„Ljudi me često prepoznaju kao „ona iz serije“ što mi bude smiješno i drago, a za privatnost se zasad ne brinem. Nekad se fotkamo, nekad samo viču ‘Majoooo’ preko puta ulice i mašu mi, a ja sam u svom filmu pa me to ponekad stvarno iznenadi, ali nikad ne smeta“, rekla je mlada svestrana glumica Tea Šimić (30) koju možemo gledati u naslovnoj ulozi RTL-ove serije „San snova“.

Upravo je ta serija bila nominirana za prestižnu nagradu Zlatni Studio, a Tea, osim zapažene uloge odvjetnice, koja joj je ujedno i prva glavna TV uloga, uspješno radi na nekoliko kazališnih projekata, a može ju se vidjeti i na ulicama grada Zagreba kao šarmantnu Kolumbinu u interaktivnoj predstavi „Šetnja s Kolumbinama“. Tea je rodom iz Gruda, a karijeru je započela nakon diplome na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 2017. godine kada se preselila u Zagreb gdje trenutno živi i radi.

Što se njezinog osobnog puta u Hrvatskoj tiče, ističe kako se ispočetka kretao sporo jer je došla iz sarajevskog akademskog okruženja, no sedam godina kasnije iza sebe ima brojne konkretne uspjehe koje duguje suradnicima i prijateljima, ali i vlastitoj upornosti, kreativnosti i tvrdoglavosti. Glumila je u telenovelama poput “Na granici” uz bok popularnih glumaca kao što je Momčilo Otašević te u više kazališnih predstava od kojih su najnovije „Ona i on“ i ‘Čistim život’, predstava koja se dotiče uloge žena u patrijarhalnom društvu i u kojoj igra 12 likova i samu sebe.

Osim za glumu, Tea je talentirana za ples i pjevanje. Uz to, pokrenula je i vlastitu umjetničku organizaciju „Kazališna družina EMMA“, čiji je glavni projekt monodrama “Bukača”, napravljena po istoimenoj knjizi Martine Mlinarević. U intervjuu za 7dnevno je otkrila više o svojoj prvoj velikoj ulozi u hrvatskoj seriji, liku kojeg tumači i atmosferi sa snimanja, poznatim kolegama sa seta, ljubavi prema glumi, radu u kazalištu, posebnosti Kolumbina, novim projektima, dugo sanjanim filmskim ulogama i željama za budućnost. Kako djeluje u gotovo svim područjima scenskih i audiovizualnih umjetnosti i iza sebe ima već podosta iskustva, upitali smo je i što bi savjetovala mladima koji se žele profesionalno baviti glumom u Hrvatskoj.

Foto: Krešo Jović (predstava ‘Bukača’)

‘Postali smo već malo kao obitelj’

Kada i zašto ste se odlučili za glumu? Kako su izgledali vaši počeci?

Iako se ne sjećam da sam to htjela oduvijek, neki san je sigurno postojao. Ali samo kao san. Ono čega se živo sjećam – htjela sam biti pjevačica, stalno sam imala neke nastupe po kući ili dvorištu, sama ili s prijateljima, a uz to bih često znala raditi koreografije i imitacije, što s ovim odmakom vidim da vuče na scensku umjetnost. Od malih nogu sam voljela imitirati, pjevati, plesati, zabavljati ekipu i obitelj… Ali to se u mom rodnom kraju više gledalo kao da sam “živahno” dijete, a ne nekakav umjetnički potencijal.

Na upisivanje akademije sam se odlučila tek na kraju srednje škole (Škola likovnih umjetnosti u Splitu), iako sam „za sigurnost“ predala prijavnice na filozofiju u Osijek i na pedagogiju u Mostar. Otišla sam u Sarajevo na prijemni za glumu „čisto da probam“. U mojoj glavi je to bila avanturica na koju sam išla s prijateljicom misleći da je to nešto kratko i zabavno, a na kraju sam isprve prošla i ostala četiri godine. Nakon diplome sam odmah preselila u Zagreb, opet sa željom da probam nešto novo i veće.

