“Za vrhunske rezultate potrebna je ljubav i predanost prema onome što radiš, disciplina, vjera i upornost. Najveća podrška su mi roditelji od samog početka pa sve do danas i djevojka naravno, uz trenere s kojima svakodnevno radim”, rekao nam je Filip Jurišić (29). Ovaj najperspektivniji hrvatski jedriličar podrijetlom s Hvara iza sebe ima vrhunske rezultate, a kaže kako je od malih nogu zavolio more i jedrenje. Nedavno je osvojio brončano odličje na Svjetskom prvenstvu olimpijske klase ILCA 7 (nekadašnji Laser) u Meksiku zbog čega je u svom splitskom klubu JK Mornar, a i u rodnom Hvaru, doživio nezapamćen doček. Uz to, Filip je proglašen najuspješnijim sportašem za 2022. godinu po izboru Hrvatskog olimpijskog odbora, a ističe kako mu je idući cilj plasirati se na Olimpijske igre u Parizu 2024. godine.

U intervjuu za Generaciju otkrio nam je od kuda ljubav prema jedrenju, kakva je budućnost ovog sporta u Hrvatskoj, priželjkuje li olimpijsku medalju, tko mu je najveća podrška u životu i karijeri te bi li mladima preporučio jedrenje.

Kako i kada ste se krenuli baviti baš ovim sportom? Od kuda ljubav prema moru i jedrenju?

Gotovo cijela moja obitelj je jako vezana uz more i generacije od mojih pradjedova su odrastale uz more i jedrenje. Tu istu ljubav su moji roditelji istinski prenijeli na mene pa su me već sa sedam godina prvi put upoznali s malom jedrilicom optimist. Čim su primijetili da me jako privlači jedrenje, odlučili su se na tada hrabar potez. Iz dovoljno udaljenog Hvara putovao sam svakog vikenda i ostalim slobodnim danima na treninge u Split, točnije u JK Mornar gdje je tada bila i još uvijek poznata najbolja škola jedrenja u Hrvatskoj. 

Koliko je jedrenje kao sport prepoznat i popularan u Hrvatskoj, a koliko u svijetu?

Jedrenje kao sport mogu sigurno reći da nije toliko poznat u Hrvatskoj ili točnije rečeno, ne koristi se potencijal i blagodat toga sporta i pomoračke kulture koju taj sport ima. Za usporedbu, druge zemlje jako puno promoviranju jedrenje kao bazičnu vještinu koja se uči od malih nogu i to je ono čemu mi kao nacija s ovakvim morem i prirodnim bogatstvima moramo težiti.

Kako ste se osjećali nakon osvojene bronce na Svjetskom prvenstvu u klasi laser u Meksiku? Drugi ste hrvatski jedriličar koji je osvojio medalju u ovoj olimpijskoj klasi. Kako komentirate dva dočeka (u klubu i u Hvaru) nakon ovog velikog uspjeha?

Sam ishod regate u Meksiku bio je za pamćenje i to je nešto što sam sanjao i za što radim i treniram cijeli život. Da, činjenica je da sam uz Tonča Stipanovića jedini Hrvat koji je osvojio medalju u ovoj olimpijskoj klasi i to me itekako čini ponosnim. Nakon toga, trenuci koje sam proživio u svome klubu pa zatim u svom rodnom mjestu Hvaru, to se ne može prepričati! Danima nisam mogao normalno spavati od uzbuđenja. Ljudi s kojima sam okružen zaista su mi priredili trenutke koje ću pamtiti cijeli život. 

Završavate studij za trenera na Kineziološkom fakultetu. Kako ste usklađivali studij sa sportskom karijerom i vidite li se u trenerskim vodama?

Polako privodim fakultet kraju i to mi je svakako želja i cilj završiti. Iskreno smatram da znanja i iskustva koja stječem kroz karijeru se isključivo mogu u trenutnoj, mlađoj dobi stjecati, a fakultet u ovoj fazi može biti i sekundaran jer ću se u kasnijoj fazi sigurno moći više posvetiti njemu. Intenzitet putovanja i treninga nije niti malo lak pa sam iz tog razloga periodično morao stopirati studij.

Je li jedrenje skup sport kada se profesionalno njime bavite i ostvarujete vrhunske rezultate? S kojim poteškoćama ste se susretali tijekom karijere?

