“Djeci treba dati prostora da postavljaju pitanja i propituju medijski sadržaj koji prate te ih poticati da provjeravaju informacije”, rekla nam je edukatorica Iva Brčić. Ova majka jedanaestogodišnjeg dječaka prva je certificirana edukatorica programa ‘Najsretnija beba’ i već godinama pomaže i pruža roditeljima podršku u odgoju i brizi za djecu. Njezina udruga Najsretnija beba Hrvatska organizira besplatne webinare za roditelje, a pomaže im i u izboru dječjih filmova u kinima, pružajući preporuke za “Kids friendly filmove”.

Upitali smo ju kakav medijski sadržaj roditelji trebaju ponuditi djeci, jesu li djeca u Hrvatskoj dovoljno medijski pismena, koliko je prikrivenog oglašavanja u filmovima, crtićima i drugim sadržajima za djecu, koje animirane filmove bi preporučila i kako roditelji mogu poticati medijsku pismenost kod djece.

Djeca su danas više nego ikad okružena raznim medijima. Kako razvijati kritičko promišljanje o medijskim sadržajima kod djece?

S djecom se može razgovarati o sadržaju. Primjerice, da ih se pita o reakcijama junaka, o njihovim postupcima i jesu li mogli drukčije reagirati ili nešto učiniti. Također, treba im dati prostora da postavljaju pitanja i propituju medijski sadržaj koji prate te ih poticati da provjeravaju informacije i traže ih kroz razne izvore, a ne da samo slijepo prihvaćaju ono što čuju i vide. Naime, sadržaj može biti manipuliran pa im i na to treba ukazati.

Također, roditelji mogu djeci dati da sami kreiraju medijski sadržaj, na društvenim mrežama poput Instagrama ili Facebooka. Tako će najbolje dobiti uvid u mogućnost iskrivljavanja, manipulacije i uređivanja medijskog sadržaja. Evo i nekoliko pitanja koja si mogu postaviti: „Tko je stvorio određeni medijski sadržaj?“, Što je svrha tog sadržaja?“, „Koja uvjerenja prenose?“,“Kako drugi ljudi tumače neki medijski sadržaj?“ te „Kako se osjećam kada nešto gledam?“.

Na što roditelji trebaju pripaziti i kakav sadržaj ponuditi djeci, a da je primjeren i kvalitetan?

Istraživanje koje je provelo Sveučilište u Iowi je dalo poražavajuće rezultate. Pokazalo je da je količina nasilja u dječjem programu znatno veća nego u onome namijenjenom općoj publici. A kako znamo da djeca oponašanju ono što vide, potrebno je itekako paziti na ono što gledaju.

Gledanje takvog sadržaja stimulira navalu adrenalina i stanje uzbuđenosti. Dolazi do lučenja endorfina i aktivacije osjećaja ugode koje dijete kasnije nastoji ponovo proživjeti. Naime, zrcalni neuroni uvjetuju oponašanje upravo onih radnji koja je prvotno dovela do nekih od navedenih osjećaja. Naprosto postanu ovisni o adrenalinu.

Koliko je prikriveno oglašavanje prisutno u medijskim sadržajima za djecu – u animiranim filmovima, na TV-u i slično? Jesu li djeca toga svjesna, ali i njihovi roditelji?

U medijskom sadržaju ima jako puno prekrivene reklame i rekla bih da ni odrasli nisu toga svjesni jer se to radi na jedan jako profinjen način. Vrlo često kroz subliminalne poruke i utjecanje na naše biološke psihološke i emotivne predispozicije. Nekada je to samo kratki prikaz kako netko nešto jede, neka boca u pozadini, riječ koju netko izgovori, situacija u kojoj lik nešto radi i slično. Međutim, i te naoko nebitne i kratke scene mogu itekako ostaviti veliki utjecaj na dijete.

Kako djeca mogu kvalitetno provoditi vrijeme uz male ekrane – koje edukativne crtiće i sadržaje im ponuditi?

Kvaliteta sadržaja ovisi prije svega o roditeljima. Oni su ti koji trebaju odrediti što će ponuditi djetetu i koliko dugo ono može konzumirati neki od sadržaja. Evo što bi trebalo napraviti kako bi se osiguralo da je sadržaj primjeren za dijete. Prvo, roditelji trebaju vremenski ograničiti gledanje. Smanjenje vremena provedenog pred ekranom, dovodi i do smanjenja nepoželjnog ponašanja.

Drugo, roditelji bi unaprijed trebali pogledati crtić, najavu za film ili ono što misle dati gledati djetetu. Na taj način se mogu najbolje uvjeriti da li je sadržaj prikladan. Treće, ako dođe do nasilja ili bilo čega neprikladnog za dijete, trebaju s djetetom o tome razgovarati. Što je uzrokovalo takvo ponašanje likova, te dati do znanja da se problemi ne rješavaju na taj način. Također, mogu pitati dijete na koje načine bi se problem mogao riješiti. I posljednje, usmjeriti im pažnju na sadržaj koji pridonosi razvoju kreativnosti i potiče znatiželju. Koji potiče empatiju, suradnju i pomaganje.

Koje biste novije filmove u kinima preporučili djeci i zašto?

„The Bad Guys“ (2022) – djeci se na njima interesantan način priča o razumijevanju tuđih potreba i osjećaja, zašto je važno ne misliti samo na sebe već voditi računa o drugima, te kako svojim ponašanjem svi utječemo na ljude oko nas. “Loši momci” je odličan primjer kako medijski sadržaj može pomoći djeci u boljem razumijevanju poprilično kompliciranih međuljudskih odnosa, načina kako funkcioniraju pravila, te što se događa kada se prekrše.

„Veliki crveni pas Clifford“ – film pokazuje da sve prepreke i probleme treba gledati kao izazove koji nam pružaju priliku da rastemo kao osoba i učimo. A veliku ulogu u svemu ima ljubav. Emocija koja je važna svim bićima i bez koje ne mogu živjeti.

„Medo sa Sjevera 3″- u filmu se protežu poruke poput prijateljstva, suradnje i odgovornosti za druge.

„Pjevajte s nama 2“ – ukazuje koliko je važno vjerovati u sebe i biti uporan, te bez obzira na prepreke truditi se i dati sve od sebe, jer se sve to na kraju isplati i dolazi do uspjeha.

„Crveni panda“ – govori o prihvaćanju sebe, o promjenama kroz koje djevojčice prolaze i koliko je važno imati razumijevanje i podršku drugih.

Jesu li djeca u Hrvatskoj dovoljno medijski pismena? Ako ne, što učiniti da se situacija poboljša?

Mislim da ni odrasli ni djeca nisu dovoljno medijski pismeni. Čini mi se da se svi previše oslanjaju na medije i ne propituju informacije koje im nude. Ono što roditelji mogu učiniti jest da zajedno s djecom prođu neki medijski sadržaj, da koriste razne izvore kako bi ga proučili. Neka s djecom pričaju o nekoj temi za koju su primijetili da im je interesantna, a koja se pojavila u medijima.

Danas su jako popularne društvene mreže. Bilo bi dobro da im pruže mogućnost korištenja tih mreža, da uvide kako mogu utjecati na druge i kako drugi mogu utjecati na njih. Bilo bi dobro djeci ukazati na motive stvaranja pojedinog medijskog sadržaja (zarada, reklama, poticanje na nešto i slično). Roditelji mogu ukazati i na različite načine kako razni mediji prenose neku informaciju – novine, TV, radio, društvene mreže.

Maja Šubarić Mahmuljin

Foto: privatna arhiva

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.