Novi album duhovne glazbe: ‘Stvoreni za mnogo više’, autora fra Marina Karačića sadrži 18 pjesama, na kojima je radilo gotovo 50 glazbenika. Album donosi devet dosad neobjavljenih pjesama, dok su ostale, već popularne pjesme osvježene novim aranžmanima. Povodom izlaska drugog albuma te pet godina karijere fra Marin je dao intervju za portal Generacija.hr.
Kako ste se počeli baviti glazbom ili se je ona, možda, počela baviti Vama? Što je bilo prvo?
Iako na prvu uvijek kažem da je to bilo slučajno, ako se okrenem vidim da je Bog očito planirano i polako pisao cijelu ovu priču s glazbom. Sveti Franjo je govorio kako u životu ne postoji slučajnost te upravo tako i ja vjerujem da Gospodin piše najljepše životne priče ako Mu se stavimo na raspolaganje. Posebno sa svojim talentima koje je potrebno prepoznati, raditi na njima, razvijati ih i što je najvažnije staviti ih u službu, jer talenti su uvijek na korist zajednice. Ne dolazim iz glazbene obitelji niti imam glazbenu školu, tako da nikad nisam nešto ni veliko očekivao od glazbe u svome životu, to je jednostavno bilo nešto za moju dušu, kao neki odmor od svega. Ali Bog je to očito želio posložiti malo drugačije. Kroz Franjevačku mladež Framu sam počeo pjevati u zboru, a svirati gitaru sam počeo tek pred kraj gimnazije. Tako da je sve to krenulo spontano, nenametljivo i baš iskreno. Pisao sam “sebi za dušu”, tu i tamo bih pokazao nekome neku pjesmu i tako sam počeo pisati za druge, dok nije osvanuo taj dan, doduše nakon dosta godina da sam i ja na kraju stao pred mikrofon. U početku se nisam vidio kao izvođač, sve mi je to bilo preveliko i nedostižno, htio sam pisati za druge, ali na nagovor odgojitelja i dobrih ljudi oko mene, početkom pete godine na fakultetu krenulo je snimanje prvog album i tako je sve započelo. Bog nam je kroz talente dao i radost i odgovornost, a talent je kao jedan prozor u tvom životu kroz koji Bog može dati najviše svoga svjetla. Tako da je na svakome od nas da pronađe kako Krist može najviše zasvijetliti u njegovom životu.
Ovo je Vaš drugi album. Koja je razlika u odnosu na prvi u glazbenom izričaju i koje teme su Vas ovaj put nadahnule?
Čovjek uvijek teži usavršavanju i sve ono što radi trebalo bi s godinama biti bolje i kvalitetnije. Nadam se da je tako i s ovim novim albumom, da smo otišli korak dalje i što se tiče aranžmana, dizajna, produkcije i glazbenog izričaja. To je što se tiče tehničke strane, a vjerujem da su i mojim sazrijevanjem također i tekstovi dublji i životniji. Prvi album je ugledao svjetlo dana prije pet godina. Od tada do danas nastalo je uistinu dosta pjesama, tako da je ovo ponovno 18 odabranih skladbi. Neke pjesme koje su već objavljene i dobro poznate ljudima, koje su bile po festivalima, kao npr. “Pustinja” dobile su studijsku verziju, nekima smo malo osvježili aranžmane, a neke su potpuno nove, neobjavljene. Volim imati stvari na jednom mjestu, tako mi je bilo nezamislivo izdati album, a da na njemu ne bude npr. “Život”, “Pustinja” ili “Neću odustati”… Tako da je ovo 18 pjesama koje su obilježile i glazbeno zaokružile zadnjih pet godina mog stvaralaštva i životnog puta. Na meni je napisati i uglazbiti pjesmu i donijeti je ljudima, a dalje je na Njemu da preko pjesme radi ono što želi i da dolazi do onih do kojih želi.
Koja je poruka sadržana u nazivu albuma ‘Stvoreni za mnogo više’?
Naslov bi trebao na neki način zaokružiti cijelu priču i ukratko sažeti cijelu poruku djela. Tako sam nastojao i samim naslovom poslati već na prvi pogled jasnu i poticajnu poruku; da nismo stvoreni samo za ovaj svijet, nego da je naša domovina na nebesima. Obično se album zove po nekoj pjesmi, ali evo u mom slučaju to nije tako, nego je naslov “izvučen” iz stihova pjesme “Kreni”. Smisao naslova je dati nadu i podsjetiti nas da smo stvoreni za nebo, da smo stvoreni za mnogo više nego što sada možda jesmo i da Bog od nas može napraviti puno toga ako Mu dopustimo. Isplati se malo i pomučiti na ovoj zemlji ako znamo da naš cilj nije ovdje na zemlji, jer smo ovdje samo putnici i prolaznici. Ovo je poticaj i napomena da budemo svjesni da je svaki napor koji nam život donose premalen ako je plaća Kraljevstvo nebesko.
