/‘PJEVAJUĆI POMAŽU MISIJAMA’ S. Ivanka: ‘Radost malenih zboraša je posebna jer znaju da će pomoći siromašnoj djeci’

‘PJEVAJUĆI POMAŽU MISIJAMA’ S. Ivanka: ‘Radost malenih zboraša je posebna jer znaju da će pomoći siromašnoj djeci’

“Ne zaboravimo da i danas ima djece koja gladuju, koja su u velikoj nevolji te vape za koricom kruha i dostojnog ruha. Oduvijek sam željela djecu odgajati u vjeri i drugima pomagati te slaviti Gospodina pjevajući i svirajući”, rekla nam je s. Ivanka Darojković, voditeljica dječjeg zbora Pjevači betlehemske zvijezde sa zagrebačkog Svetog Duha koji pjevanjem pomažu siromašnoj djeci u misijama. Ova redovnica podrijetlom s Kosova (Letnica) pripada zajednici sestara Služavki Kristovih, a već je u osnovnoj školi, kaže, osjetila Božji poziv, dok ju je na pomaganje u misijama inspirirala sv. Majka Terezija.

Sestra Ivanka je još 1991. godine položila prve zavjete. Osam godina provela je u Grazu, gdje je prvi puta srela Betlehemske zvijezde, što joj je, kaže, ostalo u lijepoj uspomeni. Radila je u Njemačkoj u Gospinom svetištu Maria von Sieg, a nakon toga i u Švicarskoj s Hrvatima u St. Gallenu. Studirala je teologiju u Švicarskoj, a 2012. diplomirala u Zagrebu. Nakon studija radila je u OŠ Čučerje gdje je s djecom svake godine financirala dvoje djece u misijama – prikupljali su novac u školi i slali djeci za školovanje.

Put ju je odveo u Slavonski Brod gdje je radila u srednjoj školi i na župi, a svoj misionarski rad nastavila je svirajući po iseljenim župama Bosne. Otkad se vratila u Zagreb (Brestje) radi u OŠ Luka u Sesvetama i na župi sv. Antuna Padovanskog gdje vodi dječji zbor i prvopričesnike nastavlja tradiciju župe s Betlehemskim zvijezdama.

Tko su Pjevači betlehemske zvijezde? Od kuda dolaze i koja im je glavna uloga?

Pjevači betlehemske zvijezde su dio dječjeg zbora pod nazivom „Antunovi slavuji“ koji dolaze iz župe sv. Antuna Padovanskog sa zagrebačkog Svetog Duha. Glavna im je zadaća da se pripremaju za nedjeljnu dječju svetu misu, na kojoj svake nedjelje u 9 sati slave Gospodina. Već nekoliko godina školarci sa Svetog Duha sudjeluju u akciji solidarnosti djece za djecu. Pjevači betlehemske zvijezde prvi put u Zagrebu organizirani su prije 18 godina.

Koje sve pjesme pjevate i na što pozivate u svom djelovanju?

Djeca pjevaju božićne pjesme, ali za ovu prigodu posebno pjevaju pjesme “Tri kralja jahahu”, “Nebo daj oku”, a ove godine potrudili smo se malo bolje te su djeca prvi puta pjevali pjesmu koju je napisao fra Ante Babić, a skladao fra Stipica Grgat, upravo za ovu prigodu, a zove se „Božićni čestitari“. Djeca se okupljaju sve dok ne nauče odgovarajući tekst i pjesme, a osobito se raduju što će pomoći siromašnoj djeci koja nemaju mogućnosti za vlastito školovanje, a oni Bogu hvala imaju za sve što im je potrebno.

Koliko malim pjevačima znači druženje uz pjesmu i pomaganje u misijama?

Za vrijeme uvježbavanja primijetila sam da se djeca zaista raduju i sretna su što mogu pomagati onima koji im ne mogu nikada uzvratiti. Inače, vole pjevati liturgijske pjesme, još su sretniji što su to božićne pjesme, koje u hrvatskom narodu svi rado pjevamo.