Itekako je skup sport, pogotovo u profesionalnim kategorijama. Uspoređujući s drugim sportovima, jako puno se mora novaca ulagati za napredovati a paralelno se jako malo zarađuje. Uz to je toliko kompleksan sport pa iziskuje puno segmenata na vrhunskoj razini za što su potrebni stručnjaci i cijeli tim koji te okružuje. Na moju sreću, Mornar je jedini klub koji gotovo sav novac ulaže u razvoj sportaša i paralelno s tim ima odlično izgrađen sustav koji je izgradio puno uspješnih generacija. Za mene je u početnoj fazi veliki hendikep bilo to što nisam mogao jedriti svaki dan i činjenica da sam morao putovati vikendima trajektom na treninge iz Hvara u Split.

Kakvi su uvjeti za financiranje u ovome sportu? Što je sa sponzorima i državnim potporama?

Mogu sa sigurnošću reći da jedrenje i jedriličari u Hrvatskoj nisu medijski popraćeni i to uvelike otežava ikakav interes i kontakt s potencijalnim sponzorima. Jasno je da se određeni sportovi favoriziraju i to čini itekakav efekt na razvoj generalno sporta u Hrvatskoj. HOO podržava jedrenje i to je ono što olakšava situaciju, jer bi u protivnom sve bilo puno teže. Sponzori u jedrenju su uglavnom vezani na osobnoj liniji i poznanstvu jer realno kroz ovako malu zastupljenost u medijima ne mogu ni imati interes i isplativost.

Koliko često trenirate i koja je važnost sporta u vašem životu? Tko vam je najveća podrška u životu i sportskoj karijeri?

Kalendarska godina mi je ispunjena različitim fazama, što se naravno odnosi na i na režim treninga. Veliki dio u godini sam na putu, uglavnom oko 220 dana i u tim periodima uglavnom treniram dva ili tri puta dnevno, ovisno o vremenskim uvjetima na moru. Nekih velikih natjecanja dugotrajnih odmora nemam pa se tako period odmora bazira na jednom laganijem treningu dnevno. Taj period nije nikad duži od dva tjedna. Najveća podrška su mi roditelji od samog početka pa sve do danas i djevojka naravno, uz trenere s kojima svakodnevno radim.

Na koje ste sportske uspjehe posebno ponosni i što je sve potrebno za vrhunske rezultate u ovom sportu?

Najponosniji sam na razvoj moje sportske karijere i specifičnost situacija u kojima sam se nalazio od kadetskih do seniorskih uzrasta. Za vrhunske rezultate potrebna je ljubav i predanost prema onome što radiš, disciplina, vjera i upornost, a na tu podlogu bitan je tim ljudi koji te okružuju, njihovo znanje, stručnost i predanost.

Kakva je budućnost jedrenja u Hrvatskoj?

Hrvatsko je jedrenje trenutno bazirano na pojedincima koji ga grade i guraju i dok je god tako, uspješnost i razvoj za buduće generacije nije zagarantirano. Zabrinjava me činjenica što se dosta prilika za razvoj infrastrukture i postavljanje pravog sportskog sustava “jeftino” propušta. Iskrena mi je želja da se to za buduće generacije postavi na stabilne noge i da hrvatsko jedrenje dosegne visoki status kakvog i zaslužuje.

Za koje se natjecanje trenutno pripremate i što biste još voljeli ostvariti u vašoj sportskoj karijeri?Priželjkujete li olimpijsku medalju u Parizu 2024.? 

Trenutno sam u uvodnim pripremama za novu sezonu u kojoj je uz kvalificiranje nacije na Olimpijske igre 2024. na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu, također i cilj medalja na Svjetskom i Europskom prvenstvu. Cilj karijere mi je osvojiti medalju na Olimpijskim igrama, kao i europsko i svjetsko zlato.

Uvijek se vodim po metodi “korak po korak”. Naravno da mi je olimpijska medalja cilj, ali cilj prije toga mi je pobijediti kvalifikacije unutar nacije za tu istu Olimpijadu.

Vaša poruka za kraj. Biste li preporučili mladima jedrenje kao sport i biste li opet izabrali isti put?

Definitivno je moja preporuka jedrenje svim mladima, pogotovo onima koji odrastaju uz more i da, siguran sam da bi odabrao isti put! 

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: Uroš Kekus Kleva