Spominjete i praksu tetoviranja ruku, nadlanica te podlaktica kod Hrvatica i katolkinja u BiH za vrijeme turskih osvajanja, možete li nam reći nešto više o tome?
Ako uzmemo knjižicu koja dolazi uz album vidjet ćemo pokraj stihova i crteže tetovaža. Nije mi cilj poticati tetoviranje, nego pokazati dubinu vjere i predanosti naroda Gospodinu u to vrijeme. U toj knjižici ispisan je i dio povijesti hrvatskog naroda, onaj koji govori o tetoviranju Hrvata rimokatolika u Kraljevstvu Hrvata u Bosni i u Humskoj zemlji, kada su u 15. stoljeću pale pod tursku vlast. Tetoviranje ruku, nadlaktica te podlaktica kod djevojaka i žena služilo je tomu da ih se sačuva od nasrtljivosti Turaka, begova i aga, koji su uvodili i provodili ‘pravo prve bračne noći’. To je tetoviranje bilo bolno, djevojčice to tada nisu ni shvaćale i bježale su od toga, ali bi se zaobilazile djevojke koje bi po tijelu nosile znak križa. I taj urezani križ bi ih spasio. Svatko od nas je urezan u Božji dlan, a Njegov križ bi trebao biti urezan u naša srca. Njegov križ nosi spas, ne možda gledano ljudskim očima, jer će to na ovome svijetu izgledali kao poraz, ali svi ti porazi su pobjeda u Božjim očima. Ni smrt ni ni patnja ni nevolja nas ne može rastaviti od ljubavi Gospodnje, mogu nam uzeti ovo smrtno tijelo, ali naš život i naša nagrada nisu od ovoga svijeta.
Što želite poručiti svojim pjesmama?
Pjesma bi trebala govoriti sama za sebe, i vjerujem da će u svakome probuditi ono što je potrebno. Album sadrži kroz pjesme 18 različitih životnih priča i situacija. Neke primjerice govore o gubitku drage osobe, druge o patnji, zahvalnosti, o kušnjama i nesigurnostima; svaka pjesma ima svoje vrijeme da dođe do čovjeka u trenutku u kojem mu je potrebna. Nisu to izričito samo moje molitve i razgovori s Bogom, već se tu radi i o ljudima koji su mi dragi, koji mi znače, radi se o životnim situacijama koje me dotaknu i općenito o onim stvarima koje ostave dublji trag na srcu. Glazba je uistinu jedan lijep instrument evangelizacije kojeg treba maksimalno iskoristiti. Glazba je medij kojeg mladi danas najviše koristi i odličan je način kako do njih donijeti Kristovu poruku. Ona ih privlači Bogu, preko nje mole, slave i promišljaju o svom odnosu s Bogom i svojim situacijama koje prolaze, te se nadam da će ih potaknuti na dublji odnos s Bogom i na primanje Gospodina kroz sakramente od kojih se živi.
Želite li istaknuti neke suradnike na Vašem novom albumu?
Bilo ih je između 50 i 60, ni sam ne znam točno koliko, ali toliko je njih koji su dali svoj glazbeni, umjetnički, tehnički, materijalni ili duhovni doprinos da ovaj album ovako izgleda i zvuči. I hvala im do neba na tome, jer smo na kraju dobili jedan lijep mozaik u koji je svatko uložio najbolji dio sebe. Bog mi je uistinu stavljao na put različite ljude i glazbenike i vjerujem da On to sve i vodi i slaže. Imam povjerenje u ljude s kojima surađujem i dosad se nisam razočarao. Ja napišem tekst i glazbu, imam poneku ideju u glavi kako bi to sve trebalo zvučati i izgledati, ali prepustim to profesionalnijim i stručnijim ljudima od sebe tako da to uvijek bude dobra kombinacija. Oni to uvijek unaprijede i poboljšaju tu prvotnu ideju. Više glava je uvijek pametnije, a više duša utkaju u sve nešto svoje posebno i originalno. Da sada nikoga posebno ne ističem i da nekoga ne bih nepravedno preskočio ili zaboravio sve lijepo stoji napisano u knjižici koja dolazi uz album.
Imate li kakvu poruku za kraj?
Glazba je odličan putokaz koji vodi Bogu, jedna staza koja nas usmjerava na dublji i iskreniji odnos s Gospodinom. Danas je teško vrijeme, vrijeme velikih duhovnih borbi i velikih odluka. Neka im ove pjesme budu na ohrabrenje, na poticaj, neka u njima probude nadu i daju im hrabrost da se isplati biti Gospodinov i boriti se i činiti dobro. Bogu hvala ako neki otvore pogled prema Njemu i zazovu Ga potaknuti ovim pjesmama.
Album je u prodaji u diskografske kuće Laudato i dostupan u web shopu bit.ly/Stvoreni-za-mnogo-više ili ga možete pronaći u Laudato Galerijama.
Razgovarale: Bjonda Lučić i Barbara Kraš Kedmenec
Foto: Bagadodo/privatna arhiva
