Nevena Živić slikarica je koja je odrasla u Batini, malom mjestu kraj Dunava u Baranji. Nakon završene srednje umjetničke škole u Osijeku radila je kao restaurator tehničar u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Osijeku. Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci (smjer slikarstvo) završila je 2016. godine. Nakon diplome ostala je u Rijeci gdje živi i stvara, a iza sebe ima deset samostalnih izložbi i puno skupnih izložbi. Nedavno je otvorila sezonu ZILIK-ovih izložbi u Karlovcu s novima radovima naziva “Nit vodilja”, a trenutno priprema radove za samostalne izložbe u Rijeci, Omišlju, na Rabu i u Crikvenici.
U intervjuu za Generaciju upitali smo je o počecima u slikarstvu, najnovijoj izložbi, što je sve inspirira na stvaranje, rodnoj Baranji, umjetničkoj sceni u Rijeci i planovima za dalje.
Od kuda ljubav prema likovnoj umjetnosti? Kako su izgledali vaši početci?
Ljubav prema likovnoj umjetnosti je, rekla bih, oduvijek. Fascinacija bojama, raznim tehnikama, eksperimentiranju. Sada, kad pogledam u prošlost, najsretnija sam bila kada nešto stvaram pa je tako nekako logičan smjer bio da upišem Školu za tekstil, dizajn i primijenjene umjetnosti u Osijeku.
Koliko izložbi imate iza sebe i koju biste posebno izdvojili?
Iza sebe imam deset samostalnih izložbi i puno skupnih izložbi, a svaka mi je posebna na svoj način. Najdraže mi je kad vidim te promjene i put koji prolazim, ali i zahvalnost jer vidim napredak i promjene i naravno, kontinuirana odanost kolorizmu i moći boja.
Jedna od najdražih izložbi je ona u Batini, mjestu gdje sam odrasla na čarobnom vidikovcu, galeriji Spomen doma Batinskoj bitci, u blizini Spomenika te izložba u Rijeci, u galeriji Juraj Klović, gdje sam se pripremala cijelu godinu i izložila šezdesetak recentnih radova.
‘Jedno predivno iskustvo’
Kako je nastala vaša zadnja izložba “Nit vodilja”? Koju tehniku koristite i od kuda vam inspiracija? Pripala vam je čast da otvorite sezonu ZILIK izložbi. Kakva je bila atmosfera na otvorenju i reakcije posjetitelja?
Prošle godine sam sudjelovala na Velikom ZILIKU, odnosno Zimskoj likovnoj koloniji gdje smo pet dana proveli boraveći i stvarajući u Domu za djecu u Karlovcu. To je bilo jedno predivno iskustvo jer se osjeća toplina i dobrodušnost na svakom koraku – od djece, odgajateljica, zaposlenika do umjetnika. Iskrenost, plemenitost, povezanost. Meni je to bila posebna prekretnica jer su se prije toga događale neke ružne situacije pa mi je boravak tamo bio dokaz da se trebam okrenuti sebi i svom stvaranju i uistinu se tome posvetiti. Ove godine sam bila pozvana od strane izbornice ZILIK-a, divne Sonje Švec Španjol da održim radionicu za djecu na Malom ZILIKU te kasnije imam samostalnu izložbu „Nit vodilja“ u galeriji ZILIK i zahvalna sam na tome. Tako je divno i jednostavno surađivati sa stručnim i dragim ljudima.
Na izložbi su predstavljeni recentni radovi karlovačkoj publici, a radi se o velikim i malim formatima u kombiniranoj tehnici, odnosno kombinacija akrila na platnu, ručnog veza s koncem i pastele, a ponegdje i neki kolaž. Unatoč lošem vremenu, okupila se publika i djeca iz doma i baš je bilo toplo i lijepo. Sonja me je uistinu divno predstavila i još jednom, jako sam zahvalna na tome.
Sudjelovali ste i u stvaranju lutaka. Vidite li se i u kazališnoj umjetnosti?