Serija “San snova” u kojoj glumite naslovnu ulogu nominirana je za prestižnu nagradu Zlatni Studio. Koliko vam znači ova nominacija i vaša prva velika TV uloga? Možete li nam približiti lik koji tumačite i atmosferu sa snimanja?

Nisam bila iznenađena nominacijom jer u Hrvatskoj nema mnogo aktualnih TV serija, ali sam bila ugodno iznenađena užim krugom. To očito znači da smo gledani i da se težak posao isplatio. Kažem težak upravo zato jer mi je to prva glavna TV uloga pa mi je većina tog iskustva novo.

Lik se zove Maja Romić, vrlo dobra odvjetnica i poprilično strog karakter, neki bi rekli i uštogljen. Pratimo Majine uspone i padove po pitanju karijere, ali i ljubavnog i obiteljskog života. Među svim likovima Maja je jedina „normalna“ pa se često ne uklapa, što mi je jako poznato tako da sam se najviše s tim poistovjetila. Atmosfera na snimanju je uglavnom vesela, tempo je žestok pa nema prostora za previše ćakulanja, ali kad nas uhvati kolektivni umor asistentima režije postaje sizifov posao da nas ušutkaju i vrate u koncentraciju. Postali smo već malo kao obitelj, u najboljem i najgorem smislu.

Foto: privatna arhiva (sa snimanja serije San snova)

‘Kazalište je čista ljubav’

S kojim glumcem ili glumicom posebno volite surađivati i zašto? Prepoznaju li vas na ulici i jeste li uspjeli sačuvati vašu privatnost?

Kolege s kojima sam najčešće snimala imaju različite dominantne karakteristike po kojima ih volim i po kojima ću ih pamtiti. Brakusa po brižnosti, Braića po energiji, Zuhru po simpatičnoj flegmatičnosti, Petru po empatiji i komičnosti, Ivanu po urnebesnim izjavama, Emira po forama koje smišlja u svakom novom kadru, Petrića po slatkoj brbljavosti, Andrijanu i Slavena po tome što su moji prvi TV roditelji i to sam im s lakoćom vjerovala…

Često me ljudi prepoznaju kao „ona iz serije“ što mi bude smiješno i drago, a za privatnost se zasad ne brinem. Nekad se fotkamo, nekad samo viču ‘Majoooo’ preko puta ulice i mašu mi, a ja sam u svom filmu pa me to ponekad stvarno iznenadi, ali nikad ne smeta.

Preferirate li rad na TV-u ili je ipak kazalište vaša istinska ljubav? U koliko ste kazališnih predstava do sada igrali i koja vam je najdraža?

Kazalište je zaista čista ljubav, a TV je prije svega potreba, u kojoj se uvijek trudim posijati malo ljubavi.

Dosad sam igrala u šest profesionalnih predstava, ako se ne varam. Brojka možda zvuči maleno, ali s ponosom ću istaknuti da su u pitanju sve glavne uloge, dok su dvije od njih moja vlastita produkcija – „Bukača“ i „Ona i On“. To daje odgovor na pitanje koja mi je najdraža – monodrama Bukača je prva u mojoj produkciji i s njom sam 100 posto sama pred publikom tako da se definitivno izdvaja od svega drugog što sam radila. Za nju također potpisujem dramaturgiju i režiju.

Foto: Luka Duboroja (predstava ‘Čistim život’)

Kada i zašto ste pokrenuli umjetničku organizaciju Emma? Od kuda naziv i na koji ste projekt posebno ponosni? U čemu je važnost spomenute monodrame „Bukača“?

U studenom 2020. godine je nastala Emma, umjetnička organizacija nazvana po skraćenoj riječi „emancipacija“. Zbog gore navedene monodrame sam dobila ideju da se uopće u to upustim, a uz mene su bili kolege sličnog statusa (nezaposleni samostalni umjetnici) pa je tako nastalo i ime – jer smo bili sami, daleko od doma i naših akademija.