Povodom Papinskog misijskog Djela svetog Djetinjstva koje se obilježava na Bogojavljenje pod geslom „Djeca pomažu djeci“, u organizaciji Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela, 5. siječnja posjetili ste centar Zagreba. Što se djeci najviše svidjelo? Kakvi su im dojmovi?

Posjetili smo prvo provincijalnu kuću sestara Kćeri Božje ljubavi, knjižare Verbum i Kršćansku sadašnjost, zatim Nadbiskupski duhovni stol – naše drage biskupe i njihove suradnike, bogosloviju, svećenički starački dom, zatim Glas koncila i na kraju ostali smo pjevajući ispred zagrebačke katedrale. Nakon toga posjetili smo sestre u katedrali i završni dio bio je HBK.

Dok smo ispred katedrale pjevali, narod se skupljao, ostavljao novčiće te su s nama pjevali i snimali. Osjetila se velika radost malih pjevača, koji su izrazili želju sudjelovati i iduće godine, kao i prolaznika koji su na svojim licima pokazivali veliko zadovoljstvo zbog djece. 

Što je Sveto Djetinjstvo i zašto je važno da i najmanji pozivaju na solidarnost sa siromašnom djecom iz misijskih krajeva?

Počeci ove akcije sežu u 1954. godinu kada je koruški Slovenac Janez Rovan, svećenik salezijanac iz Klagenfurta, predložio djeci da u manjim skupinama čestitaju Božić, sakupljajući novac ne za svoje potrebe, već za siromašne vršnjake u misijskim zemljama. Takav način se proširio diljem Europe, te danas uključuje oko 100.000 djece, koji kao kraljevi, anđeli i pastiri obilaze različite ustanove i domove. Smatra se da je to najveća akcija solidarnosti djece za djecu.

Kada i zašto ste se odlučili na redovnički poziv? Koji je značaj vjere u vašem životu i zašto baš volite raditi s djecom i pjevati s njima?

Već u osmom razredu osnovne škole počela sam razmišljati o redovničkom pozivu, na koji sam se odlučila zato što sam željela djecu odgajati u vjeri, drugima pomagati te slaviti Gospodina pjevajući i svirajući na svetoj misi, što i činim otkako sam redovnica. Rođena sam na Kosovu u Letnici u kojoj se nalazi krasno svetište Gospe Letničke iz kojeg se redilo zvanje jedne velike misionarke sv. Majke Terezije iz Kalkute. Čitajući knjigu u novicijatu o radu ove svetice poželjela sam i sama otići u misije, ali na žalost to se nije ostvarilo.

Odrasla sam u obitelji sa sedmero djece. Odgajani smo u molitvi i vjeri gledajući primjere vlastitih djedova i baka, kao i roditelja koji su uvijek pomagali siromašnima u župi. U župi je nekoliko osoba redovito prosilo od kuće do kuće tražeći hranu. Moja majka nikada nije dala da oni odu praznih ruku iz naše obitelji. Što je bilo za nas, to je moralo biti za njih. Mislim da se najbolji misionarski duh može dobiti prvo u obitelji, a onda i tamo gdje kasnije živimo i radimo.

Što planirate dalje? Što biste poručili svima koji se zanimaju za misije i žele pomoći, ali i onima koji se još nisu susretali s misijama?

Želja nam je da što više djece uključimo u ovu akciju, te ih motiviramo na velikodušnost najprije za one koji oskudijevaju među njima, a onda i u dalekoj Africi. Želim poručiti svima da ne zaboravimo da i danas ima djece koja gladuju, koja su u velikoj nevolji te vape za koricom kruha i dostojnog ruha.

Zahvalna sam dragom Bogu za sve milosti koje mi daje, osobito što mogu na različite načine pomagati drugima, a najbolje se djecu odgaja svjedočeći ljubav prema Bogu i bližnjima vlastitim životom.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Papinska misijska djela u RH