Da, imala sam priliku odraditi stručno osposobljavanje u Gradskom kazalištu lutaka u Rijeci u trajanju godinu dana. Imala sam priliku raditi na predstavama od početka do kraja – scenografije, kostime te lutke za predstavu. Bilo je to jedno divno i bogato iskustvo, pratiti i sudjelovati u procesu te na kraju vidjeti oduševljenje na dječjim licima. Moja mentorica Luči Vidanović je izuzetna majstorica i dobra, draga i izuzetna osoba i bilo mi je baš lijepo raditi u lutkarskoj, kazališnoj radioni.
‘Boja jednostavno progovara iz mene‘
Kojih se sve tema dotičete u vašim umjetničkim radovima? Progovarate li o ženama i njihovoj ulozi u društvu?
Od samih početaka mog stvaranja, odnosno školovanja u umjetničkim vodama, pokazivala sam sklonost ka boji i kolorističkom izražavanju. U svim trenucima života, boja jednostavno progovara iz mene, spontano, iskreno, intuitivno, igrajući se i stvarajući apstraktne kompozicije s naznakama figurativnosti. U radovima se očituje nježnost, vedrina koju bojom želim prenijeti na publiku, odnosno gledatelja. Teško je uvijek reći što točno želim prenijeti, iako većina radova nosi svoju skrivenu simboliku, ali svakako je cilj da svatko osjeti sliku, upije i pokuša interpretirati na svoj način.
Konac, odnosno ručni vez na slikama također ima svoju vrijednost a ono simbolizira snagu (koliko jedna nit može biti čvrsta), simbolizira povezanost i neke neraskidive veze. Ujedno predstavlja i crtež, odnosno jednostavan gradivni element jer sve počinje od točke te se gradi i spaja i stvara nove priče. Konac također predstavlja i ženu, ali u posve novom ozračju.
Svojim radovima želim prenijeti ono nešto izgubljeno, po(vez)anost, toplinu, zahvalnost, suosjećajnost prikazujući to u malim stvarima, motivima, bojom i koncem koji metaforički predstavlja čvrstu nit, ustrajnost i upravo te sve vrijednosti. Sam čin tog stvaranja, slikanja i vezenja po platnu je samo moj, ali ga nudim gledatelju kao rezultat slobode, misli i intuicije te tiho suprotstavljanje dinamici modernog života.
Koliko je teško umjetnicama ‘probiti se’ i doći do toga da se njihovi radovi prodaju i izlažu u muzejima? Posebice, ako nisu iz metropole. Kakva je umjetnička scena u Rijeci?
Svakako nije lako i nije samo tako preko noći. Smatram da je to dugotrajan i nimalo lak proces. Mislim da treba imati i malo sreće ali ponajviše strpljenja i upornosti. I treba konstantno raditi i biti vrijedan i naravno, lakše je uz podršku.
Riječka umjetnička scena ima puno toga za ponuditi.
Ljepota i vrijednost veza
Je li vam rodna Baranja također inspiracija za radove?
Baranja mi je inspiracija za radove i tehniku, ali to je došlo nekako podsvjesno. Baranja je poznata po ljepoti i vrijednosti veza. Ono zahtjeva preciznost, strpljivost i ustrajnost. Meni je vez na slikama ta neka nit koja zaokružuje cijeli proces.
Umjetnica Nevena Živić otvara sezonu ZILIK izložbi s novim ciklusom slika naziva ‘Nit vodilja’
Na čemu trenutno radite i koje su vam želje za budućnost? Što biste za kraj poručili mladim ženama koje tek ulaze u svijet umjetnosti?
Trenutno pripremam radove za samostalne izložbe u Rijeci, Omišlju, na Rabu i u Crikvenici.
Poručila bih da budu hrabre i odvažne, da slijede svoje srce i svoj put. Poručila bih da stvarno nije jednostavno i lako, ali ako je iskreno, onda se isplati. Također, trebamo se međusobno podržavati i cijeniti.
Maja Šubarić Mahmuljin
Foto: privatna arhiva