Ponosna sam prvenstveno na Crowdfunding kampanju koju smo pokrenuli kako bismo prikupili minimalna sredstva za realizaciju „Bukače“. Zvala se „Yes to Emma, no dilemma“ i bila je uspješna s nekih 50 posto prikupljenog budžeta. Moram se zahvaliti kolegama koji su snimili promo video i uložili volonterski napor u kampanju – Anđela Kusić, Katija Bratković, Lovro Ivanković, Jan Humski i naravno, moja suosnivačica Emme – Martina Mandek, koja je isti video i režirala. Sve je to dovelo do „Bukače“, koja je desetak izvedbi nakon premijere, osvojila prvo mjesto na regionalnom festivalu monodrame „Inbox“.

Važna je jer progovara o društvenim problemima, karcinomu dojke, cyberbullyingu i općenito o životnim lekcijama koje otvaraju oči.

Kako gledate na vaše uloge u “Čistim život” i “Ona i on”. Gdje se predstave mogu pogledati, kako su prihvaćene i koja im je glavna poruka?

To su dvije potpuno različite predstave, a obje bih od srca preporučila svima. Čistim život je „mono-dijaloški cabaret s malo pjesme i puno drame“, komad u kojem igram 12 likova i koji definitivno hrani dijete u meni. Uloga „Nje“ u neverbalnoj predstavi „Ona i On“ je fizički najzahtjevnija jer tijelo mora ispričati sve te riječi koje se ne izgovore. Osim toga, glavne teme su anksioznost i depresija, što je dosta aktualno i škakljivo pa mi je to s jedne strane izazovno, ali s druge strane velika radost i čast jer se uopće time bavimo.

Možda bi neka zajednička poruka ovih predstava mogla biti da nema ispunjenog života bez mentalne higijene. Predstava „Čistim život“ je u potrazi za novim prostorom u Zagrebu, nakon što su nas nekoliko puta ugostili u Hard place-u i u Crnom mačku, a uz to se sprema i ljetna turneja.

„Ona i On“ će pak gostovati u Kazalištu Knap početkom travnja i nadamo se nastaviti s repriznim izvedbama u već poznatom Centru za kulturu i informacije Maksimir. Također, razmatramo ljetnu i/ili jesensku turneju.

Foto: privatna arhiva/Šetnja s Kolumbinama

‘Produciram novu predstavu za djecu’

Koliko vam znači interaktivna predstava “Šetnja s Kolumbinama”? Po čemu su Kolumbine posebne i kako su prihvaćene od publike i prolaznika u Zagrebu?

To mi je prva predstava takve vrste – na otvorenom, u duhu Komedije dell’arte, puna improvizacije i ovisna o ritmu grupe koju vodimo. Publika je jako dobro prihvatila „Šetnju s Kolumbinama“ možda upravo zbog njezine posebnosti, jer se takav sadržaj ne može pronaći čak ni u velikom Zagrebu.

Ova predstava pršti od kulturnih i povijesnih informacija, a sve servirano u kazališnom stilu uz monologe, dijaloge, poeziju, pjesmu i još štošta.

Na kojim novim projektima trenutno radite i koji su vam planovi za dalje? Što biste još željeli ostvariti u vašoj karijeri? Zanimaju li vas uloge na filmu i inozemna karijera?

Od novih glumačkih pothvata nakratko odmaram dok produciram novu predstavu svoje Kazališne družine. Ovaj put je u pitanju predstava za djecu. Nadamo se proširiti interes za naše programe na sve generacije, izvoditi što je češće moguće sve naše predstave i uspostaviti stalan repertoar.

Što se tiče mene kao samostalca – samo neka projekti dolaze, a ja ću, nadam se, uskoro moći birati samo ono što baš jako želim. Film u inozemstvu zvuči fantastično, za početak (smijeh).

Što biste za kraj poručili mladima koji se žele profesionalno baviti glumom u Hrvatskoj?

Prvo bi im poručila da jako puno uče o sebi, svijetu, umjetnosti i da pritom ostanu svoji usprkos svim kušnjama, a drugo – budite disciplinirani i bit ćete poželjniji suradnici od 80% kolega. (smijeh)

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva