjerna etiketiranja i danas su itekako prisutna, a najviše se dešavaju na društvenim mrežama. Koliko su opasna, o kojem god vremenu govorili, može se vidjeti u predstavi.

Scenografiju je napravio je Ivo Knezović, srednjovjekovne kostime potpisuje Mirjana Zagorec. Glazbu za predstavu skladao je Nikša Marinović, scenski pokret napravila je Blaženka Kovač Carić, a dizajnerica svjetla je Lana Nežmah. Coprnicu Dragicu igra Ana Dora Bajto. U nju je zaljubljen Đuka – Jurica Marčec. Veronika Mach igra ljubomornu Maricu, a Ana Marija Vrdoljak – Baricu, seljanku koja prodaje pruće. Svemu će suditi Berislav Tomičić u ulozi Suca i Ante Krstulović kao Fiškal. Pretpremijerne izvedbe su 24. rujna u 10 i 19 sati.

Pametan će vladati svojom ćudi, budala će joj služiti…

“O, da…, promijenilo se puno toga od te davne, srednjovjekovne slike Zagreba, kakav je bio te 1362., godine u kojoj započinje naša priča…Zagreb su činila, ne jedan nego dva grada – biskupski Kaptol i svjetovni Gradec. Dva grada, na dva brda. Dva nasmrt posvađana grada, koja su svako malo jurišala jedan na drugi i sukobljavala se na potoku koji ih je dijelio. Taj potok (zvan Cirkvenik, Cirkvenica, Circuniza, Crikvenik, Medveščak, Medvednica ili jednostavno samo Potok) tekao je današnjom Tkalčićevom ulicom i bio ispresijecan mnogim drvenim mostovima. I kuće su bile drvene, ulice blatne, a sve od današnjeg Trga bana Jelačića pa sve do Save protezali su se vrtovi, polja i močvare. Da, o, da, promijenilo se puno toga, a opet, kako ćemo saznati u našoj priči, i nije.

Nije se promijenila ljudska ćud. Da…, o, da… kroz stoljeća čovjek je povećao svoje znanje i vještine, velikim inženjerskim pothvatima zauzdan je i nadsvođen nepredvidivi potok i na njemu je nastala ulica, ukroćena je divlja Sava i „spremljena“ u svoje današnje korito, ali čovjek svoju ćud nije uspio promijeniti. Jer, vidjet ćete, te davne 1362. jedna je riječ bila dovoljna da vrijednu, dobru i pametnu djevojku pošalje u tamnicu (ili još i gore). Ta riječ je 1362. bila – coprnica (vještica). Da…, o, da! I, da, dovoljna je bila riječ jedne zavidne i ljubomorne osobe da primijeni sve. Zvuči poznato?

Kad rock pobijedi godine: ‘Vječno mladi’ donijeli energiju i emocije na scenu Kerempuha

Da, o da. Koliko je samo danas onih koje u bespućima interneta ocrnjuju, optužuju, ismijavaju, ponižavaju, ghostaju?! Samo, čini se kako je u 14. stoljeću, u tom mračnom srednjem vijeku, bilo lakše obraniti svoju čast, jer tada se za onaj koji nekoga optužuje za copranje nije mogao skriti iza kakvog „trola“, ne, ne, tada se na sud moralo doći pod punim imenom i prezimenom i, k tome, još i dovesti sa sobom dvadeset svjedoka protiv optužene i tek tada, mogla se (možda) i dokazati „krivnja“. Zato nam danas, sutra i prekosutra, nakon svih ljudskih postignuća (od zauzdavanja Potoka do hoda po Mjesecu) ne preostaje ništa drugo nego mijenjati ljudsku ćud. I to – pod hitno!”, napisala je dramaturginja Marijana Fumić.

mšm

Foto: Mara Milin